Napoleon I Bonaparte – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rxy (razgovor | doprinos)
m Vraćene izmene korisnika 178.222.51.116 na poslednju izmenu korisnika Vitek
Red 96:
Godine [[1813]]. porazio je protivničke vojske kod [[Lützen]]a, [[Bautzen]]a i [[Dresden]]a, ali je izgubio bitku kod [[Leipzig]]a. Vratio se u Francusku, a budući da su se njegovi maršali odbili boriti, pobjednička ga je koalicija prisilila da [[Abdikacija|abdicira]]. Protivnici su ga [[1814]]. prognali na otok [[Elba|Elbu]] koji mu je dan na upravu. Na vlast u Francuskoj postavljen je [[Luj XVIII]]. iz dinastije [[Burbon]] (brat Luja XVI koji je za vrijeme Revolucije napustio Francusku). Napoleonova supruga Marija Lujza i sin Napoleon stavljeni su pod skrbništvo Marijina oca, austrijskoga cara [[Franjo I.|Franje I]]. Napoleon nikada više nije vidio ni suprugu niti sina.
 
== Vladavina od 100 dana ==
hon]]. Britanci su ga progna12
 
Napoleon je iskoristio nezadovoljstvo vladavinom Luja XVIII. te se u martu [[1815]]. vratio u Francusku. Trupe koje su poslane da ga zarobe pridružile su mu se i preuzeo je vlast [[20. mart]]a [[1815]]. (vladavina od 100 dana). Budući da su protivnici odbili sklapanje mira, odlučio ih je napasti. Do bitke je došlo kod [[Waterloo]]a u [[Belgija|Belgiji]] [[18. jun]]a [[1815]]. Pobjedu su izvojevale engleska vojska generala [[Wellington]]a i pruska vojska pod vodstvom generala [[Blücher]]a. Nakon bitke Napoleon je pobjegao u Pariz. Budući da su mu političari uskratili podršku, Napoleon je abdicirao i po drugi put pokušao prenijeti vlast na četverogodišnjeg sina [[Napoleon II. Bonaparte, car Francuske|Napoleona II.]] što je francuski parlament ovaj put i potvrdio. Potom je pobjegao u [[Rochefort]] i tamo se predao kapetanu britanskog bojnog broda [[Bellerophon]]. Britanci su ga prognali na [[Sveta Helena|Svetu Helenu]], otočić u južnom dijelu [[Atlanski ocean|Atlantskog oceana]].
 
== Napoleonova smrt ==