Goranci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 1:
== Goranski narod ==
 
Goranci ili Gorani (Čirilično: ГоранциGoranci ili ГораниGorani, što u prevodu znači žitelji visokog kraja) su južnoslovenska entnička grupa koja je nastanjena u Goranskoj oblasti na Balkanu, koja je locirana u trouglu između Kosova, Makedonije i Albanije. Drugačiji naziv za ovaj narod je “Našinci”<ref>1</ref>, što u literaturi znači “Naši ljudi”. Goranci govore Goranskim dijalektom, koji pripada Torlačkoj grupi južnoslovenskih jezika.
 
Oblast Gora podrazumeva opštinski grad Dragaš koji se nalazi na Kosovu i selo ShishtavecŠištavec koje se nalazi u Albaniji. Oni su pripadnici islama i imaju veoma bogat i raznovrstan kulturni folk. OniGoranci su priznati kao Bugari, Srbi, Bošnjaci, Albanaci i Makedonci, medjutimmeđutim opšti utisak je da oni trebaju biti tretirani i priznati od strane svih naroda kao posebna mala etnička zajednica, koja zaista liči sama na sebe<ref>2,3</ref>. Deo ovog naroda je albanizovan<ref>4</ref>. Prema poslednjim popisima na kraju 20 – og veka u Jugoslaviji sami sebe su deklarisali po nacionalnosti kao Muslimani<ref>5</ref>. U Republici Makedoniji njihov identitet je i dalje zasnovan na osnovu religije<ref>6</ref>.
 
== Istorija ==
 
Gora je oblast koja je naseljena Goranskim narodom. Ova oblast je naseljena Slovenima tokom njihove migracije u šestom i sedmom veku. Region se pominje još 1348. godine u ukazu srpskog cara Stefana Dušana, koji nalaže da se ovaj region zajedno sa sedam Goranskih sela stave pod planom manastira Svetog Arhangela u Prizrenu, u to vreme. U 1455. godini Gora je oteta od srpske despotovine od strane Otomanskih Turaka i tako je postala beylerbeylik Rumelije ili tačnije Prizrenski sandžak. Prirodni proces asimilacije u Otomansko društvo je počeo krajem šesnaestog veka. U Otomanskim tefterima (poreski registri) iz 1591. godine Gora je bila naseljena isključivo Srbima, a na severu u Opolju albanskim narodom<ref>7</ref>. Otomanskim ukidanjem Srpske pravoslavne crkve 1766. godine smatra se da zatražena islamizacija Gore kao što je to bio trend u mnogim Balkanskim zajednicama<ref>8</ref>.
 
Zato što je Gora jako izolovana sredina kako unutar, tako i okolo Albanskimalbanskim planinama naročito severni region, težak teren Gorancima je pomogao da se odbrane prvo od Slovena, a kasnije i od Otomanske invazije. Migracije stanovništva da bi pobegli od Otomanskeotomanske invazije ipak su se desile, takođe su se desile i u Albaniji u 14 veku, kada je mnogo Goranaca iz Albanije pobeglo u Italiju, Egipat, Siriju i Ukrajnu, gde su kasnije apsorbovani u Albansku populaciju u Italiji, gubeći svoj vlastiti jezik u tom procesu. Ove migracije od tada su se ponovile nekoliko puta kada su mnogi Goranci marginalizovani od strane Jugoslovenskih i Albanskih režima, pobegavši iz regiona. Mnogi su se naselili u Americi gde je stvorena značajna dijaspora, naročito u Kaliforniji. Migracije tokom Otomanske ere bile su u dva pravca: prvi ka Prizrenu i Siriniću, a drugi ka Tetovu. Zadnje naseljeno Makednoskomakedonsko naselje je Dolno, Palčište i Tearce. Njihovi potomci i dalje naseljavaju taj deo Republike Makedonije. Gornaski kolonisti su migirali i naselili kolonije Urvič i Jelovaljane na istočnoj strani Šar planine.
 
U prvom Balkanskom ratu 1912. godine Srpska vojska je osvojila Goru. Kao rezultat toga mali deo Goranske populacije je migrirao u Turskoj. Godine 1916 – 1918. za vreme prvog svetskog rata Gora je osvojena od strane Sila Osovina i dodeljena Bugarskoj (sve do maja 1916.godine)<ref>9 </ref>i Austrougraskoj (sve do kraja oktobra 1918.godine) zoni. Posle 1918.godine Gora je integrisana u Kraljevinu Srba – Hrvata i Slovenaca. Problemi tokom prvog svetskog rata, kao i težak period između 1919 – 1920. godine sa velikim sušama su proizvele glad, i veliko siromaštvo za Gorance. Ova paradigmasituacija je izazvala ponovne migracije ka Kosovskim većim gradovima, Prizrenu i Tetovu (Republici Makedoniji). Bolesti, glad i siromaštvo u postkomunističkoj eri u Albaniji su izazvali opšti pad Goranske populacije, uglavnom zbog migracija stanovništva iz sela u gradske centre poput ShkodraŠkodre i Tirane.
Odlukom lige naroda 1925. godine ustanovljene su konačne granice prema Albaniji. U tom mahu, preko 15.000 hiljada Goranaca je ostalo u Albanskimalbanskim granicama u svojih 9 sela: Borje, Zapod, KosharishtKošarište, NovosojNovoselo, OrgjostOrgosta, OreshkeOrešk, PakishtPakiša, CernaleveCrnaljevo i ShishtavecŠištavec na zahtevu fašističke Italije, uprkos protivljenju lokalne Goranske zajednice i zahtevu da ostanu zajedno i nepodeljeni.
 
Prema popisu iz 1939. godine u Jugoslaviji, Goranci u Gori su bili u kategoriji Nesloveni, podeljeni na Albance i Turke. Tokom prvog svetskog rata i albanske dominacije, Gornaci su su doživeli velike kulturne promene, atestirane Albanskim pozajmicama reči u jeziku i promenama prezimena u albanska prezimena (npr. Hasanović u Hasani).
 
U popisima iz 1971 – 1981. godine, veliki broj Goranaca je deklarisalo sebe kao Muslimane u nacionalnosti, ta klasifikacija se vremenom transformisala u Bošnjake.
 
U 1999. godini, posle kampanje NATO bombardovanja na Jugoslaviju, privremena misija administracije ujedninjenih nacija na Kosovu (UNMIK) je preuzela celu administraciju SpskeSrpske pokrajne Kosovo. Njihova opština Gora je povučena i osnovana nova proširena opština Dragaš u kojoj je sada albansko stanovništvo u većini. U 2007. godini kosovske privremene institucije otvaraju škole u Gori u kojima se uči Bosanski jezik, što je izazvalo zaprepašćenje među malolatnim Gorancima, sa dodatnom činjenicom da se direktor škole mora deklarisati kao Albanac. Mnogi Goranci su odbili da šalju svoju decu u školu zbog pretnji asimilacije i sami su osnovali školu u kući za njihove mlade. U 1999. godini i u narednim zajedničkim godinama, preko 6.500 Goranaca je pobeglo u Srbiju zajedno sa mnogim SpskimSrpskim i Romskim izbeglicama.
 
Goranci su takođe pozntati susednim Albancima sa nekoliko eksonima kao što su „Bulgareci“ tj. Bugari10,11, kao i „Torbeshë“ i „Poturë“.
Red 27:
Goranski narod govori lokalnim dijalektom poznat kao „Goranski“ ili „Našinski“, koji je deo šireg Torlačkog dijalekta, koji se govori u zapadnoj Bugarskoj, Južnoj Srbiji i delom u Makedoniji. Torlački dijalekt je prelazni dijalekt Bugraskog i Srpskog jezika sa istovrmenim deljenjem karakteristika sa makedonskim jezikom. Dok se i dalje zadržala osnova slovenskog jezika, goranaski ima i pozajmljenih reči, goranski dijalekt je i dalje pod velikim uticajem turskog, albanskog i arapskog jezika.
 
Goranski je takođe ponekad klasifikovan kao deo Bugarskog dijalekta od strane Bugara<ref>13</ref>, kao i od strane inostranih antropologa. Goranski je klasifikovan i kao stari Štokavski dijalekt Srpskog jezika (staro srpski), podeljen na PrizrenskoprizrenskoTimočkitimočki dijalekt.
Prema popisima iz Jugoslavije iz 1991.godine, 54% stanovnika opštine Gora se izjasnilo da govore goranskim jezikom, dok ga je ostatak stanovništa nazvalo spskim jezikom<ref>14</ref>. Neki goranski istraživači definišu njihov jezik kao Bugarskibugarski, sličan Bugraskombugraskom dijalektu koji se govori u severozapadu Makedonije<ref>15</ref>. Neki lingvisti, kao što su Videoski, Brozović i Ivić identifikuju slovenski dijalekt u goranskom regionu kao makednoski jezik<ref>16</ref>. Postoje procene da se makedonski jezik govori u 50 – 70 sela u Goranskom regionu (Albanija i Kosovo)<ref>17</ref>. Prema nekim nepotrvđenim izvorima 2003.godine kosovska vlada je došla na ideju da integriše makedonski jezik i gramatičke knjige u goranske škole<ref>18</ref>.
 
===== Primer =====
Red 40:
Utre ke odim abe verno libe dalek-dalek
na pusti Gurbet.
RacajRaćaj poracajporaćaj libe šo da ti kupim.
Ti da mi kupiš
abe gledaniku cernacrna šamija,
ja da ga nosim abe gledaniku
i da ga želam.
RacajRaćaj poracajporaćaj abe verno
libe šo da ti pratim
Ti da mi pratiš abe
Red 54:
== Život i običaji Goranaca ==
 
Goranci danas na Kosovu žive u selima: BackaBačka, Brod, Dikance, Globočica, Gornja RapcaRapča, Kruševo, KukaljaneKukuljane, LještaneLeštane, Ljubovište, Mlike, Orčuša, Radeša, Restelica, Veliki Krstec, Vranište, Zli Potok, Mali Krstec, Donja Rapča. Ima ih takođe u devet sela severne Albanije, uz granicu s Kosovom i u dvačetiri na severu Makedonije (Jelovljane, Urvič, Bozovce i Novo selo).
Goranci se u području Gore tradicionalno bave stočarstvom, tačnije uzgojem ovaca, te nešto krupne stoke, što je kod njih aktivno i u današnje vreme. Tipična goranska hrana je ovčji sir, sličan parmezanu, ali mekši. Od poznatih specijaliteta imaju bureke, baklave, tulumbe, šampite, krempite, roštilj i piće zvano boza, načinjeno od brašna i šećera, limunada, borovnica. Boza je bila naročito poznata u Srbiji gde je bilo i Goranaca. Goranci koji su odlazili na rad van svog matičnog područja najčešće su otvarali poslastičarnice i prodavali poslastice. Lokalno stanovništvo često ih je iz neupućenosti nazivalo ‘Šiptarima’„Šiptarima“, no ako uđete s njima u razgovor, uvijekuvek će reći za sebe da su 'Goranci’„Goranci“. Za svoj jezik oni kažu da je 'naš'„naš“, goranski , nije ni srpski, ni makedonski, ni bugarski. Po veri Goranci su muslimani-suniti i svako selo ima svoju džamiju, veoma su pobožni. Navodno je među njima bilo nekada derviša, a u selima Brod, Radeša, Restelica i Zli Potok i 'tarikata'„tarikata“, bratstvo sufija. Jedna od njihovih tekija ("Selim dedo tekija") i danas se nalazi u selu Restelica. Goranci su na islam prešli vjerojatnoveroatno u XVII i XVIII stoljećuveku, za vrijemevreme Otomanskog carstva. Prema njima samima Islam su primili od 'Halepovaca'„Halepovaca“ (iz grada [[Алеп|Halepa]]) prije nego su došli Turci<ref>15</ref>. Oni su, prema njima, stigli u selo Kruševo iz Sirije. Kakvim su to poslom 'Halepovci'„Halepovci“ stigli u Goru, nije poznato. Žene na glavama tradicionalno nose bele marame. U ženskoj goranskoj nošnji postoji sličnost s nošnjom kod bugarskih muslimana Pomaka, to su tradicionalne duge crne jakne (Terljik), ukrašene zlatnim vezom. Žene su svetle puti, lepe i skladno građene.
 
== Goranska dijaspora ==
 
Gora je slabo razvijena oblast skoro dva veka, njihovi muškarci je napuštaju i odlaze u udaljenije regione kako bi pronašli posao. Zbog toga, goranska dijaspora je došla po bolji život da živi u mnogim delovima centralne Srbije (delimično u Beogradu: 3.340), Vojvodina (606), Albanija (posebno u Durres), u Republici Makedoniji (posebno u zapadnom delu), Bosni i Hercegovini, Italiji, Grčkoj, Turskoj, zemljama zapadne evrope i nakon bekstva iz komunističke Albanije i socijalističke Jugoslavije u kasnim 1940. – tim godinama u Sjedninjenim Američkim državama (posebno u New YorkNjujorku I Los AngelesAnđeleu) i Sjedninjenom Kraljevstvu (posebno u HaringeyHaringeju, LondonLondonu).
 
== Kultura i religija ==
 
Sloveni u Gori su hrišćanizovani 870. godine za vreme Vizantijskog carstva posle krštenjapokrštavanja Srba i Bugara. Otomanskim osvajanjem regiona u 14 veku je počeo proces islamizacije Goranaca i obližnjih Albanaca. Međutim, Goranci i dalje tangencijonalno slave slave Đurđevdan koja se ne slavi u potpunosti po hrišćanskim običajima već se tog dana se vesele tradicionalnim veseljima sa narodnim instrumentima i u narodnoj nošnji Prva džamija u selu Mlike sagrađena je 688. godine po hidžri a na starim temeljima je natpis da je Ahmed-aga Pir obnovio džamiju 1238., što svedoči i tarih džamije u Mlikama.
 
Tradicionalni goranski folk podrazumeva dvotaktnu igru zvanu “Kolo” (krug), gde se igra u krugu fokusirajući se na pokrete nogu: uvek počinju sa desnom nogom, krećući se u suprotnom smeru kazaljke na satu. Kolo je obično praćeno instrumentalnom muzikom, koriste se Zurle i Tapani, kolo se ređe prati pevanjem kao što je to u susdenim etničkim grupama kao što su Albanci i Srbi. Ćifteljija (Šargija) je albanska ali goranski narod je koristi veoma dobro, ona je takođe u okviru njihove kulture.
 
Njihov nacionalni sport je uljano rvanje nazvano “Peljivanluk” i popularan je među Gorancima na regularnim turnirima koji se održavaju na otvorenom uz pratnje SvrilaZurla i TupanaTapana, kao i pratećim ritualima, čije je poreklo iz srednjeg istoka, kroz osvajanja Otomanskog carsta na Balkanu. Kao nacinalni soprt su im i trke konja na stazama.
 
Nacionalno piće Goranaca je “Rakija” koja se najčešće dobija kućnom destilacijom nekih voćka. Drugo popularno piće je “Turska kafa” koja se pije u malim šoljicama uz čašu vode. Gatanje budućnosti je popularno među svim Gorancima koristeći ostatak taloga kafe u šoljici turske kafe.
Red 74:
== Položaj Goranaca - danas ==
 
Goranci su poseban narod priznat samo od strane Rebublike Srbije, ali ne i R. Makedonije, R. Bugarske i R. Albanije. Goranci žive na tromeđi Makedonije, Albanije i Kosova. Ima ih oko 40.000, trenutno u Gori živi između 6.000-7.000 Goranaca. I danas nastoje u očuvanju svog identiteta bez obzira što se trenutno vrši asimilacija<ref>15</ref>. Od 1999. Goranci doživljavaju egzodus, zbog događanja na Kosovu napuštaju svoju sredinu zbog političkih i pre svega ekonomskih razloga. Utočište traže u zapadno-evropskim zemljama, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Za vreme rata i posle rata ni krivi ni dužni stradaju ljudi u svojim domovima, oduzima im se imovina (lokali), kako u Dragašu tako i po celom Kosovu. Goranci na Kosovu često su diskriminisani pa ih trenutno niko i ne spominje, do posla jako teško dolaze, obično su to najlošije plaćeni poslovi. UN zaokupljeni odnosima Srba i Albanaca zapostavljaju ih kao i sve vlasti do sada. U Srbiji doživljavaju diskriminaciju zbog prezimena koja su im nametnuta od strane Albanaca pa tako stradaju radnje nedužnih ljudi. Goranci su, kako oni kažu, ipak ponosan narod i niko neće uspeti asimilirati ih. Održava ih tradicija i volja koja postoji za Gorom. Za njih, kako kažu "Mnoge su se vlasti menjale ali Goranci su uvek ostali Goranci".
 
== Poznati Goranci ==
 
[[Fahrudin Jusufi]], poznat jugoslovenski fudbaler, igrač na [[FK Partizan]] i [[Šalke 04]].
 
[[Namik Dokle]], albanski političar, poranešenbivši vicepremiervicepremijer na AlbanijaAlbanije.
 
[[Nazif Dokle]], istoričar i entograf.
 
[[Miralem Sulejmani]], srpski fudbalski reprezentativec, igrač na [[Holandija|holandskiot]] [[FK Herenven]].
 
[[Harun Hasani]], akademik.
[[Ismail Bojda]], pretsedatelpredesnik naGoranaca [[Makedonci]]teu od [[Gora]]Makedoniji.
 
===== Pogledaj takođe =====
 
[[ТорлациTorlaci|Torlaci]]
 
[http://gig.rs/ Građanska Inicijativa Goranaca]
 
[http://en.wikipedia.org/wiki/Civic_Initiative_of_Gora GradjanskaGrađanska Inicijativa Gore]
 
[[ПомациPomaci|Pomaci]]
 
===== Spoljašnje veze =====
 
[http://www.nash-shishtavec.com/ NashNaš shishtavecŠištejec]
 
[http://www.islamforbulgaria.com/onlinelibrary/Islam_Balkans.pdf/ НексхатNekshat ИбрахимиIbrahimi, Първи контакти на исляма с Балканските нации]
 
[http://www.rastko.rs/rastko-gora/ Projekat Rastko - Elektronska biblioteka tradicije i kulture Gore i Goranaca]
Red 117:
 
Na Kosovu je predmet teritorijalnog spora između Republike Srbije i samoproglašene Republike Kosovo. Republika Kosovo je proglasila nezavisnost 17. Februara 2008. godine, a Srbija i dalje tvrdi da je Kosovo i Metohija deo njene suverene teritorije. Kosovsku nezavisnost je priznalo 86. zemalja članica Ujedinjenih Nacija.
 
 
===== Literatura: =====