Ivan Trnski – razlika između verzija

 

==Književni rad==

Pisao je pjesme ([[davorija|davorije]], prigodnice i popularne napjeve (''"Oj jesenske duge noći"'') te pripovijesti, prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika ([[William Shakespeare|Shakespearea]], [[Friedrich Schiller|Schillera]] i [[Aleksandar Sergejevič Puškin|Puškina]] - ''[[Evgenij Onjegin]]''), bavio se pitanjima jezika i [[metrika| metrike]]. Neki ga zbog rasprave ''"O stihotvorstvu"'' (''"Vijenac"'', 1874) nazvaše ''ocem hrvatske metrike''. Savremenici su ga slavili kao svojeg ovjenčanog pjesnika i borca za narodna prava, dok ga je kasnija kritika odredila kao vještog [[versifikator|versifikatora]] i ustrajnog [[prigodničar|prigodničara]]. Bio je glavni organizator (1900) i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Saradnik je mnogih časopisa - od [[Ljudevit Gaj|Gajeve]] ''Danice'' (1835) do ''Savremenika'' (1910). Sarađivao je i u listovima ''"Neven"'' i ''"Vijenac"''.

 

 

==Zagonetke==

Trnski je također značajan kao autor [[zagonetka|zagonetaka]] (čistih zagonetaka, [[anagram|anagrama]] odn. [[premetaljka|premetaljki]], [[akrostih|akrostihova]], kombinacija...), koje je s prekidima objavljivao tokom 50 godina. Objavljivao ih je u ''Zori dalmatinskoj'' ([[Zadar]]), ''Nevenu'' (Zagreb), ''Glasonoši'' ([[Karlovac]]), ''Prosvjeti'' (Zagreb) i ''Nadi'' ([[Sarajevo]]).