Kajkavski – razlika između verzija

Naziv potječe od upitne zamjenice '''kaj'''. Kajkavsko narječje obuhvaća sjeverozapadni dio hrvatskoga jezičnog prostora i [[Gorski kotar]]. Izvan granica [[Hrvatska|Republike Hrvatske]] kajkavskih govora ima u [[Mađarska|Mađarskoj]] (kod Nežiderskog jezera, u Pomurju i [[Podravina|Podravini]]) te u [[Rumunjska|Rumunjskoj]].

Obzirom na izgovor glasa jat, većina kajkavaca ga izriče u raznim varijantama samoglasnika '''e''', ali postoje manjim dijelom još polu'''je'''kavski kajkavci (Hrvatsko Zagorje), te '''i'''kavski kajkavci mjestimično u Gorskom Kotaru, Pokupju, Žumberku, Turopolju i uz Sutlu.

 

 

== Kajkavski dijalekti ==

Dijalektološka proučavanja kajkavštine započela su potkraj [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. Prvu monografiju napisao je na [[ruski jezik|ruskom jeziku]] [[ukrajina|ukrajinski]] jezikoslovac [[A. M. Lukjanenko]] (''Kajkavskoe narječie'', Kijev, [[1905]]). Kajkavske su govore dijalektolozi dosada razvrstavali po različitim kriterijima. Uglavnom na osnovi do tada objavljenih radova, godine [[1927]]. u ''Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj'', svoju podjelu kajkavskoga narječja iznio je srpski jezikoslovac [[Aleksandar Belić]]. Po refleksima praslavenskih glasova ''/tj/'' i ''/dj/'' Belić je kajkavštinu podijelio u tri dijalekta:

# istočni u kojemu je ''/tj/'' dalo ''/ć/'' a ''/dj/'' ''/ž/''

 

== Kajkavska književnost ==

Od polovice [[16. stoljeće|16. stoljeća]] do preporoda na '''kajkavskom književnom jeziku''', latiničkim slovopisom oblikovanim po mađarskom uzoru (na primjer ''cs'' za ''/č/'', ''cz'' za ''/c/'', ''dy'', ''gy'' za ''/ž/'', ''ly'' za ''/lj/'', ''ny'' za ''/nj/''), napisana su mnoga djela:

* pravna (Ivanuš Pergošić: ''Decretum'', Nedelišće, [[1574]]), kroničarska (Antun Vramec)

* vjerska (Nikola Krajačević, Juraj Ratkaj Velikotaborski, [[Juraj Habdelić]], [[Ivan Belostenec]], Juraj Mulih)