Antalkidin mir – razlika između verzija

 

== Pozadina ==

Antalkidin mir je predstavljao krunu višedecenijskih nastojanja Perzijskog Carstva da poništi odredbe [[Kalijin mir|Kalijinog mira]], odnosno osigura svoje zapadne granice od grčkih napada. Perzijskim kraljevima je među grčkim polisima najveći neprijatelj tradicionalno bila Atena, kako zbog veza s [[Jonija|jonskim]] polisima, tako i zbog činjenice da se sredinom [[5. vijek pne.|5. vijeka pne.]] preko [[Delski savez|Delskog saveza]] pretvorila u snažan pomorski imperij. Perzija je iskoristila slabljenje Atene u [[peloponeski rat|peloponeskom ratu]] kako bi pokušala preuzeti kontrolu nad Malom Azijom. Međutim, nedugo nakon poraza Atene i raspuštanja Delskog saveza, i samo Perzijsko Carstvo je ušlo u dinastijske sukobe te je taj trenutak slabosti iskoristila Sparta kako bi preuzela atensko mjesto. Osjetivši se ugroženim, perzijski kralj Artakserks je odlučio sklopiti savez sa svojim bivšim protivnikom Atenom i zahvaljujući tome je spartanska prijetnja u korintskom ratu neutralizirana. Međutim, nakon nekoliko godina je Atena toliko ojačala da se Artakserks zabrinuo kako bi mogla ponovno stvoriti pomorski imperij i proširiti se na perzijsku štetu. Zato je godine [[388. pne.]] sklopio savez sa spartanskim kraljem [[Agesilaj II|Agesilajem]] te zajedničkim snagama osvojio atenska uporišta na [[Helespont]]u, dovevši Atenu i njene saveznike u tešku situaciju i prisilivši ih da traže mir.

 

== Odredbe ==

Najvažnija odredba mira je bila uspostavljanje punog perzijskog suvereniteta nad Malom Azijom i Ciprom, a potom i uspostavljanje novog poretka među grčkim polisima, kojima je formalno priznata [[autonomija (politika)|autonomija]], ali koju je trebala garantirati Sparta, što je de facto predstavljalo očuvanje spartanske hegemonije.

 

 

== Posljedice ==

Iako je Antalkidin mir trebao garantirati trajnu stabilnost u Grčkoj nakon više decenija stalnog ratovanja među polisima, u stvarnosti se pretvorio u oruđe očuvanja spartanske hegemonije, pri čemu je Sparta sve više kršila odredbe o autonomiji polisa, odnosno koristila svaku priliku da radi vlastitih interesa oružjem instalira vlast u drugim gradovima. Takvo stanje stvari je izazivalo brojne sukobe, kako s Atenom, tako i s Tebom koja će konačno okončati spartansku hegemoniju u [[bitka kod Leuktre|bitci kod Leuktre]] [[371. pne.]]