Berlinski kongres – razlika između verzija

 

== Ruski stavovi ==

[[Datoteka:Berliner_kongress.jpg|thumb|400px|right|Anton von Werner, „Berlinski kongres“.]]

Kongresu je prethodio San-Stefanski mir (potpisan [[3. ožujka]] [[1878]]. godine), kojim je završen [[rusko-turski rat]] ([[1877]].-[[1878]]). Prema tim pregovorima, što ih je pretežno diktirala Rusije, Turska je imala izgubiti veliki dio svoga dotadašnjeg teritorija na [[Balkan]]u, a trebala je biti stvorena velika Bugarska (kao ruski satelit) koja bi uključila najveći dio današnje [[Makedonija|Makedonije]], te dijelove Srbije do [[Niš]]a, [[Albanija|Albanije]] i grčku Makedoniju osim Halkidike i [[Solun]]a. [[Bosna i Hercegovina]], premda pod turskim suverenitetom, dobila bi značajnu autonomiju, dok su dobici za Srbiju bili neznatni, jer je Rusija osjećala kako se Srbija sve više približava Austro-Ugarskoj.

 

== Pozicija ostalih sila ==

Protiv naglog porasta utjecaja Rusije u tom području najviše su se borile upravo Austro-Ugarska i Velika Britanija. Njemačka i Austro-Ugarska bile su zabrinute naglim porastom [[panslavizam|panslavizma]] pod utjecajem snažne Rusije, što je moglo ugroziti položaj [[Habsburgovci|Habsburgovaca]]. Velika Britanija i Francuska s nelagodom su gledale prema širenju ruskog utjecaja na jug, gdje su ove dvije zemlje imale svoje interese: Francuska u [[Egipat|Egiptu]], a Britanija u [[Palestina|Palestini]]. Stoga su Velika Britanija i Austro-Ugarska zajedniči zatražile održavanje ovog kongresa.

 

== Tok pregovora ==

Prisiljena međunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni ugovor je poništen, dok su pregovori o teritorijalnom uređenju Balkana krenuli iznova. Kako Njemačka praktično nije morala štititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je pregovorima Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom Bismarkova izjava da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog panzir-grenadira"). U pregovorima su sudjelovali samo pregovarači velikih sila, dok su predstavnici malih zemalja pokušavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali isključivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala.

 

== Ishod pregovora ==

[[Datoteka:SouthEast_Europe_1878.jpg|thumb|350px|right|Karta jugoistočne Europe nakon Berlinskog kongresa, [[1878]].]]

Ishod pregovora je bio ''Berlinski mir'', potpisan [[13. srpnja]] [[1878]]. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate [[Rumunjska]], [[Srbija]] i [[Crna Gora]] kao suverene države, a [[Bugarska]] je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, na Istočnu Rumeliju kao neovisnu državu, dok je ostatak teritorija bila neovisna Bugarska. Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj ([[1908]]. Austro-Ugarska će aneksirati Bosnu i Hercegovinu).

 

== Posljedice ==

Italija je bila nezadovoljna ishodom Kongresa, a ostala su i mnoga nerješena pitanja između Turske i Grčke, sve dok Turska nije [[17. travnja]] [[1897]]. navijestila rat Grčkoj. Nakon mjesec dana neprijateljstva su prekinuta nastojanjem Rusije.