Hector Berlioz – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Adding {{Commonscat|Hector Berlioz}}
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 1:
'''Hektor Berlioz''', ([[11.12.]] [[1803]]. - [[Pariz]], [[8.3.]] [[1869]].) [[francuska|francuski]] kompozitor.
[[Datoteka:Hector_berlioz.jpg|thumb|Hektor Berlioz]]
 
 
== Biografija ==
 
Rođen je u provincijskoj porodici lekara (otac Anri Berlioz je bio seoski lekar). Po očevoj želji, najpre je studirao medicinu. Studije [[medicina|medicine]] ubrzo napušta i od 1825. godine studira kompoziciju na Pariskom konzervatorijumu. Septembra 1827. godine upoznaje Englesku glumicu Harijet Smitson, koja mu postaje inspiracija za prvo i najveće remek delo, ''Fantastičnu Simfoniju'', a 1832. godine i supruga. Afirmirao se više izvan domovine kao [[dirigent]] vlastitih dela, a u [[Pariz]]u se pročuo kao pisac oštrih kritika i duhovitih [[feljton]]a. Pokušao je izraziti dramatsku radnju isključivo instrumentalnim sredstvima te je na taj način stvorio prva moderna orkestarska dela, žanra ''programske muzike'' (prema kojoj muzika nije samo kompleksan sklop ritmova i zvukova, već ona tim zvukovima ''priča i pripoveda'') To je zapravo jedan originalan žanr, nazvan ''programska simfonija'', u čijem će domenu ubrzo zatim i Franc List stvoriti jednostavačnu instrumentalnu ''simfonijsku poemu''. Samo, Berliozova programska simfonija u sebe uključuje moćan izvođački aparat (orkestar, solisti i hor), a forma se rastače u korist muzičke i poetske slobode, dok se opseg dela proširuje do monumentalnih dimenzija. Zbog toga njegova dela nisu nailazila na razumevanje njegovih savremenika, posebno u Parizu, a i dugo vremena posle njega, teško su se probijala na svetskoj operskoj i koncertnoj sceni. Za života je značajnije razumevanje za svoje stvaralaštvo ostvario samo u Nemačkim zemljama i Sankt Petersburgu, gde je bio toplo pozdravljen i pred kraj života, nagrađen. Najznačajnije delo mu je „[[Fantastična simfonija]]“ u kojoj prikazuje središnji lik uvek istom temom (takozvana ''fiksna ideja''), koja iz stava u stav doživljava razne preobražaje od čeznutljive, sanjalačke melodije u prvom, do izobličene karikature u poslednjem stavu. Napisao je temeljne priručnike moderne instrumentacije i dirigovanja. Najznačajnija su mu dela u tom domenu ''Nauka o instrumentaciji'' i ''Memoari''. Posle prosečnog uspeha koji je 1862. godine ostvarila premijera njegove kolosalne četvorosatne opere ''Trojanci'', Berlioz se rezignirao, razočarao i više ništa novo nije napisao do smrti 1869. godine. Sve je sveo na povremene dirigentske nastupe, čitanje, meditiranje,a 1865 godine, objavljuje svoje [[Memoare]].
 
Linija 10 ⟶ 8:
 
== Dela ==
 
Ektor (Hector) Berlioz, komponovao je na području orkestarske, simfonijske muzike, na području oratorijumske - duhovne i vokalne muzike i na polju opere. Bavio se i spisateljskim radom, napisao je dela [[Nauka o instrumentaciji]] i [[Memoare]], pored niza novinskih članaka, muzičkih kritika i feljtona.
 
 
== Orkestarska i simfonijska dela ==
 
° Fantastična Simfonija (1830)
 
° Lelio, programska simfonija (1831)
 
* [[Harold u Italiji (Berlioz)|„Harold u Italiji“]] (1834)
 
Linija 25 ⟶ 19:
 
° Gusar, uvertira prema Bajronovoj poemi, opus 21 (1855)
 
 
== Vokalno - instrumentalna dela ==
 
° Kleopatra, kantata za sopran i orkestar (1828)
 
* „Rekvijem, Velika misa za mrtve“ (1837)
* [[Romeo i Julija (Berlioz)|„Romeo i Julija“]] (1839)
 
° Posmrtna i pobedonosna simfonija (1840)
 
* „Faustovo prokletstvo“ (1846)
* „Te Deum“ (1849)
Linija 41 ⟶ 31:
 
== Opere ==
 
* „Benvenuto Čelini“, opera u dva čina (1842)