Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom – razlika između verzija

 

==Stvaranje unije==

Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira kojeg po narodnoj predaji ubijaju plemići na zasjedanju Sabora 1089. godine novi kralj postaje ostarjeli Stjepan II koji je do tada živio u samostanu. Njegov smrću 1091. dolazi do izumiranja kraljevske dinastije Trpimirovića i državne krize. Koristeći situaciju žena kralja Zvonimira, mađarska princeza Jelena Lijepa pozivajući se na bizantske zakone koji udovici daruju mogućnost izbora novog kralja izabire svog brata mađarskog kralja Ladislava da preuzme vlast u Hrvatskoj. Taj poziv koji počiva na pravno klimavim nogama je bio pozdravljen u Slavoniji koja ga prihvaća za svog vladara. S druge strane stanovnici južne hrvatske i Dalmacije ga odbijaju pa proglašavaju za novog kralja Petra Svačića. Odlučujuća bitka se vodi na Gvozdu 1097. godine gdje će poginuti novi kralj, ali Mađarska zbog otpora stanovništva i međunarodnog pritiska ne uspjeva anektirati Hrvatsku. Konačna odluka o budućnosti države pada tijekom pregovora mađarskog kralj Kolomana i hrvatskih plemića koji dovode do njegovog krunisanja za kralja Hrvatske u Biogradu 1102 <ref>[http://books.google.com/books?id=QDFVUDmAIqIC&pg=PR7&dq=The+Early+Medieval+Balkans:+A+Critical+Survey+from+the+Sixth+to+the+Late+Twelfth+Century&as_brr=3&cd=2#v=onepage&q=Croatia&f=false John Van Antwerp Fine:The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century page 21.]</ref> godine. Taj dogovor o personalnoj uniji znan po imenu Pacta Conventa dio mađarskih povjesničara nakon buđenja nacionalizma 1840tih godina počinje negirati, ali službeni mađarski državni ograni ga nikad nisu osporavali. Nakon ovog dogovora nacionalne strasti se nisu smirile tako da su Hrvati u Dalmaciji još uvijek pružali otpor zbog čega Koloman radi novi dogovor 1105. godine <ref>N.Klaić:Još jednom o privilegijama takozvanog Trogirskog tipa, Istorijski časopis vol 20. 1973. godine]</ref>. Najvažnije točke prvog i drugog dogovora su bile:

*Mađarima je bilo zabranjeno nastanjivati se u gradovima južno od rijeke Save (1105.)

*Gradovi su dobili mogućnost samostalnog izbora biskupa kojeg bi kasnije potvrdio kralj (1105.)

 

==Razvoj odnosa Mađarske i Hrvatske tijekom unije==

===Arpadovići===

Nakon početnog dogovor koji je Hrvatskoj sačuvao mnoga prava tako da se za stanovnike gotovo ništa nije promjenilo prolaskom desetljeća i stoljeća željom kralja za većom moći počinju se smanjivati prava kraljevine Hrvatske. Prvo od izgubljeno pravo je ono na odvojene krunidbe za kralja Mađarske i kralja Hrvatske. Krajem 12. stoljeća se odustaje od tih dvostrukih krunidba tako da se od tada nadalje vrši krunidba samo za kralja Mađarske koji šalje svoju obavjest o krunidbi u [[Sabor]] koji ju imao pravo potvrditi ili odbiti. U slučaju odbijanja novoproglašeni mađarski kralj ne bi postao hrvatski kralj što se u 15. stoljeću dogodilo [[Vladislav II.|Vladislavu II.]]

 

 

===Anžuvinci===

Prvih desetak godina vladavine Karla Roberta prolazi bez ikakvih promjena u Hrvatskoj zbog njegovih borbi protiv mađarskih velikaša. Do promjene dolazi tek nakon njegove tamošnje pobjede kada odlučuje slomiti i moć hrvatskih velikaša tako da 1322. godine njegove vojne snage napadaju, pobjeđuju i zarobljavaju bana [[Mladen Šubić|Mladena Šubića]]. To uplitanje u "unutrašnje" poslove Hrvatske rezultira razočarenjem dalmatinskih gradova koji i uz pomoć propagande Mlečana odabiru njihovu vrhovnu vlast, a ujedno i potpiruju bunu plemića. Taj ulazak Venecije na područje kraljevstva kao i ambicija Karla Roberta da ujedini Napuljsko kraljevstvo bez muškog nasljednika s svojim kraljevstvima rezultira poražavajućim ratom protiv Venecije. Rat završava tako da drugorođeni sin kralja postaje suprug kraljice Napulja samo da bi tamo bio ubijen, a Venecija proširuje vlast u Dalmaciji.

 

 

===Rat===

Kraljevina Hrvatska podržava 1385. godine vjenčanje Karla Dračkog kojim on postaje kralj hrvatsko-ugarskog kraljevstvo, a njegovo ubojstvo samo dva mjeseca kasnije organizirano od Elizabete udovice Ludovika zajedno s Ugarskim izborom Žigmunda za kralja Ugarske rezultira ratom pošto za svog novog kralja Hrvatska izabire [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]] maloljetnog sina Karla Dračkog. U pokušaju smirivanja situacije Elizabeta za svojom kćerkom kraljicom Marijom putuje u Hrvatsku, ali tamo obje bivaju zarobljene i potom zatvorene u Novigradski zatvor gdje je Elizabeta pogubljena <ref>[http://books.google.com/books?id=8uJVS6cBOrgC&printsec=frontcover&dq=Queens+and+Queenship+in+Medieval+Europe:+Proceedings+of+a+Conference+Held&as_brr=3&hl=hr&cd=1#v=onepage&q=Mary%20of%20Hungary&f=false Anne J. Duggan: Queens and queenship in medieval Europe]</ref>., a Marija kasnije spašena. Prva faza rata traje između [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda]] kralja Ugarske i Hrvatske do 1395 kada se novi kralj napokon osjeća dovoljno siguran za rat s Turcima. [[Bitka kod Nikopolja|Katastrofa kod Nikopolja]] 1396. i vijesti o njegovoj smrti u toj bitci rezultiraju proglašenje Ladislava Napuljskog za kralja Hrvatske, a nakon otkrića da je kralj Žigmund živ dolazi do saborovanja u Križevcima kako bi se po njegovom prijedlogu plemići izmirili s kraljem. Na tom Saboru koji se održava 27.2. 1397 godine Žigmund ubija svoje protivnike <ref>[http://www.krizevci.net/hr/html/sabor.html KRVAVI SABOR]</ref> nakon čega bježi u Ugarsku kako bi se zaštitio od osvete. Hrvatska tada otvoreno prelazi na stranu Ladislava Napuljskog koji biva okrunjen od mađarskog nadbiskupa u Zadru što rezultira ratom koji završava njenim porazom i obnovom unije 1409. godine između "slomljene" Hrvatske i pobjedničke Ugarske.

 

 

===Razdoblje do 1526. godine===

[[Datoteka:Münze Ludwig II Ungarn.jpg|thumb|right|220px|Novac [[Ludovik II Jagelović|Ludovika II.]] s natpisom na latinskom jeziku: "Ludovik s božjom pomoći kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske"]]

 

 

===Ustroj Hrvatske između 1430. i 1526. godine===

Učestali turski napadi prinudili su Žigmunda da malo uredi ustroj kraljevine. Uveden je [[banderijalni sustav]], ojačana obrambena moć i bojna gotovost zemlje. Uvedena je ratna daća (riz), a država je [[1435]]. godine podijeljena na 7 oblasti ('''tabora''') u kojem su banderijlane snage svakog tabora vojno djelovale na svojem području. Hrvatsku je podijelio na tri tabora:

* '''Hrvatski tabor ''' (Jadran i duž Mletačke Dalmacije) – u obrani ovog tabora su osim kraljevske i banske bandirije sudjelovale i snage tri kneza (krbavskog, cetinskog i krčko-senjskog-modruškog), te snage grada Dubrovnika

* '''Slavonski tabor''' (prema Uni) – u obrani ovog tabora su sudjelovale 5 velikaških banderija (slavonski ban, zagrebački biskup, vranski prior, blagajski knez i vlastelin Tot)

* '''Usorski tabor''' (veći dio Slavonije s južnom Mađarskom, Bosna, Mačva i Srbija) – u obrani ovog tabora sudjeluju 4 banderije iz 7 slavonskih županija i 4 banderije istočno-slavonskih velikaša, banderija mačvanskog bana i Srebrnika i bosanskih velikaša, 6 donjomađarskih županija i srpski despot sa svim raspoloživim snagama.

 

 

===Prodor Turaka===

Nakon [[opsada Beograda|poraza kod Beograda]] [[1456]]. godine, [[sultan]] [[Mehmed II.]] ([[1432]]. – [[1481]].) se privremeno vratio u Istanbul, ali je ubrzo ponovno započeo svoja osvajanja. Krenuo je na Bosnu i usprkos pokušajima otpora zauzeo je Bosnu [[1463]]. godine, čime je stvorena vrlo dobra operativna osnova za djelovanje prema Hrvatskoj. Iako je kralj [[Matija Korvin]] bezuspješno pokušao [[1463]]./[[1464]]. godine ponovno preoteti Bosnu od Turaka, uspio je osvojiti neka područja i osnovati '''Jajačku''' i '''Srebrničku banovinu''', kao isturene obrambene točke u obrani Ugarske i Slavonije, ali je tako Hrvatska postala potpuno otvorena za turski prodor koji je prijetio Lici i Dalmaciji. Nakon smrti sultana Mehmeda II., njegov sin [[Bajazit II.]] ([[1481]]. – [[1512]].) je nastavio sa željom daljnjeg prodora prema srednjoj Europi. U početku su samo granični [[Sandžak |sandžački]] [[beg]]ovi a ponekad i bosanski [[paša]] upadali s nekoliko tisuća [[akindžija]] u Hrvatsku. Zbog zauzetosti kralja Matije Korvina, Hrvatska je bila prepuštena slabim domaćim feudalnim snagama, pri čemu je pomoć kraljevskih najamničkih banderija bila nestalna.

 

 

==Kasniji događaji==

Nakon smrti hrvatsko-ugarskog kralja [[Ludovik II Jagelović|Ludovika II.]] u [[Mohačka bitka|bitci na Mohačkom polju]] 1526. godine Ugarski parlamentu poštujući svoju odluku iz 1505. da stranac ne može biti izabran bira [[Ivan Zapolja|Ivana Zapolju]] za kralja <ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/304576/John Ivan Zapolja na Britannici]</ref>, a sličnu odluku u prvo vrijeme donosi i parlament Slavonije. S druge strane nakon dužih pregovora Sabor donosi odluku 1.1. 1527. godine tijekom zasjedanja u Cetingrada o biranju Ferdinanda Habsburga za kralja Hrvatske <ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404 povijest saborovanja]</ref>, a kratko vrijeme potom slavonski sabor mijenja odluku u korist Ferdinanda.

 

U Ugarskoj tog vremena ubrzo dolazi do građanskog rata zbog odluke manjine tamošnjih velikaša da izaberu Ferdinanda za kralja koji nakon nekoliko desetljeća rezultira njegovom pobjedom i obnovom unije, ali sada pod habsburškom dominacija. Ta obnovljena unija će trajati do završetka prvog svjetskog rata 1918. godine.

 

==Izvori==

{{reference|2}}

 

<!-- interwiki -->