Antiohijska pravoslavna crkva – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: hu:Antiochiai ortodox egyház |
m razne ispravke |
||
Red 2:
== Pregled ==
U [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj crkvi]], zauzima treće mesto, odmah posle [[Carigradska patrijaršija|Carigradske]] i [[Aleksandrijska patrijaršija|Aleksandrijske patrijaršije]]. Antiohijska patrijaršija se smatra jednom od četiri drevnih patrijaršija Vaseljenske Crkve. Prema predanju, osnovali su je apostoli [[Apostol Petar|Petar]] i [[Apostol Pavle|Pavle]] oko [[37]]. godine u [[Antiohija| Antiohiji]]. Od [[451]]. godine dobija status patrijaršije.
Linija 12 ⟶ 11:
== Antiohijska patrijaršija ==
Antiohijska patrijaršija ({{jez-gr|Πατριαρχείο Αντιοχείας}}) se nalazi u [[Antiohija|Antiohiji]] gradu na reci Oronto u današnjoj [[Turska|Turskoj]]. U [[Rimsko carstvo|Rimskom carstvu]] ovaj grad je bio jedan od najvećih i najznačajnijih na Istoku. Hrišćanstvo je ovde veoma rano bilo prisutno. Jedan od sedam đakona crkve u [[Jerusalim]]u bio je Nikola iz Antiohije. U ovom gradu su prvi put nazvani [[hrišćani]]ma oni koji su poverovali u [[Isus Hristos|Gospoda Isusa Hrista]] (Dap 11,26). Antiohija je zbog svog geografskog položaja kao i velikog broja hrišćana postala misionarsko središte. Odavde je [[Sveti Pavle]] sa svojim saradnicima i učenicima pošao na svoja tri misionarska putovanja. Hrišćanstvo je iz ovoga grada šireno u prvom veku nove ere u celoj [[Mala Azija|Maloj Aziji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], zatim na [[Balkansko poluostrvo|Balkanskom poluostrvu]] i u južnoj [[Italija|Italiji]]. U Antiohiji su bili poznati [[episkop]]i i rani hrišćanski pisci kao što je [[Sveti Ignjatije]] (oko 110), Sveti Teofilo (185), episkop Serapion (212).
== Period prvih hiljadu godina ==
U vreme održavanja [[Prvi vaseljenski sabor|Prvog vaseljenskog sabora]], iz oblasti Antiohije bilo je prisutno oko 80 episkopa. Antiohijci su među prvima osudili jeretika [[Pavle Samosatski|Pavla Samosatskog]] na saborima [[264]]. i [[268]]. godine. U Antiohiji je nekoliko vekova delovala poznata Antiohijska bogoslovska škola čiji je osnivač bio sveštenik Lukijan (312). Pored znamenitih svetih otaca, učenici ove škole bili su i jeretici [[Arije]] i [[Nestorije]]. Jedan od znamenitih episkopa u ovom gradu u vreme arijanske krize bio je [[Meletije Antiohijski|Sveti Meletije]] (381). U [[5. vek]]u, Antiohijska crkva je doživela velike potrese zbog [[nestorijanstvo|nestorijanstva]] i [[monofizitstvo|monofizitstva]]. Sabor u Efesu ([[431]]) od Antiohijske crkve odvojio je [[Kiparska pravoslavna crkva|Kiparsku crkvu]] (kanon 6). Na [[Halkedonski sabor|Saboru u Halkidonu ]]([[451]]), iz Antiohije bilo je 130 episkopa. Na ovom Saboru je izvršeno razgraničenje Antiohijske i [[Jerusalimska pravoslavna crkva|Jerusalimske crkve]]: Antiohiji su pripale [[Fenikija]] i [[Arabija]]. Odluke sabora su odbacili tzv. ne-halkedonski vernici od kojih će se stvoriti [[Sirijska pravoslavna crkva]]. U [[7. vek]]u Antiohijska crkva je pretrpela invaziju Persijanaca. Na [[Šesti vaseljenski sabor|Šestom vaseljenskom saboru]] u [[Carigrad]]u zbog monotelitske jeresi osuđen je antiohijski patrijarh Makarije. U vreme ikonoboračke krize u [[8. vek]]u, car [[Lav III Isavrijanac|Lav Isavrijanac]] je od Antiohije izuzeo oblast Isavriju i priključio je [[Carigrad]]u.
== Period drugog milenija ==
U vreme vizantijske uprave u oblasti Antiohije ([[970]]—[[1084]]), hrišćanska Crkva je bila slobodna, osnovane su nove eparhije. U vreme [[Krstaški ratovi|Krstaških ratova]] koje su vodili [[Rimokatolicizam|katolici]], krstaši su od muslimana preuzeli delove Male Azije. Boemund Normandijski je okupirao Antiohiju [[1098]]. godine, i stvorena je Antiohijska Kraljevina. Krstaši su onda na čelo Antiohijske crkve postavili katolika [[Bernard od Valence|Bernarda Valence]] uspostavivši tzv. [[Latinska patrijaršija Antiohije]], a pravoslavni patrijarh [[Jovan III Oksit]], bio je primoran da napusti svoj presto. Antiohijski pravoslavni patrijarsi morali su da budu u izbeglištvu sve do [[1260]]. godine kada su [[Mameluci]] od krstaša preoteli ovaj grad. Sedište patrijarha je premešteno ([[1268]]) u [[Damask]]. Na Unionističkom saboru u [[Lion]]u ([[1274]]), Antiohijska crkva nije imala svog predstavnika, niti je prihvatila saborske odluke. Na saboru u [[Ferara|Ferari]] i [[Firenca|Firenci]] ([[1438]]—[[1439]]), ovu crkvu zastupao je [[Marko Evgenik]], mitropolit iz grada [[Efes]]a u Maloj Aziji. Odluke i ovog unionističkog sabora od strane pravoslavnih Antiohije, odmah su bile odbačene. Sve do [[Pad Vizantije|pada Vizantije]], vizantijski carevi su pomagali Antiohijsku crkvu. Posle slabljenja Vizantije se deo vernika okrenuo Rimu, odnosno na području Antiohije su delovale [[istočne katoličke crkve]]: [[Melkitska katolička crkva]], [[Sirijska katolička crkva]] i [[Maronitska crkva]].
Linija 26 ⟶ 22:
== Patrijaršija danas ==
Danas Antiohijska patrijaršija u [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj crkvi]] zauzima po časti treće mesto, posle [[Aleksandrijska pravoslavna crkva|Aleksandrijske]], a pre [[Jerusalimska pravoslavna crkva|Jerusalimske patrijaršije]]. Sedište joj je u [[Damask]]u. Sveti sinod ove Crkve čine svi njeni [[mitropolit]]i. Sedišta episkopa su sledeći gradovi: [[Damask]], [[Pariz]], [[Sidnej]], [[Alepo]], [[Basra]], [[Homs]], [[Hama]], [[Laodikija]], [[Arkadija]], [[Tir]], [[Zahle]], [[Tripoli]], [[Ibail]] i [[Bejrut]], a u Turskoj - [[Amida]], [[Teodosiopolj]] i [[Tars]]. U Americi episkope imaju: [[Sao Paolo]], [[Inglvud]], [[Buenos Ajres]], [[Meksiko]], [[Čile]], [[Njujork]]. Bogoslovski fakultet radi u manastiru Balamand, a Bogoslovija u [[Tripoli]]ju.
Linija 32 ⟶ 27:
== Vidi još ==
* [[Aleksandrijska pravoslavna crkva]]
|