Bitka kod Mantineje (362. pne.) – razlika između verzija

 

== Uvod ==

Godine [[371. pne.]] tebanske snage su u [[bitka kod Leuktre|bitci kod Leuktre]] katastrofalno porazile spartansku vojsku i tako okončale višedecenijsku [[spartanska hegemonija|spartansku hegemoniju]]. POd vodstvom Epaminonde, Teba je odmah krenula u stvaranje vlastite hegemonije te je, između ostalog, pokrenula niz vojnih pohoda na Peloponez kako bi oslabljenu Spartu okružila sa sebi prijateljskim polisima. Rezultat takvih napora je bilo stvaranje federacije [[Arkadijski savez|Arkadijskog saveza]]. Spartanci su to nastojali koliko-toliko kompenzirati stvaranjem saveza sa [[Elida|Elejcima]], stanovnicima pokrajine tradicionalno neprijateljske prema [[Arkadija|Arkadiji]]. Kada su tokom sukoba arkadijske snage zauzele panhelensko svetište boga [[Zeus]]a u Elidi, arkadijski grad [[Mantineja]] je to shvatio kao svetogrđe te je napustio Savez i priključio se Spartancima. Kao pomoć vjernim arkadijskim saveznicima na čelu s [[Megalopolis (Grčka)|Megalopolisom]] i [[Tegeja|Tegejom]] se pokrenula tebanska vojska pod Epaminondom. Spartancima je, pak, u pomoć priskočila [[Atena]], donedavni tebanski saveznik sve zabrinutiji zbog tebanske hegemonije.

 

== Tok bitke ==

Prema antičkim izvorima obje strane su raspolagale s ljudstvom približno iste kvalitete pod komandom iskusnih komandanata kao što su Agesilaj i Epaminonda. Prevagu je, kao i kod Leuktre prije devet godina, donijelo Epaminondino korištenje kosog borbenog poretka, odnosno odluka da se glavnina snaga koncentrira na lijevom krilu te tako odmah razbije spartansko desno krilo. Epaminonda je uspio sprovesti svoj plan te su Spartanci poraženi, ali je Epaminonda u borbi teško ranjen.

 

== Posljedice ==

Kada je Epaminonda s bojišta doveden na samrtnu postelju, rečeno mu je da su u borbi također poginula Jolaida i Defant, komandanti koji su ga trebali zamijeniti. Epaminonda je, svjestan kako su Tebanci ranije vojne uspjehe dugovali njegovim i sposobnostima ranije poginulog [[Pelopida|Pelopide]], svoje sugrađane na samrti pozvao da odmah sklope mir i ne riskiraju ostvarene dobitke s novim ratovima. Epaminonda je umro, ali je njegova želja uslišena, i nakon bitke je uspostavljen mir, iako ne onakav kakav bi se mogao očekivati s obzirom na tebansku pobjedu. Sparta je, s druge strane, još uvijek imala kralja Agesilaja, ali je bila previše iscrpljena velikim ljudskim i teritorijalnim gubicima da bi iskoristila novonastalu tebansku slabost. Takvo je stanje stvari stvorilo ravnotežu sila u Grčkoj, ali i dugogodišnji vakuum koji će konačno iskoristiti [[Antička Makedonija|Makedonija]] na čelu s [[Filip II Makedonski|Filipom II]].

 

[[it:Battaglia di Mantinea (362 a.C.)]]

[[ja:マンティネイアの戦い (紀元前362年)]]

[[pt:Batalha de Mantineia]]

[[ru:Битва при Мантинее (362 до н. э.)]]