Karlo Veliki – razlika između verzija

 

'''Karlo Veliki''' ([[latinski]]: ''Carolus Magnus'' ili ''Karolus Magnus'', [[njemački]]: ''Karl der Große'', [[francuski]] i [[engleski]]: ''Charlemagne'' ; [[2.4.]] [[747]]. - [[28.1.]] [[814]].), ''[[Franačka|franački]] sukralj od [[768]]. - [[771]]., jedini vladar od [[771]]. do [[814]]., car od [[800]]. godine.''

 

== Početak ==

Često se spominje da je početak njegove vladavine [[768]]. godina, kad je umro njegov otac '''[[Pipin Mali]]''', no tada je država podijeljena na dva dijela kojima su vladali Karlo (zapadni dio) i njegov brat '''[[Karloman, franački|Karloman]]''' (istočni dio). Braća nisu zemljom upravljala složno. Do dubljih razmimoilaženja došlo je u vezi s politikom prema [[Langobardi|Langobardima]]. Karlo je isprva usvojio stav svoga djeda i oca '''[[Karlo Martel|Karla Martela]]''' o savezništvu s Langobardima, pa se čak po očevoj želji oženio s kćerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine. Taj savez bez obzira na brak ipak nije dugo potrajao. Deziderije je naime, iskorištavajući sporove između vojne aristokracije u Papinskoj državi i svećenstva, nametnuo u Rimu svoga kandidata za papu Stjepana III. Karlov brat [[Karloman, franački|Karloman]] želio je da politika u Italiji ostane u njegovom nadleštvu; strahovao je od Karlova saveza s Langobardima i istupao kao zaštitnik papinstva. Karlo je uskoro shvatio da to omogućuje bratu da mu se suprostavlja pa je radikalno izmijenio svoj odnos prema Langobardima. Prekinuo je savez s Deziderijem, rastavio se od njegove kćeri i stupio u pregovore s papinstvom. Karloman se time našao politički usamljen. Pod pobliže nepoznatim okolnostima umro je potkraj 771. godine, Karlo je bez obzira na nasljedno pravo Karlomanovih sinova zavladao cijelom državom. Ostavši bez baštine, [[Karloman, franački|Karlomanova]] udovica, koja je također bila langobardska princeza, je s oba svoja sina pobjegla u Italiju na talijanski dvor.

 

== Ratovi ==

Prvi po povijesnom redosljedu od ratova '''Karla Velikog''' je bio onaj protiv [[Sasi|Sasa]]. Njega se veoma jednostavno može nazvati i drugim križarskim pohodom ( prvi je bio bizantski pohod između 626. i 628. godine ) pošto se on vodio s ciljem zatiranja tamošnje paganske religije. U prvom od saskih pohoda iz 772 godine koji će trajati sljedeća tri desetljeća franačka vojska uništava tamošnje sveto stablo kao dokaz nadmoći kršćanstva. Tijekom najvećeg dijela ovoga doba franačka vojska bez problema pobjeđuje lokalno stanovništvo koje bi se po njenom povratku u domovinu opet pobunilo. Sve te bune traju do 804 godine kada je '''Karlo Veliki''' po zadnji put bio prisiljen izravno intervenirati protiv pobunjenika.

 

 

== Car ==

 

Vojni i politički uspjesi znatno su ojačali Karlovu moć i ugled na Zapadu. Stoga su počele pripreme za njegovo uzdizanje na carski položaj. Možda je tu zamisao potakao ili je u najmanju podupirao Karlov prijatelj i savetnik, anglosaski redovnik Alkuin, koji je na Karlov poziv došao u Franačku i od 796. bio opat samostana sv. Martina u Toursu. On je već nekoliko godina pre Karlove krunidbe za cara isticao Karlovu dominantnu ulogu u Hršćanskom svijetu, njegovo božansko poslanje kao zaštitnika vjere i papinstva. Pri tome je izraz "Hršćansko carstvo" što ga on upotrebljava postao sinonim za cijeli Hršćanski Zapad, u opreci prema Bizantskom Carstvu.

 

== Doba Karla Velikog ==

[[Datoteka:Karldergrossesignatur.svg|thumb|200px|right|thumb|Potpis Karla Velikog na dokumentu od 31. 08. 790.: vlastoručan je samo znak u obliku slova v unutar romba]]

Karla su slavili i njegovi suvremenici i kasnija historiografija. I unatoč nekim pretjerivanjima, ostaje nedvojbena činjenica da je pod vladavinom Karla Velikog Franačka i cijela Zapadna Europa doživjela razdoblje kulturnog napretka ([[Karolinška renesansa]]), prosperiteta i relativnog mira kakvih nije bilo na tom području još od doba Rimskog carstva. Podupirući samostane Karlo je podupirao razvoj pismenosti i kulture (iako sam nije znao pisati). Crkva je u ono doba opće nepismenosti i nekulture, praktički bila njihov jedini čuvar. Mnogi izvori za to i kasnije doba kao i brojna djela antičkih pisaca nastali su odnosno sačuvani za sljedeće naraštaje zahvaljujući upravo njemu i njegovim nastojanjima. Za Karla Velikog procvat doživljava i graditeljstvo. Tako je dao sagraditi Dvorsku kapelu u svojoj prijestolnici [[Aachen]]u. [[Datoteka:Königsthron Aachener Dom.jpg|thumb|200px|right|thumb|Kraljevsko prijestolje u katedrali u [[Aachen]]u]]

 

== Karlo Veliki i Hrvatska ==

[[Hrvatska]] se ovog vladara ticala samo tijekom njegovih ratova s [[Avari]]ma i [[Bizant]]om. Njegovo uništenje Avara rezultira kratkoročnim nastankom slavenske države imena [[Blatonski Koštel]] između [[Drava|Drave]], Mure i [[Dunav]]a. Ova kratkoročna državna tvorevina će biti uništena krajem devetog stoljeća [[Mađarska|mađarskim]] osvajanjem. U tom kratkom vremenskom razdoblju veliki dio tamošnje populacije čine Hrvati.

 

 

== Zanimljivost ==

U krugovima povjesničara postoje već neko vrijeme špekulacije kako je Karlo Veliki potomak Atile. Osnovu takvog razmišljanja čine dva vjenčanja kraljevske porodice naroda [[Gepidi|Gepida]]. Tijekom života Atile njegov možda i najvjerniji general je bio Ardarik, kralj Gepida. Ta vjernost je tada bila nagrađena vjenčanjem s kćerkom svoga gospodara. Kako su potomci ovoga kralja vladali Gepidskom državom do njenog uništenja u drugoj polovici VI stoljeća uzima se kao mogućnost da su oni bili ujedno potomci Atile Biča Božjeg.

 

* [[Popis franačkih kraljeva]]

 

{{Commons|Charlemagne}}

*[http://sbaldw.home.mindspring.com/hproject/prov/charl000.htm Biografija Karla Velikog]