Kondotjer – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
m popravak
Red 15:
[[Datoteka:Gattamelata.jpg|thumb|left|240px|[[Donatello]],''Konjanički spomenik kondotjeru
Gattamelati'' (Erasmo da Narni) u Padovi, 1445.-1450., bronca.]]
Tokom [[13. vijek|13.]] i [[14. vijek]]a, talijanski gradovi-države Venecija, Firenca i Genova obogatili su se na trgovini sa [[Levant]]om, - istovremeno nisu imali neku veliku vojsku. Zbog tog su unajmljivali profesionalne vojnike da se bore za njih. Međusobne obaveze stavljali su u ugovor - '''condotta''', koji je u ime vojničke družine potpisivao njihov vođa - ''condottiere''.
 
Kondotjeri su u ime svoje čete potpisivali s gradovima - ugovore (''condotte'') za određeno razdoblje. Kad je to ugovorno razdoblje (''ferma'') prošlo, četa je bila u stanju čekanja (''aspetto''), tad je poslodavac (grad-država) mogao obnoviti ugovor, ili se definitivno odreći usluge. Ako je ''condotta'' definitivno istekla, Kondotjere nije mogao proglasiti rat protiv starog poslodavca u roku od dvije godine. Ovaj vojno-poslovni običaj je bio cijenjen i poštovan, zbog profesionalnog ugleda (poslovnog kredibiliteta kondotjera). Ukoliko bi kondotjer to pogazio i prevario svog poslodavca, uništio bi si ugled.
 
Sličan odnos imali su i najamnici na brodovima, čiji je contratto d'assento (ugovor o suglasnosti) propisivao uvjete mornarske službe. Na taj način su formirane posade brodova, kapetani i mornari tako unajmljeni zvali su se assentisti. Njihovi glavni poslodavci bili su [[Genova]] i Papinska države, od početka [[14. vijek]]a. [[Mletačka republika]] nikada čak i za najveće opasnosti nije unajmljivala plaćenike za službu na brodovima, već se koristila vlastitom mornaricom.
Red 29:
=== Politička i socijalna situacija u Italiji ===
[[Datoteka:Paolo Uccello 044.jpg|thumb|right|280px|[[freska]] [[Paolo Uccello]] - ''Kondotjer Sir John Hawkwood (Giovanni Acuto)'' iz [[1436]] [[Firentinska katedrala]] (820 × 514 cm)]]
[[Apeninski poluotok]], se prvi oporavio nakon propasti [[Zapadno Rimsko carstvo|Zapadnog Rimskog carstva]] i postao relativno bogat (u odnosu na ostatak tadašnje Evrope), ali je ostao podijeljen na brojne gradove - države (comuni), od kojih su pet isplivale kao najmoćnije, i međusobno se borile za primat, često mijenjajući saveznike i protivnike: [[Mletačka republika]], [[Firenca]], [[Milano]], [[Napulj]] i [[Papinska državaDržava]], manje comunekomune su lavirale među njima nastojavši sačuvati svoju autonomiju sklapajući saveze sa nekim od većih.
 
Drugi ključan element uzroka borbi u Italiji vezan je za crkveni raskol i sukob njemačkih careva, francuskih kraljeva i papa, koji istovremeno polagali pravo na univerzalnu vladavinu nad Evropom (tj. nad kršćanskim zemljama). U to vrijeme dolazi do velikih crkvenih raskola kada istovremeno postoje dvojica ili čak trojica proglašenih [[papa]], koji se bore za stolicu oslanjajući se na razne sile.