Koloman – razlika između verzija

 

==Prvi pohod na Hrvatsku==

1097. godine ugarska vojska je krenula na Hrvatsku. Ugarskoj se vojsci tada ili možda na povratku suprotstavio hrvatski kralj [[Petar Svačić]] na planini [[Gvozd]]u. U bitki su Hrvati pretrpjeli poraz, a kralj Petar je poginuo. Normanska princeza Buzila je stigla u [[Biograd]], a dočekao ju je Merkurije, koji je vjerojatno bio vojskovođa tog pohoda, te je otpratio na vjenčanje u Ugarsku. Vojska nije išla južnije. Naime granice Ugarske su na poticaj Bizanta napali [[Kumani]]. [[Bizant]], kome je pripadao Dalmatinski temat, predao ga je zbog smutnji u Hrvatskoj na upravu [[Mletačka Republika|Mletačkoj Republici]]. 1098. godine sklopio je s Mlečanima ugovor, kojim je njima pripala [[Dalmacija]], a njemu Hrvatska.

 

 

==Koloman postaje hrvatski kralj==

Nakon Kolomanove krunidbe [[Almoš]] se smatrao zakinutim. Naime njega je kralj Ladislav I. postavio za kralja Hrvatske. Pobjegao je u Njemačku tražiti pomoć protiv brata, ali mu to nije uspjelo jer se car [[Henrik IV., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik IV.]] bio zauzet borbom protiv sina [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika V.]], kojem je ubrzo morao predati njemačku krunu. Almoš se ne postigavši ništa vratio u Ugarsku, a Koloman mu je opet oprostio.

 

 

== Koloman pripaja Dalmaciju ==

U takvim okolnostima Bizant je pristao da Koloman zauzme Dalmaciju. Mlečani su morali pristati na to, jer je [[Boemund]] i njima zadavao briga, ali i zbog trgovačkih interesa, koji su je vezali uz Bizant, pa se mletački [[dužd]] odrekao titule dužda Dalmacije i Hrvatske. 1105. godine krenuo je Koloman u Dalmaciju. Prvo je stigao pred [[Zadar]], koji se odlučio oduprijeti. Počela je opsada, a grad se ubrzo ipak posredovanjem trogirskog [[biskup]]a Ivana Orsinija predao. Koloman je u slavlju ušao u grad Zadar. Sam je dao na [[samostan]]u Svete Marije podići novi zvonik jer se stari valjda za opsade srušio. Na zvoniku je dao uklesati ove riječi: ''Godine od upućenja Gospodina našega Isusa Krista 1105. nakon pobjede Ilira i nakon ulaza u Zadar dao je taj zvonik o svom trošku podići Koloman, kralj ugarski,hrvatski i dalmatinski''. Koloman je Zadranima nato potvrdio stare privilegije i nastavio put prema [[Šibenik]]u i [[Trogir]]u, koji su priznali njegovu vlast bez otpora.

 

 

==Almoševa buna==

Kralj Koloman se u Ugarskoj u više navrata morao boriti protiv svog brata Almoša. Njega je još stric [[Ladislav I. Sveti]] postavio za kralja Hrvatske, no Koloman je to dokinuo kada je uspostavio svoju vlast. [[Almoš]] se smatrao zakinutim, pa se više puta bunio. Almoš se 1107. godine opet pobunio protiv brata. pobjegao je u [[Poljska|Poljsku]], gdje ga je primio knez [[Boleslav III. Krivousti]] (1107 - 1138) i pružio mu vojnu pomoć. Almoš je provalio u Ugarsku i zauzeo grad Abaujvar na Herandu. Čuvši za to Koloman je odmah pohitao s vojskom i opsjeo grad. Almoš se opet predao, a brat mu je ponovno oprostio. Koloman se pritom sklopio tajni savez s Boleslavom III. Krivoustim protiv njemačko-rimskog cara Henrika V.

 

 

==Gubitak Dalmacije i kraj vladavine==

1112. godine zahladili su odnosi između [[Bizant]]a i Kolomana. To je pokušao iskoristiti mletački dužd pa je zatražio bizantsku pomoć da vrati dalmatinske gradove, no car je to zauzet drugim poslovima odbio. Ali nakon Almoševa osljepljenja je prijestolonasljednikova supruga ugarska princeza Piroška na čijem su se dvoru okupljali Almoševi pristaše isposlovala carev pristanak. Dužd [[Ordelaf Faledro]] je 1115. godine krenuo u rat. Zauzeo je Zadar, osim kule u kojoj se nalazila kraljevska vojska, te Biograd na moru. Kralj Koloman bio je teško bolestan i zauzet pitanjem nasljedstva da bi se mogao posvetiti obrani dalmatinskih gradova.