Eugène Ionesco – razlika između verzija

 

==Biografija==

Ionesco je rođen [[26. studenog]] [[1909]]. u [[Rumunjska|rumunjskom]] gradu [[Slatina, Rumunjska|Slatini]]. Otac mu je bio Rumunj, a majka Francuskijna grčko-rumunjskog porijekla.<ref>Neki izvori govore da je Ionescova majka bila Židovka (recimo ''Tko je tko u židovskoj poviijesti'', Routledge 1995., ISBN 0415125839 ili članak "Ionesco Eugene" iz [[Enciklopedija Judaica|Enciklopedije Judaice]]). Prema jednoj web stranici o poznatim židovima, on je sam to rekao u djelu ''Prošlost sadašnjost, sadašnjolst prošlost'', tiskanom kao članak[http://www.jinfo.org/Playwrights.html]. Ionesco je bio nesiguran po pitanju svog židovskog porijekla (kako se govori da je priznao nekim svojim prijateljima: [[Mihail Sebastian]], Ion Vlasiu, Octav Şuluţiu). Marie France-Ionesco, Eugèneova kći, daje detaljni, ali kompleksni pregled geneaologije njezine obitelji. Otac Marie-Therese Ipcar je bio Jean Ipcar, francuski luteranac, a njezina majka je bila Aneta Ioanid, rumunjka grčkog porijekla i [[grčka pravoslavna Crkva|grkopravoslavne vjere]].

 

 

==Ionesco - književnik==

===Korijeni njegove prve drame===

Kao i [[Samuel Beckett]], Ionesco je u kazalište došao jako kasno. Svoju prvu dramu, ''[[Ćelava pjevačica|Ćelavu pjevačicu]]'', napisao je tek [[1948]]., a praizvedena je tek [[1950]]. Sa 40 godina odlučio je učiti [[engleski jezik]] koristeći [[Assimil]] metodu brižnog kopiranja cijelih rečenica kako bi ih zapamtio. Kada bi ih ponovno pročitao, osjećao se kao da nije učio engleski, nego je otkrivao neke zapanjujuće istine kao ta da ima 7 dana u tjednu, da je strop gore, a pod dolje tj. stvari koje je već znao, no koje su ga iznenedno pogodile kao zapanjućuče koliko su one zapravo neosporivo istinite.

 

 

===Ranija djela===

Ionescova najranija, ali i najinovativnija djela su jednočine antidrame: ''[[Ćelava pjevačica]]'' ([[1950]].), ''[[Poduka]]'' ([[1951]].), ''[[Stolice]]'' ([[1952]].) i ''[[Jacques ili pokornost]]'' ([[1955]].). Ti apsurdni skečevi, kojima je dao naziv "antikomadi" ili "antidrame" ([[francuski jezik|fra]]. ''anti-pièce''), opisuju moderan osjećaj otuđenosti, i nemogućnosti i besmislenosti komunikacije sa [[nadrealizam|nadrealnom]] komičnom silom, parodirajući konformizam buržoazije i konvencionalnih kazališnih formi. U njima Inoesco odbija konvencionalnu fabulu kao bazu, umjesto toga uzima njihovu dramsku strukturu iz akcelerirajućih ritmova i(li) cikličnih ponavljanja. Zanemaruje psihologiju i logički dijalog, time opisujući dehumanizirani svijet sa mehaničkim, skoro lutkarskim likovima koji govore na ''[[Non sequitur|non-sequitur]]u''. Jezik postane sve rijeđi, sa riječima i materijalnim objektima koji dobiju vlastiti život, povećavajući likove i stvarajući osjećaj opasnosti.

 

===Velike drame===

Sa ''[[Neplaćeni ubojica|Neplaćenim ubojicom]]'' ([[1959]]., njegova druga velika, prava drama; prva je bila ''[[Amédée ili Kako ga se otarasiti]]''), Ionesco je započeo istraživanje više podržanih dramskih situacija sa više humaniziranih likova. Od istaknutijih likova treba spomenuti Bérengera, koji je bio glavni lik u više Ionescovih drama, od kojih je zadnja ''[[Zračni pješak]]'' iz [[1963]].

 

 

===Kasnija djela===

Ionescova kasnija djela dobila su znatno manju pozornost. Među ta djela spadaju i ''[[Žeđ i glad]]'' ([[1966]].), ''[[Igre od krvoprolića]]'' ([[1971]].), ''[[Macbett]]'' ([[1972]]., slobodna adaptacija [[William Shakespeare|Shakespeareovog]] ''[[Macbeth]]a'') i ''Ce formidable bordel '' ([[1973]].).

 

 

===Teoretska pisanja===

Kao i [[George Bernard Shaw|Shaw]] i [[Bertold Brecht|Brecht]], Ionesco je kazalištu doprinio i svojim teoretskim pisanjima.<ref>Wellwarth, George E. ''San i drama'', str 33.</ref>. Uglavom je pisao sa ciljem da ispravi kritičare koji njegova djela nisu razumjeli i time su loše utjecali na njegovu publiku. Čineći to, Ionesco je artikulirao načine na koje je on mislio da se moderno kazalište treba reformirati.<ref>Wellwarth, 33</ref> ''[[Bilješke i protubilješke]]'' je kolekcija Ionescovih pisanja, koja je sadržavala i razloge zbog kojih je počeo pisati za kazalište i režirati odgovore za svoje kritičare.

 

 

=== Avangardni stil ===

Ionescove parabole nisu proizvod buntovne imaginacije nego rezultat promatranja raspada stvarnog svijeta.

 

 

===Bibliografija===

====Poezija====

* ''Elegii pentru fiinte mici'' ([[1931]].)

 

====Drame====

* ''[[Ćelava pjevačica]]'' ([[1950]]., ''La Cantatrice chauve'')

* ''Les Salutations'' ([[1950]].)

 

====Eseji i teoretska pisanja====

* ''Nu'' ([[1934]].)

* ''Hugoliade'' ([[1935]].)

 

====Romani i priče====

* ''La Vase'' ([[1956]].)

* ''Zračni pješak'' ([[1961]].)

 

====Operne adaptacije i libreta====

* ''Le Maître'' ([[1962]].) glazba - [[Germaine Tailleferre]], član ''[[Les Six]]a''

* ''Maximilien Kolbe'' ([[1988]].) glazba - [[Dominique Probst]]

 

==Citati==

{{citat|Rađamo se, rastemo u snazi i ljepoti i, malo-pomalo, dolazi do sloma i već smo šepavi, ružni, slabi; kako je to moguće ?}}

 

 

== Izvori ==

{{izvori}}

 

==Izvori==

*''Novi oksfordov vodič u književnost na francuskom'', (ISBN 0198661258)

*''Ionesco : Sabrani teatar'', [[Bibliothèque de la Pléiade|Pléiade]]ovo izdanje (ISBN 2070111989)

*''Eugène Ionesco: Ćelava pjevaćica • Stolice'', SysPrint, ''Lektira dostupna svima'' (ISBN 9536786214)

 

* [http://www.untitledtheater.com/Productionlist.html Ionesco Festival]

* [http://www.ionesco.org/ Eugène Ionesco - službena stranica]

* [http://www.untitledtheater.com/Ionescobio.htm Eugène Ionesco: Čovjek kazališta/Kazališni čovjek]

* [http://www.dareland.com/emulsionalproblems/ionesco.htm Moj put u Disneyland sa Eugeneom Ionescom] - Michael Dare

*Posebno izdanje o Ionescu: [http://linguaromana.byu.edu/contents3.html]

* {{fr icon}} [http://www.academie-francaise.fr/immortels/index.html L'Académie française]

<!-- interwiki -->

 

 

[[Kategorija:Francuski pisci|Ionesco, Eugène]]