Otvori glavni meni

Izmjene

Dodana 472 bajta, prije 7 godina
nema sažetka uređivanja
== Goranski narod ==
 
Goranci ili Gorani (Čirilično: Goranci ili Gorani, što u prevodu znači žitelji visokog kraja) su južnoslovenska entnička grupa koja je nastanjena u Goranskoj oblasti na Balkanu, koja je locirana u trouglu između Kosova, Makedonije i Albanije. Drugačiji naziv za ovaj narod je “Našinci”<ref>1Xhelal Ylli, Erlangen: "Sprache und Identität bei den Gorani in Albanien: 'Nie sme nasinci'.</ref>, što u literaturi znači “Naši ljudi”. Goranci govore Goranskim dijalektom, koji pripada Torlačkoj grupi južnoslovenskih jezika.
 
Oblast Gora podrazumeva opštinski grad Dragaš koji se nalazi na Kosovu i selo Šištavec koje se nalazi u Albaniji. Oni su pripadnici islama i imaju veoma bogat i raznovrstan kulturni folk. Goranci su priznati kao Bugari, Srbi, Bošnjaci, Albanaci i Makedonci, međutim opšti utisak je da oni trebaju biti tretirani i priznati od strane svih naroda kao posebna mala etnička zajednica, koja zaista liči sama na sebe<ref>2Kosovo: the Bradt travel guide,3 Gail Warrander, Verena Knaus, Published by Bradt Travel Guides, 2007, ISBN 1-84162-199-4, p. 211.</ref><ref>Historical dictionary of Kosova, Robert Elsie, Scarecrow Press, 2004, ISBN 0-8108-5309-4, p. 70.</ref>. Deo ovog naroda je albanizovan<ref>4Bulgarians in the region of Korcha and Mala Prespa (Albania) nowadays, Balkanistic Forum (1-3/2005), South-West University "Neofit Rilski", Blagoevgrad, Pashova, Anastasija Nikolaeva; Issue: 1-3/2005, Page Range: 113-130.</ref>. Prema poslednjim popisima na kraju 20 – og veka u Jugoslaviji sami sebe su deklarisali po nacionalnosti kao Muslimani<ref>5Religion and the politics of identity in Kosovo by Gerlachlus Duijzings, C. Hurst & Co. Publishers, 2000, ISBN 185065431, p. 27.</ref>. U Republici Makedoniji njihov identitet je i dalje zasnovan na osnovu religije<ref>6Who are the Macedonians? by Hugh Poulton, edition: 2, revised, C. Hurst & Co. Publishers, 2000, ISBN 1-85065-534-0, p. 209.</ref>.
 
== Istorija ==
 
Gora je oblast koja je naseljena Goranskim narodom. Ova oblast je naseljena Slovenima tokom njihove migracije u šestom i sedmom veku. Region se pominje još 1348. godine u ukazu srpskog cara Stefana Dušana, koji nalaže da se ovaj region zajedno sa sedam Goranskih sela stave pod planom manastira Svetog Arhangela u Prizrenu, u to vreme. U 1455. godini Gora je oteta od srpske despotovine od strane Otomanskih Turaka i tako je postala beylerbeylik Rumelije ili tačnije Prizrenski sandžak. Prirodni proces asimilacije u Otomansko društvo je počeo krajem šesnaestog veka. U Otomanskim tefterima (poreski registri) iz 1591. godine Gora je bila naseljena Srbima, a na severu u Opolju albanskim narodom<ref>7TKGM, TD № 55 (412). Defter sandžaka, Prizren iz 1591. godine.</ref>. Otomanskim ukidanjem Srpske pravoslavne crkve 1766. godine smatra se da zatražena islamizacija Gore kao što je to bio trend u mnogim Balkanskim zajednicama<ref>8http://books.google.se/books?id=aJRYkzl5YC4C</ref>.
 
Zato što je Gora jako izolovana sredina kako unutar, tako i okolo albanskim planinama naročito severni region, težak teren Gorancima je pomogao da se odbrane prvo od Slovena, a kasnije i od Otomanske invazije. Migracije stanovništva da bi pobegli od otomanske invazije ipak su se desile, takođe su se desile i u Albaniji u 14 veku, kada je mnogo Goranaca iz Albanije pobeglo u Italiju, Egipat, Siriju i Ukrajnu, gde su kasnije apsorbovani u Albansku populaciju u Italiji, gubeći svoj vlastiti jezik u tom procesu. Ove migracije od tada su se ponovile nekoliko puta kada su mnogi Goranci marginalizovani od strane Jugoslovenskih i Albanskih režima, pobegavši iz regiona. Mnogi su se naselili u Americi gde je stvorena značajna dijaspora, naročito u Kaliforniji. Migracije tokom Otomanske ere bile su u dva pravca: prvi ka Prizrenu i Siriniću, a drugi ka Tetovu. Zadnje naseljeno makedonsko naselje je Dolno, Palčište i Tearce. Njihovi potomci i dalje naseljavaju taj deo Republike Makedonije. Gornaski kolonisti su migirali i naselili kolonije Urvič i Jelovaljane na istočnoj strani Šar planine.
 
U prvom Balkanskom ratu 1912. godine Srpska vojska je osvojila Goru. Kao rezultat toga mali deo Goranske populacije je migrirao u Turskoj. Godine 1916 – 1918. za vreme prvog svetskog rata Gora je osvojena od strane Sila Osovina i dodeljena Bugarskoj (sve do maja 1916.godine)<ref>9България в Първата световна война, Германски дипломатически документи, т. ІІ, 1916-1918 г., София 2005, с. 70-71, Avramovski, Živko, Ratni ciljevi Bugarske i Centralne sile 1914-1918, Beograd 1985, s. 243-244.</ref> i Austrougraskoj (sve do kraja oktobra 1918.godine) zoni. Posle 1918.godine Gora je integrisana u Kraljevinu Srba – Hrvata i Slovenaca. Problemi tokom prvog svetskog rata, kao i težak period između 1919 – 1920. godine sa velikim sušama su proizvele glad, i veliko siromaštvo za Gorance. Ova situacija je izazvala ponovne migracije ka Kosovskim većim gradovima, Prizrenu i Tetovu (Republici Makedoniji). Bolesti, glad i siromaštvo u postkomunističkoj eri u Albaniji su izazvali opšti pad Goranske populacije, uglavnom zbog migracija stanovništva iz sela u gradske centre poput Škodre i Tirane.
Odlukom lige naroda 1925. godine ustanovljene su konačne granice prema Albaniji. U tom mahu, preko 15.000 hiljada Goranaca je ostalo u albanskim granicama u svojih 9 sela: Borje, Zapod, Košarište, Novoselo, Orgosta, Orešk, Pakiša, Crnaljevo i Šištavec na zahtevu fašističke Italije, uprkos protivljenju lokalne Goranske zajednice i zahtevu da ostanu zajedno i nepodeljeni.
U 1999. godini, posle kampanje NATO bombardovanja na Jugoslaviju, privremena misija administracije ujedninjenih nacija na Kosovu (UNMIK) je preuzela celu administraciju Srpske pokrajne Kosovo. Njihova opština Gora je povučena i osnovana nova proširena opština Dragaš u kojoj je sada albansko stanovništvo u većini. U 2007. godini kosovske privremene institucije otvaraju škole u Gori u kojima se uči Bosanski jezik, što je izazvalo zaprepašćenje među malolatnim Gorancima, sa dodatnom činjenicom da se direktor škole mora deklarisati kao Albanac. Mnogi Goranci su odbili da šalju svoju decu u školu zbog pretnji asimilacije i sami su osnovali školu u kući za njihove mlade. U 1999. godini i u narednim zajedničkim godinama, preko 6.500 Goranaca je pobeglo u Srbiju zajedno sa mnogim Srpskim i Romskim izbeglicama.
 
Goranci su takođe pozntati susednim Albancima sa nekoliko eksonima kao što su „Bulgareci“ tj. Bugari10Bugari<ref>Albania: from anarchy to a Balkan identity,11 Miranda Vickers, James Pettifer, C. Hurst & Co. Publishers, 1997, ISBN 1850652791, p. 205.</ref><ref>Albania: geografia della transizione Luca Zarrilli, Published by F. Angeli, 1999, p. 74.</ref>, kao i „Torbeshë“ i „Poturë“<ref>Dokle, Nazif. Reçnik Goransko (Nashinski) -albanski, Sofia 2007, Peçatnica Naukini akademiji "Prof. Marin Drinov", s. 5, 11</ref>.
 
== Jezik ==
Goranski narod govori lokalnim dijalektom poznat kao „Goranski“ ili „Našinski“, koji je deo šireg Torlačkog dijalekta, koji se govori u zapadnoj Bugarskoj, Južnoj Srbiji i delom u Makedoniji. Torlački dijalekt je prelazni dijalekt Bugraskog i Srpskog jezika sa istovrmenim deljenjem karakteristika sa makedonskim jezikom. Dok se i dalje zadržala osnova slovenskog jezika, goranaski ima i pozajmljenih reči, goranski dijalekt je i dalje pod velikim uticajem turskog, albanskog i arapskog jezika.
 
Goranski je takođe ponekad klasifikovan kao deo Bugarskog dijalekta od strane Bugara<ref>13Младенов, Стефан. Пътешествие из Македония и Поморавия, в: Научна експедиция в Македония и Поморавието 1916, София 1993, с. 184.(Mladenov, Stefan. Journey through Macedonia and Pomoraviya, in: Scientific expeditions in Macedonia and Pomoraviya 1916, Sofia 1993, p. 184) Асенова, Петя. Архаизми и балканизми в един изолиран български говор (Кукъска Гора, Албания), Балканистични четения, посветени на десетата годишнина на специалност “Балканистика” в СУ “Св. Климент Охридски”, ФСлФ, София, 17-19 май 2004 (Assenova, Petya. Archaisms and Balkanisms in an isolated Bulgarian dialect (Kukas Gora, Albania), Balkan studies readings on the tenth anniversary of the major Balkan studies in Sofia University, May 17–19, 2004)</ref>, kao i od strane inostranih antropologa. Goranski je klasifikovan i kao stari Štokavski dijalekt Srpskog jezika (staro srpski), podeljen na prizrensko – timočki dijalekt.
Prema popisima iz Jugoslavije iz 1991.godine, 54% stanovnika opštine Gora se izjasnilo da govore goranskim jezikom, dok ga je ostatak stanovništa nazvalo spskim jezikom<ref>14Gorani speech by dr. Radivoje Mladenovic (Serbian)</ref>. Neki goranski istraživači definišu njihov jezik kao bugarski, sličan bugraskom dijalektu koji se govori u severozapadu Makedonije<ref>15Dokle, Nazif. Reçnik Goransko (Nashinski) - Albanski, Sofia 2007, Peçatnica Naukini akademiji "Prof. Marin Drinov", s. 5, 11, 19 (Nazif Dokle. Goranian (Nashinski) - Albanian Dictionary, Sofia 2007, Published by Bulgarian Academy of Sciences, p. 5, 11, 19)</ref>. Neki lingvisti, kao što su Videoski, Brozović i Ivić identifikuju slovenski dijalekt u goranskom regionu kao makednoski jezik<ref>16http://www.seelrc.org:8080/grammar/mainframe.jsp?nLanguageID=3 Macedonian by Victor Friedman, pg 4 (footnote)</ref>. Postoje procene da se makedonski jezik govori u 50 – 70 sela u Goranskom regionu (Albanija i Kosovo)<ref>17http://www.seelrc.org:8080/grammar/mainframe.jsp?nLanguageID=3 Macedonian by Victor Friedman, pg 6</ref>. Prema nekim nepotrvđenim izvorima 2003.godine kosovska vlada je došla na ideju da integriše makedonski jezik i gramatičke knjige u goranske škole<ref>18Focus News (4th of July, 2003) Kosovo Government Acquires Macedonian language and grammar books for Gorani Minority Schools</ref>.
 
== Media i literatura ==
 
Gonaski akademik Naziv Dokle je sastavio prvi goranski rečnik (koji sadrži 43.000 reči fraza) 2007. godine, sponzorisan i odštampan od strane Bugraske Akademije Nauka<ref>Dokle, Nazif. Reçnik Goransko (Nashinski) - Albanski, Sofia 2007, Peçatnica Naukini akademiji "Prof. Marin Drinov", s. 5, 11, 19 (Nazif Dokle. Goranian (Nashinski) - Albanian Dictionary, Sofia 2007, Published by Bulgarian Academy of Sciences, p. 5, 11, 19</ref>. U 2008. godini su publikovane prve novine na makedonskom jeziku Гороцвет (Gorocvet)<ref>http://www.maticanaiselenici.com/?page=read_news&id=8725</ref>, a na Kosovu postoje i elektronske novine "GoraPress"<ref>http://www.gorapress.net/</ref>.
 
===== Primer =====
Goranci danas na Kosovu žive u selima: Bačka, Brod, Dikance, Globočica, Gornja Rapča, Kruševo, Kukuljane, Leštane, Ljubovište, Mlike, Orčuša, Radeša, Restelica, Veliki Krstec, Vranište, Zli Potok, Mali Krstec, Donja Rapča. Ima ih takođe u devet sela severne Albanije, uz granicu s Kosovom i u četiri na severu Makedonije (Jelovljane, Urvič, Bozovce i Novo selo).
Goranci se u području Gore tradicionalno bave stočarstvom, tačnije uzgojem ovaca, te nešto krupne stoke, što je kod njih aktivno i u današnje vreme. Tipična goranska hrana je ovčji sir, sličan parmezanu, ali mekši. Od poznatih specijaliteta imaju bureke, baklave, tulumbe, šampite, krempite, roštilj i piće zvano boza, načinjeno od brašna i šećera, limunada, borovnica. Boza je bila naročito poznata u Srbiji gde je bilo i Goranaca. Goranci koji su odlazili na rad van svog matičnog područja najčešće su otvarali poslastičarnice i prodavali poslastice. Lokalno stanovništvo često ih je iz neupućenosti nazivalo „Šiptarima“, no ako uđete s njima u razgovor, uvek će reći za sebe da su „Goranci“. Za svoj jezik oni kažu da je „naš“, goranski, nije ni srpski, ni makedonski, ni bugarski. Po veri Goranci su muslimani-suniti i svako selo ima svoju džamiju, veoma su pobožni. Navodno je među njima bilo nekada derviša, a u selima Brod, Radeša, Restelica i Zli Potok i „tarikata“, bratstvo sufija. Jedna od njihovih tekija ("Selim dedo tekija") i danas se nalazi u selu Restelica. Goranci su na islam prešli veroatno u XVII i XVIII veku, za vreme Otomanskog carstva. Prema njima samima Islam su primili od „Halepovaca“ (iz grada Halepa) prije nego su došli Turci<ref>15http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%90%D0%BB%D0%B5%D0%BF</ref>. Oni su, prema njima, stigli u selo Kruševo iz Sirije. Kakvim su to poslom „Halepovci“ stigli u Goru, nije poznato. Žene na glavama tradicionalno nose bele marame. U ženskoj goranskoj nošnji postoji sličnost s nošnjom kod bugarskih muslimana Pomaka, to su tradicionalne duge crne jakne (Terljik), ukrašene zlatnim vezom. Žene su svetle puti, lepe i skladno građene.
 
== Goranska dijaspora ==
 
 
===== Literatura: =====
 
{{reflist}}
# Xhelal Ylli, Erlangen: "Sprache und Identität bei den Gorani in Albanien: 'Nie sme nasinci'.
#
# Kosovo: the Bradt travel guide, Gail Warrander, Verena Knaus, Published by Bradt Travel Guides, 2007, ISBN 1-84162-199-4, p. 211.
#
# Historical dictionary of Kosova, Robert Elsie, Scarecrow Press, 2004, ISBN 0-8108-5309-4, p. 70.
#
# Bulgarians in the region of Korcha and Mala Prespa (Albania) nowadays, Balkanistic Forum (1-3/2005), South-West University "Neofit Rilski", Blagoevgrad, Pashova, Anastasija Nikolaeva; Issue: 1-3/2005, Page Range: 113-130.
#
# Religion and the politics of identity in Kosovo by Gerlachlus Duijzings, C. Hurst & Co. Publishers, 2000, ISBN 185065431, p. 27.
#
# Who are the Macedonians? by Hugh Poulton, edition: 2, revised, C. Hurst & Co. Publishers, 2000, ISBN 1-85065-534-0, p. 209.
#
# TKGM, TD № 55 (412), (Defter sandžaka Prizren iz 1591. godine).
#
# http://books.google.se/books?id=aJRYkzl5YC4C
#
# България в Първата световна война, Германски дипломатически документи, т. ІІ, 1916-1918 г., София 2005, с. 70-71, Avramovski, Živko, Ratni ciljevi Bugarske i Centralne sile 1914-1918, Beograd 1985, s. 243-244.
#
# Albania: from anarchy to a Balkan identity, Miranda Vickers, James Pettifer, C. Hurst & Co. Publishers, 1997, ISBN 1850652791, p. 205.
#
# Albania: geografia della transizione Luca Zarrilli, Published by F. Angeli, 1999, p. 74.
#
# Dokle, Nazif. Reçnik Goransko (Nashinski) -albanski, Sofia 2007, Peçatnica Naukini akademiji "Prof. Marin Drinov", s. 5, 11
#
# Младенов, Стефан. Пътешествие из Македония и Поморавия, в: Научна експедиция в Македония и Поморавието 1916, София 1993, с. 184.(Mladenov, Stefan. Journey through Macedonia and Pomoraviya, in: Scientific expeditions in Macedonia and Pomoraviya 1916, Sofia 1993, p. 184) Асенова, Петя. Архаизми и балканизми в един изолиран български говор (Кукъска Гора, Албания), Балканистични четения, посветени на десетата годишнина на специалност “Балканистика” в СУ “Св. Климент Охридски”, ФСлФ, София, 17-19 май 2004 (Assenova, Petya. Archaisms and Balkanisms in an isolated Bulgarian dialect (Kukas Gora, Albania), Balkan studies readings on the tenth anniversary of the major Balkan studies in Sofia University, May 17–19, 2004)
#
# Gorani speech by dr. Radivoje Mladenovic (Serbian)
#
# Dokle, Nazif. Reçnik Goransko (Nashinski) - Albanski, Sofia 2007, Peçatnica Naukini akademiji "Prof. Marin Drinov", s. 5, 11, 19 (Nazif Dokle. Goranian (Nashinski) - Albanian Dictionary, Sofia 2007, Published by Bulgarian Academy of Sciences, p. 5, 11, 19)
#
# http://www.seelrc.org:8080/grammar/mainframe.jsp?nLanguageID=3 Macedonian by Victor Friedman, pg 4 (footnote)
#
# http://www.seelrc.org:8080/grammar/mainframe.jsp?nLanguageID=3 Macedonian by Victor Friedman, pg 6
#
# Focus News (4th of July, 2003) Kosovo Government Acquires Macedonian language and grammar books for Gorani Minority Schools
#
# Update on the Kosovo Roma, Ashkaelia, Egyptian, Serb, Bosniak, Gorani and Albanian communities in a minority situationPDF, UNHCR Kosovo, June 2004
#
# http://mlicanin.weebly.com/short-history-english.html
Anonimni korisnik