Razlike između izmjena na stranici "Ardenska ofanziva"

Obrisano 6 bajtova ,  prije 8 godina
m/м
razne ispravke
m/м (r2.7.2) (robot Dodaje: hr:Bitka u Ardenima 1944.; kozmetičke promjene)
m/м (razne ispravke)
|komandant1 ={{flagicon|UK}} [[Bernard Montgomery]]<br />{{flagicon|SAD}} [[Dwight D. Eisenhower|Dwight Eisenhower]]<br />{{flagicon|SAD}} [[Omar N. Bradley]]<br />{{flagicon|SAD}} [[George S. Patton]]
|komandant2 = {{flagicon|Njemačka|Nazi}} [[Adolf Hitler]]<br />{{flagicon|Njemačka|Nazi}} [[Walther Model]]<br />{{flagicon|Njemačka|Nazi}} [[Gerd von Rundstedt]]
|komandant3=
|zapovjednik3=
|jačina1 = preko 840,000 vojnika<br />oko 2000 oklopnih vozila
|jačina2 =240,000 vojnika<br />nekoliko divizija<br />oko 1800 tenkova<br />1,900 oklopnih vozila i artiljerije
 
== Taktika ==
 
Hitler je 22. listopada 1944. godine pozvao načelnike štaba ''Zapad'' i grupe armija ''B'', Westphala i Krebsa, u vrhovnu komandu da bi ih upoznao s predviđenom ofenzivom. Pošto je generalima objasnio plan napada, izjavio je da Njemačka, s obzirom na situaciju napokon treba prekinuti s tom ''vječitom defenzivom''. Pošto je objasnio planove za napad, Hitler je odredio [[25. studenog]] kao početak napada. U štabu grupe armija ''B'' i u komandi ''Zapad'' Gerd von Rundstedt i Walther Model odmah su iznijeli svoje ozbiljne zamjerke zamišljenom planu operacije.
 
 
=== Cilj ofenzive ===
 
Cilj ofenzive bio je da se savezničke postrojbe što dalje odbace od njemačke granice te da se odsjeku savezničke postrojbe sjeverno od linije Bostogne – [[Bruxelles]] – [[Antwerpen]] i unište. Još je važnije bilo onemogućiti da Antwerpen i dalje bude saveznička luka za dovoz [[čovjek|ljudi]] i robe. To je u stvari bio radikalan cilj ofenzive, tj. ''veliki cilj''. Zadatak grupe armija ''B'' bio je da s trima armijama probije savezničku frontu, pošto se prethodno cjelokupnim vatrenim sredstvima neutraliziraju savezničke snage u zoni proboja.
 
== Provedba ofenzive ==
[[Datoteka:DeadBelgiumcivilians1944.jpg|minithumb|250px|lijevo|Mrtvi belgijski civili tijekom ofenzive 1944.]]
U 5.30 ujutro, 16. prosinca 1944. godine dvije tisuće [[njemačka|njemačkih]] topova otvorilo je vatru na [[sjedinjene Američke Države|američke]] položaje između Monschaua i Echterncha. Kroz maglu je krenulo četrnaest njemačkih divizija iz Schnee - Eifela prema nedovoljno zaposjednutim američkim linijama. Američki general [[Omar Bradley]], komandant 12. grupe armije, mogao je tog trenutka raspolagati 31. divizijom na zapadnoj granici Njemačke. Šesnaest od tih divizija nalazilo se sjeverno od [[ardeni|Ardena]] između Gelsenkirchena i Monschaua. Deset divizija nalazilo se preko rijeke Saar južno od Ardena, a u samim je Ardenima duž fronte od oko 200 [[kilometar]]a bilo samo pet divizija.
 
=== Odvijanje bitke u početku ===
 
Od rujna se na ovom ratištu nije mnogo događalo. Amerikanci su zato u Ardene smjestili svoje borbeno manje sposobne postrojbe kao što je 106. divizija, koja je imala samo četiri dana borbenog iskustva, zatim 4. i 28. divizija, koje su obje pretrpjele teške gubitke i Hurtgenwaldu, pa su se sad odmarale. Nijemci su koncentrirali svoj najžešći napad na položaje ovih triju divizija. Amerikanci su zatečeni potpuno nespremni. Mnoge njihove prednje postrojbe shvatile su značenje teškog artiljerijskog bombardiranja tek kad su se iz magle pojavili njemački [[tenk]]ovi i [[vojska|vojnici]]. Vrijeme je bilo baš onakvo kakvo je Hitler želio. Nisko nad zemljom valjali su se teški oblaci, tako da se kretanje njemačkih postrojbi nije moglo vidjeti iz zraka. Savezničke zrakoplovne snage ostale su nemoćne na zemlji. Samo u sjevernim i južnim sektorima napadači su naišli na žestoki otpor. Između Monschaua i Butgenbacha pješadija i tenkovi 6. SS oklopne armije naišli su na borbeno potpuno spremni američki 5. korpus generala Gerowa, koji je pripremao napad na brane u [[Ruhr]]u. Na ovom dijelu fronte Nijemci su jurišali na nepokolebljiv zid. Na južnom krilu američka 4. divizija također nije izgubila mnogo terena, ali je zato u srednjem sektoru fronta široko probijena. Duž rijeke Our je američku 28. diviziju, koja je morala braniti položaje dugačke šezdeset kilometara, bez mnogo muke svladala peta njemačka divizija. U Schnee - Eifelu bila su opkoljena dva puka neiskusne 106. divizije. Amerikanci su izdržali još tri dana, ali nisu uspjeli probiti obruč, pa su se 19. prosinca predali. Više od 7000 vojnika otišlo je u zarobljeništvo. Pometnja iz fronte bila je velika. U štabovima divizija i u štabu 8. korpusa u [[Bastogne]]u tog prvog dana uglavnom još nisu uviđali ozbiljnost situacije. Vijesti sa ratišta bile su nejasne, zbrkane i često kontradiktorne. Cilj Nijemaca niko nije bio potpuno jasan. Zbog nedostatka točnih informacija generali su potcjenjivali situaciju. Tek kasno popodne [[Dwight Eisenhower|Eisenhower]] je naredio da dvije oklopne divizije, i to 7. iz 9. armije na sjeveru i 10. iz 3. armije na jugu Ardena, priteknu u pomoć 8. korpusu.
 
 
=== Zahuktavanje borbe ===
 
U sumrak 17. prosinca tenkovi 6. [[SS]] oklopne armije već su ušli 40 kilometara u [[belgija|Belgiju]], te se jedna borbena grupa nalazila 16 kilometara od komadnog mjesta američke 1. armije u Spau i u blizini dvaju velikih skladišta benzina. Tokom dana naišli su na postrojbe američke 7. oklopne divizije koja je iz okoline Aachena žurila prema St. Vithu, i tada se SS-ovcima predalo 160 Amerikanaca koji su pobijeni. Ostatak američke 7. oklopne divizije stigao je u toku popodneva i večeri u St. Vith. Otad je taj grad postao uporište na koje su Nijemci uzalud jurišali. I na drugim sektorima fronte otpor Amerikanaca sve je više rastao. Liniju Monschau – Butgenbach Amerikanci su još uvijek držali čvrst u svojim rukama. Navečer 17. prosinca američke 101. i 82. zračno-desantna divizija koje su se kao rezerve nalazile kod Reisa, prebačene su na ardensku frontu da bi pomogle zaustaviti njemački proboj. Za Amerikance je situacija još uvijek bila krajnje kritična. Bradley nije imao rezervi iza Ardena i zato je bio primoran da [[18. prosinca]] odgodi saarsku ofenzivu Pattonove 3. armije. Patton je ustupio jednu diviziju za borbu u Ardenima, a potom još tri divizije te je napravio plan o protunapadu na južno krilo, a Eisenhower ga je odmah odobrio. Ali prije nego je dotle došlo situacija u Ardenima dosta se pogoršala za Amerikance.
 
 
General McAuliffe, komandant garnizona odbio je 22. prosinca pun optimizma ultimatum von Luttwitza da ako se ne preda u roku od dva sata uništiti grad što je on odbio. Izostalo je teško artiljerijsko bombardiranje, ali je zato te noći njemačko zrakoplovstvo napalo Bastogne i naredne četiri noći bombardiranja su se ponavljala točno kao sat. Nijemci su ''ispitivali'' američki zaštitni krug oko Bastognea, ali za sad još nisu pomišljali na neki veliki napad. Ipak je već 23. prosinca situacija za 101. zračno-desantnu diviziju postala kritična. Razlog je bio ozbiljan nedostatak streljiva, goriva i hrane. Srećom vrijeme se 23. prosinca proljepšalo tako da je 241 transportni avion C-47 iznad Bastognea uspio izbaciti 144 tone hrane i streljiva. Poboljšanje vremena donijelo je i drugim sektorima fronte bitne promjene. Ne samo što je zrakoplovstvo sad moglo pomagati braniteljima Bostognea bombardirajući njemačke položaje nego su i Manteuffelove isturene postrojbe kod Dinanta proživljavale teške trenutke. Situacija se sad definitivno počela mijenjati. Manteuffel i Model sada su shvatili da je nemoguće stići do Antwerpena (u to nisu zapravo od početka vjerovali) i da postoje slabe šanse da prijeđu Mass. Osim sve jačeg otpora Amerikanaca i napada iz zraka, daljnje nastupanje njemačkih snaga usporavao je nedostatak goriva.
[[Datoteka:Malmedy Massacre.jpg|minithumb|300px|lijevo|Masakar u Malmedyju]]
Model je zato predložio Hitleru novi plan i to da se na zapadnom krilu kod Dinanta održi snažna fronta, dok bi se Manteuffel (5. oklopna armija) između Massa i Ourthe i Dietrich (6. SS oklopna armija) između Ourthe i Salma probili na sjever te kad bi se onda još s Ruhra otvorila ofenziva prema Mastrichtu, mogao bi se osvojiti Aachen. Hitler se složio s tim prijedlogom. Uvjet da se taj plan ostvari bio je međutim da se osvoji Bostogne. Za taj novi napad protiv okruženih savezničkih snaga u Bastogneu Manteuffel je doveo svježu 15. oklopno-mehaniziranu diviziju na sjeverozapadni sektor okruženja. Branitelji Bastognea su 25. prosinca shvatili da se sprema novi napad. Napad je počeo 26. prosinca 1944. godine nešto prije tri sata ujutro. U mraku je nekoliko pješačkih postrojbi uspjelo probiti američku liniju i u osvit zore njemački su tenkovi napravili dosta veliki otvor u američkoj fronti. McAuliffe je međutim računao s tom mogućnošću pa je brzo na taj otvor postavio protutenkovsku artiljeriju koja je mogla gađati njemačke tenkove na oba krila. Svih osamnaest tenkova onesposobljeno je za borbu i oko podne je zatvorena rupa u obrani. Tog istog jutra su prednji dijelovi njemačke 2. oklopne divizije na brdu kod Dinanta bili spremni da se probiju do Massa, ali čim stigne gorivo i pojačanja. Nijemci nisu znali da se američka 2. oklopna divizija kreće prema njihovom sjevernom krilu. Oko podne su im Amerikanci presjekli put za opskrbu od Dinanta i opkolili šume kod Cellesa, u kojima su se smjestili tenkovi njemačke prethodnice. Manteuffelov klin za proboj prema Massu bio je zarobljen.
 
 
=== Prekretnica ===
 
Prekretnica u borbi u Ardenima bila je 26. prosinca. Tog su dana kod Dinanta nadomak Maasa, tenkovi 1. američke armije raspršili njemačke nade kad su spriječili njemačkim jedinicama da prijeđu preko rijeke. Nešto istočnije je jedinicama američke 3. armije uspjelo uspostaviti kontakt s Amerikancima opkoljenima u Bastogneu. Njemački tenkovi su se 27. prosinca morali povući dalje od Dinanta, ako im je to bilo moguće. Nijemci su mnoge tenkove morali ostaviti jer nisu imali goriva. Prva etapa bitke u Ardenima je prošla. Mogla je započeti druga etapa izbacivanje Nijemaca iz Belgije i [[Luksemburg]]a. Bitka u Ardenima postala je i bitka za rijetke prohodne ceste, prije svega bitka za raskrsnicu dviju najvažnijih cesta kod Bastognea. Prva cesta koja je išla od [[istok]]a prema [[zapad]]u, Nijemcima je bila potrebna da bi svoje postrojbe doveli do Maasa, a drugom, koja je povezivala [[jug]] i [[sjever]], morali su se služiti Amerikanci da bi stvorili obruč oko njemačkih snaga koje su se probile prema Maasu.
 
 
=== Kraj bitke ===
 
La Roche je pao 10. siječnja, a St. Hubert 11. siječnja. Vojnici američke 1. armije, koja je dolazila sa sjevera, i vojnici 3. američke armije, koja je dolazila sa juga, pružili su 16. siječnja jedni drugima ruku usred zgarišta Houffalizea. Poslije osvajanja Houffalizea zaustavljen je njemački napadni ''klin'' u Ardenima, a time je bitka strateški završila. Slijedećih dvanaest dana Amerikanci su potiskivali Nijemce prema njihovim polaznim položajima, tj. prema ''Zapadnom bedemu''. Zahvaljujući između ostalog savezničkoj avijaciji, Nijemci su prilikom povlačenja izgubili velike količine ratne opreme. Posljednja dva tjedna u savezničkim su se štabovima, prije svega izrađivali planovi za napad na Ruhr i Rajnu. A što se tiče Hitlera, on je već 15. siječnja napustio svoju vrhovnu komandu u Ziegenbergu i vratio se u Berlin. Nadnevka 20. siječnja povukao je 6. SS oklopnu armiju iz Ardena da bi je mogao angažirati protiv Crvene armije u bitci kod [[budimpešta|Budimpešte]], jer je 12. siječnja počela velika [[SSSR|sovjetska]] ofenziva u [[Poljska|Poljskoj]].
 
177.192

izmjene