Antika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 30:
=== Početak i širenje antičke kulture ===
Početak antičke kulture u klasičnom smislu općenito se poistovjećuje s razdobljem nastanka [[Homer]]ovih [[ep]]ova (i nešto kasnije [[Hesiod]]ovih) i s početkom [[Grčka kolonizacija|grčke kolonizacije]] prostora Sredozemlja u [[8. stoljeće pr. Krpne.|8. stoljeću pr. Krpne.]].
 
U slijedećim stoljećima Grci su širili svoje obrazovanje i kulturu cijelim Sredozemljem, a od vremena [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] i na [[orijent]] pa i dalje, u [[središnja Azija|Središnju Aziju]]. Rimljani su antičku kulturu prenijeli na srednju i sjeverozapadnu [[Europa|Europu]], gdje se ona kasnije, od ranog srednjeg vijeka razvila u [[Srednji vijek|srednjevjekovnu]] [[kršćanstvo|kršćansku]] zapadnjačku kulturu.
Red 55:
 
== Preteče antičke kulture ==
Korijeni europske antike leže u tami. Njena se predpovijest može smjestiti u vrijeme oko [[2000. pne.]] do [[1600. pne.]]/[[1550. pne.]], u razdoblje [[heladika|srednje heladike]]. Početkom tog razdoblja, dijelom već u vrijeme rane heladike oko 2200-2000. p.n.epne. doseljavaju [[Indoeuropljani|indoeuropska]] plemena u Grčku.
 
=== Mikenska kultura ===
Red 74:
Tijekom zadnjih desetljeća se, zahvaljujući mnogim novim nalazima, "mračno razdoblje" ipak polako rasvjetljava. Prema pretpostavkama znanstvenika koji se bave istraživanjem [[Homer]]a, u različitim dijelovima [[Ilijada|Ilijade]] ogledaju se prilike tog vremena. To je vrijeme bilo očigledno vrlo značajno za razvoj grčkog društva, sve do grčkih polisa.
 
Nakon [[8. stoljeće pr. Krpne.|8. stoljeća pr. Krpne.]] su kontakti s prednjim [[Orijent]]om ponovo vrlo intenzivni i nastaju trgovinske stanice na [[Cipar|Cipru]] i u [[Sirija|Siriji]]. Pretpostavlja se da su već u kasnom [[9. stoljeće pr. Krpne.|9. stoljeću pr. Krpne.]] preuzeli pismo od [[Feničani|Feničana]].
 
== Grčka i helenistički svijet ==
 
=== Početci stare Grčke ===
{{glavni|Stara Grčka}}
S tako zvanim [[arhaičan|arhaičnim]] razdobljem u ranom [[8. stoljeće pr. Krpne.|8. stoljeću pr. Krpne.]] počinje stvarno razdoblje antike. Od [[776. pne.]] su poznate liste pobjednika [[Olimpijske igre|Olimpijskih igara]]. U razdoblju od oko [[770. pne.|770]] do [[540. pne.]] se Grci u vrijeme velike [[kolonizacija|kolonizacije]] šire prema zapadnom Sredozemlju (prije svega na [[Sicilija|Siciliju]] i u južnu Italiju), sjeverne otoke u [[Egejsko more|Egejskom moru]] i na [[Crno more]]. U [[Mala Azija|Maloj Aziji]] su se već ranije naselili. U tom razdoblju (negdje između [[750. pne.|750]] i [[650. pne.]] su zapisani i Homerovi epovi [[Ilijada]] i [[Odiseja]], najstariji literarni spomenici zapada; u to je vrijeme ([[oko 700. pne.]]) djelovao i [[Hesiod]].
 
=== Nastajanje polisa ===
 
Istovremeno, stvara se i sustav grčkih gradova-država, [[polis]]a, pri čemu je većina njih imala samo mali broj stanovnika.
 
Linija 102 ⟶ 100:
 
=== Borba za prevlast ===
 
Rastuće suparništvo između Atene kao pomorske i Sparte kao kopnene sile, dovelo je [[431. pne.]] do [[peloponeski rat|Peloponeskog rata]] koji je trajao 30 godina, a povjesničar [[Tukidid]] ga je vrlo upečatljivo opisao. Ovaj sukob, u kojem su se uspjasi zaraćenih strana neprekidno smjenjivali, završio je [[404. pne.]], uz pomoć koju su Spartancima pružili Perzijanci, potpunim porazom Atene i uspostavljanjem privremene [[hegemonija|hegemonije]] Sparte nad Grčkom.
 
U prvoj polovici [[4. stoljeće pr. Krpne.|4. stoljeća]] grčki gradovi gotovo neprekidno ratuju jedni protiv drugih, svi protiv svih, mijenjaju se saveznici - uz neprekidno uplitanje perzijskih careva - pri čemu se čežnja za općim mirom koristi i za promidžbene ciljeve. [[Antička Teba (Grčka)|Teba]] smjenjuje [[371. pne.]] Spartu u njenoj ulozi [[hegemon]]a nakon [[bitka kod Leuktre|bitke kod Leuktre]], ali je i prevlast Tebe trajala kratko. Time je Peloponeski rat, kako se to kasnije pokazalo, osjetno poremetio dotadašnji odnos snaga.
 
Za to se vrijeme na [[Sicilija|Siciliji]] moćna [[Sirakuza]] dokazala protiv trgovačke republike [[Kartaga|Kartage]], koja je još od ranog 5. stoljeća pr. Krpne. bila u konfliktnom odnosu s grčkim [[polis]]ima. Osim toga, za razliku od matične zemlje, na Siciliji se kao oblik vladavine održala [[hegemonija]] u velikom broju gradova.
 
Tek prisilno ujedinjenje Grčke od strane [[Filip II. Makedonski|Filipa II. Makedonskog]] okončalo je neprekidne borbe za prevlast između polisa. Atenjani, kao [[Demosten]], smatrali su ga ne-grčkim barbarom, ali on je sa svojom izvrsnom vojskom dobio [[Bitka kod Kairona|bitku kod Kairona]] [[338. pne.]] i uspostavio hegemoniju nad [[Hela|Helom]], što je godinu dana kasnije i osnaženo [[Korintski savez|Korintskim savezom]].
 
=== Vrijeme helenizma ([[336. pne.|336]] do [[30. pne.]])===
 
[[Datoteka:AlexanderTheGreat Bust.jpg|thumb|150px|right|[[Aleksandar Veliki]] - rad nepoznatog suvremenika]]
 
Nakon što je [[336. pne.]] ubijen Filip II., nejgov sin [[Aleksandar Veliki]] vodi grčko-makedonsku vojsku u Aziju i u nekoliko godina osvaja cijelo [[Perzija|perzijsko Carstvo]]. [[Aleksandrov pohod]] je utro put grčkoj kulturi u čitavom tada poznatom [[Orijent]]u, od [[Egipat|Egipta]], [[Mezopotamija|Mezopotamije]] i [[Perzija|Perzije]] pa sve do granica [[Indija|Indije]]. Nakon Aleksandrove smrti [[323. pne.]] u [[Babilon]]u, njegovi nasljednici [[Dijadosi]] (većinom njegovi generali) su nakon dugotrajnih međusobnih ratova podijelili carstvo između sebe. U svim dijelovima carstva - od [[Ptolemejevići|ptolomejskog]] [[Egipat|Egipta]] na zapadu pa sve do [[Seleukidi|seleukidskog]] carstva na istoku - [[helenizam]] je tijekom sljedećih stoljeća bio određujuća kultura.
 
Razdoblje helenizma je bilo obilježeno gotovo neprekidnim borbama tri velesile ([[Ptolemejevići]], [[Seleukidi]] i [[Antigonidi]]) za prevlast. Početkom [[2. stoljeće pr. Krpne.|2. stoljeća]] je [[Rim]] intervenirao u Grčkoj. [[146. pne.]] [[Rimsko Carstvo]] podvrgava pobijeđene članove ahajskog saveza provinciji [[Makedonija (rimska provincija)|Makedoniji]] i razara vodeći polis tog vremena, [[Korint]]. Mnogi polisi, kao Atena i Sparta, neko vrijeme još ostaju, bar formalno, nezavisni. Nedugo zatim je uslijedilo pridobijanje [[Pergamon]]a i [[63. pne.]]/[[64. pne.]] i zadnjih ostataka Seleukidskog područja. Zadnja država sljednica Aleksandrovog carstva, Egipat Ptolemejevića čija je zadnja vladarica bila [[Kleopatra VII]], integrirana je [[30. pne.]] u [[Rimsko Carstvo]]. Time je prestao postojati svijet helenističkih država kao utjecajni vojni i politički čimbenik tadašnjeg svijeta. Grčka kultura je ipak nastavila život nesmanjenom snagom u Rimskom Carstvu sve do njegovog nestanka na zapadu, a nakon toga u [[Bizant]]u.
 
== Rimsko Carstvo ==
Linija 126 ⟶ 122:
 
=== Korijeni Rima ===
[[Rim]], prema legendi osnovan [[753. pne.]], nastao je, kako smatraju prema novijim istraživanjima, tek krajem [[7. stoljeće pr. Krpne.|7. stoljeća]] spajanjem više selskih naselja uz plićine na donjem dijelu rijeke [[Tibar|Tibra]]. Politički i kulturno, Rim je dugo bio pod etrušćanskim utjecajem. S druge strane, [[Etrušćani]] su još od ranije imali intenzivne kontakte s grčkim kolonistima.
 
=== Rimska Republika (oko 500. do 27. pne.)===
Linija 133 ⟶ 129:
Rimljani su se oko [[500. pne.]] oslobodili prevlasti Etrušćanskog grada-kraljevstva, protjerali zadnjeg rimskog kralja [[Lucije Tarkvinije Oholi|Lucija Tarkvinija Oholog]] i razvili vlastiti, prvi oblik [[Republika|republikanske]] vlasti. U idućim desetljećima, do oko [[450. pne.]], stvara se [[tablica dvanaest zakona]] koja bilježi prve civilne, kaznene i procesnopravne norme [[rimsko pravo|rimskog prava]]. Ustavom je utvrđena podjela vlasti, i time su položeni temelji Rimske Republike.
 
Do [[272. pne.]] su Rimljani ovladali cijelom Italijom južno od doline rijeke [[Po]]. S [[Punski ratovi|Punskim ratovima]] protiv pomorske sile [[Kartaga|Kartage]] u [[3. stoljeće pr. Krpne.|3.]] i [[2. stoljeće pr. Krpne.|2. stoljeću pr. Krpne.]] počinje uspon Rima prema položaju [[supersila|supersile]] starog vijeka i za više stoljeća preuzima vlast nad cijelim Sredozemljem. Poslije 200 pr. Kr. Rim se miješa i u politiku helenističkih velesila i preuzima [[protektorat]] nad istočnim Sredozemljem. 148. pne. [[Makedonija (rimska provincija)|Makedoniju]] [[Antigonidi|Antigonida]], 63. pne. područje [[Seleukidi|Seleukida]] i na kraju 30. pne. [[Egipat]] [[Ptolemejevići|Ptolemejevića]] postaju rimske [[provincija|provincije]].
 
Istovremeno, u samom Rimu se odvija niz kriza izraženih sukobima između pretstavnika [[patricij]]a koji su ustrajavali na zastarjelim socijalnoekonimskim strukturama i [[plebejci|plebejaca]] koji su tražili reforme. U vrijeme [[građanski rat|građanskih ratova]] kriza kasnog razdoblja Rimske Republike dosiže vrhunac, i postaje jasno da je Republika kao takva nadživljena. Time postaje moguć [[principat]]. Već je Gaj [[Julije Cezar]] svojim položajem doživotnog [[diktator]]a dosegao status [[monarhija|monarha]]. Prvim rimskim carom smatra se [[August]], Cezarov nećak i nasljednik, koji je s principatom uspio umjesto razrušene republike uvesti [[monarhija|monarhističko]] državno uređenje.
 
== Doba rimskih careva ==
 
Glavni članak:'''[[Rimsko Carstvo]]'''
 
Linija 165 ⟶ 160:
Kad se u Italiji u [[15. stoljeće|15. stoljeću]] počelo ponovo cijeniti i opnašati očuvane ostatke (uglavnom rimske) umjetnina starog vijeka, to je razdoblje nazvano ''[[renesansa]]'', tj. ''ponovno rođenje antike''.
 
Međutim, ne treba smetnuti s uma da se antika u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] nije nikada potpuno ugasila. Uz [[Bizant]]ince i [[Arapi|Arape]], i u Europi je tijekom [[Srednji vijek|Srednjegsrednjeg vijeka]] zahvaljujući nekim aktivnostima [[redovnik]]a i [[karolinška renesansa|karolinškoj renesansi]] (kraj VIII. i početak IX. st.) sačuvano nešto od antičkog nasljeđa.
 
Novija istraživanja naglašavaju neke neprekinute linije između antike i srednjeg vijeka.