Razlike između izmjena na stranici "Glagoljica"

Bez izmjene veličine ,  prije 9 godina
nema sažetka uređivanja
m (Bot: Adding {{Commonscat|Glagolitic alphabet}})
Svoje prvo pismo slovenski narodi su dobili u drugoj polovini 9. veka i to je bila glagoljica (staroslovenski - glagolati - govoriti). U današnjoj nauci prevladava mišljenje da ju je sastavio jedan od slovenskih misionara [[Kiril i Metod|Konstantin (Kiril)]] u drugoj polovini 9. veka (oko [[863]]. godine), uz pomoc svog brata Metoda. On je tim pismom preveo Bibliju i to na staroslovenski jezik. Glagoljica je sastavljena, po jednoj hipotezi, prema grčkom tajnopisu. Prvobitno je imala 40 slova, a posle 38 slova (svako slovo je imalo dvojaku vrednost - glasnovnu i brojnu).
 
Od spomenika pisanih glagoljicom poznati su: Zografsko jevandjelje, [[Asemanovo jevandjelje]], Sinajski psaltir, Marijinsko jevandjelje (srpskohrvatske provenijencije), [[BašćanskaBaščanska ploča]] i Kocev glagoljaš (srpskohrvatske provenijencije), [[Bečki listići]] ([[hrvatske redakcije]]), [[Hrvojev misal]]. Originalni tekstovi Kirila i Metoda nisu sačuvani, vec samo prepisi tih tekstova s kraja 10. i početka 11. veka.
 
Prvobitna glagoljica je predstavljala tip oble glagoljice sa okruglim slovima. ovom su glagoljicom pisane knjige koje koje su doneli ucenici slovenske brace iz Moravske u Bugarsku, Makedoniju, Rasku, i delimicno u primorsku Hrvatsku i Dalmaciju. U Hrvatskoj je glagoljica ostala vrlo dugo u upotrebi u crkvi, ali se promenila pod uticajem beneventane i gotice, postala ostrija, uglasta, sa izlomljenim linijama i zato se naziva uglasta ili hrvatska glagoljica.