Anvar Sadat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 147:
 
===Pad popularnosti i teorije zavjere===
[[Datoteka:Anwar Sadat and Cyrus Vance-002.jpg|thumb|320px|Anwar Sadat i američki državni tajnik [[Cyrus R. Vance]] u Sjedinjenim Državama [[1978.]] Poboljšanje odnosa sa Sjedinjenim Državama također je dovelo do povećane Sadatove nepopularnosti u Egiptu.]]
Posljednje godine Sadatova mandata bile su obilježene problemima i brojnim optužbama za [[korupcija|korupciju]] protiv njega i njegove obitelji. Rečeno je kako je ubijen na "vrhunucu nepopularnosti".<ref>''Le Prophete et Pharaon'' by Kepel, str.192</ref> U siječnju [[1977.]], Egipat je pogodio niz [[Egipatski prosvjedi 1977.|protesta]] protiv Sadatove ekonomske politike i, primarno, državnog dekreta koji je ukinuo kontrolu cijena na osnovnim potrepštinama kao što je [[kruh]]. Protesti su trajali 2 dana, a ukupno su brojali i stotine tisuće prosvjednika u [[Kairo|Kairu]]. Ukupno 120 [[autobus]]a i stotine zgrada je uništeno samo u Kairu.<ref>''Portrait of Egypt,'' by Mary Ann Weaver, str.25</ref> Protesti su završili slanjem vojske i vraćanjem kontrole cijena na snagu.<ref>{{cite book | last=Olivier | first=Roy | page= 56 | title=Failure of Political Islam | location=Cambridge | publisher=[[Harvard University Press]] | year=1994 | isbn=0674291409 }}</ref><ref>{{cite book | last=Weaver | first=Mary Ann | page=25 | title=Portrait of Egypt | location=New York | publisher=Farrar, Straus and Giroux | year=1999 | isbn=0374235422 }}</ref>
 
Početkom njegova mandata, [[islamizam|islamisti]] su značajno profitirali njegovim reformama i oslobađanjem svih aktivista uhapšenih za Nassera,<ref>Le Prophete et Pharaon by Kepel, str.74</ref> ali je Sadatov Sinajski sporazum razljutio iste, posebice radikalnu skupinu [[El-Džihad (Egipat)|El-Džihad]]. Prema intervjuima i podatcima koje je skupio novinar [[Lawrence Wright]], skupina je regrutirala članove i akumulirala oružje kako bi u pravom trenutku izvršila "kompletno svrgavanje trenutnog poretka" u Egiptu. Glavni strateg skupine bio je [[Abbud al-Zumar]], pukovnik obavještajne službe čiji je "plan bio ubiti glavne vođe države, preuzeti središta vojske i Državne sigurnosti, glavnu telefonsku centralu i, naravno, središte radija i televizije, odakle će se onda prenositi vijesti o islamističkoj revoluciji, oslobađajući - kako je on očekivao - narodni ustanak protiv svake sekularne vlasti u zemlji."<ref>Wright, 2006, str.49</ref>
 
U veljači [[1981.]], egipatske vlasti su upozorene na El-Džihadov plan preko hapšenja operativca koji je prenosio vitalne informacije. U rujnu, Sadat je naredio izrazito nepopularno okupljanje s preko 1500 ljudi, uključujući brojne članove Džihada, ali i tadašnjeg [[Papa Shenouda III. od Aleksandrije|koptskog papu]] i druge članove koptskog klera te intelektualce i aktiviste raznih ideoloških afilijacija.<ref>'Cracking Down', [[Time Magazine]], 14. rujna 1981.</ref> Svi ne-vladini mediji nisu imali pristup.<ref>''Le Prophete et Pharaon by Kepel'', str.103-4</ref> Na okupljanju nije bila ćelija Džihada koju je vodio [[Khalid Islambouli]], koji će u listopadu izvršiti [[atentat]] na predsjednika.<ref>Wright, 2006, str.50</ref>
 
Prema riječima Tala'ata Qasima, bivšeg šefa skupine Gama'a Islamiyya, u intervjuu za ''Middle East Report'', atentat nije organizirao Džihad već ''[[al-Gama'a al-Islamiyya]]'' (''Islamska skupina''), koja je unajmila i atentatora. Članovi Savjetodavnog vijeća skupine (kojeg vodi popularni "slijepi šejk"), uhapšeni su dva tjedna prije atentata, ali nisu odali postojeće planove, a Islambouli je uspješno izvršio atentat.<ref>Za članak o ovoj verziji priče vidjeti izdanje Middle East Reporta za siječanj-ožujak 1996, točnije intervju Hishama Mubaraka s ? Na stranicama 42-43 Qasim se posebno bavi navodima vezanim uz upletenost Džihada u atentat i u potpunosti ih demantira.</ref>
 
===Atentat===
{{main|Atentat na Anwara Sadata}}
Dana [[6. listopada]] [[1981.]] godine, Anward Sadat ubijen je u [[atentat]]u tijekom održavanja godišnje paraqde u čast [[Operacija Badr|Egipatskog prelaska Sueskog kanala]] [[1973.]]<ref>1981 Year in Review: Anwar Sadat Killed-http://www.upi.com/Audio/Year_in_Review/Events-of-1981/Anwar-Sadat-Killed/12311754163167-5/</ref> Uz Sadata, ubijeno je još 11 osoba, među kojima i [[kuba]]nski ambasador, [[oman]]ski general i koptski biskup. Dvadeset i osam ljudi je ozlijeđeno, među kojima i potpredsjednik [[Hosni Mubarak]] (lijeva ruka), [[irska|irski]] ministar obrane [[James Tully]] i četiri američka vojna časnika.
 
Skupinu atentatora koji su pucali i bacali bombe na tribinu s dužnosnicima predvodio je [[Khalid Islambouli]] nakon [[Fatwā|fatwe]] koju je izdao [[Omar Abdel-Rahman]]. Islambouli je uhapšen, optužen, osuđen i pogubljen zbog atentata u travnju [[1982.]] godine. Na čelo države došao je Sadatov potpredsjednik, [[Hosni Mubarak]].
 
==Posljedice==