Češka (historijska) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: pnb:بوہیمیا |
preuzeto s hr.wiki |
||
Red 1:
{{Češka pokrajina (HR)
|ime=Češka (Bohemija)
|izvorno ime=Čechy
|ime_genitiv=Češke
|zastava=Flag of Bohemia.svg
|grb=Small coat of arms of the Czech Republic.svg
|karta=CZ-cleneni-Cechy-wl.png
|glavni_grad=[[Prag]]
|broj stanovnika=6,25 mil. ([[2001.]])
|površina=52.750 km<sup>2</sup>
}}
'''Češka''', ponekad i '''Bohemija''' ([[češki jezik|češki:]] ''Čechy''; [[njemački jezik|njem.]] ''Böhmen'') povijesna je pokrajina koja, zajedno s [[Moravska|Moravskom]] i dijelom [[Češka Šleska|Šleske]] čini najveći dio današnje [[Češka|Češke Republike]]. Češka obuhvaća dvije trećine na zapadnom i središnjem dijelu današnjeg državnog teritorija.
== Zemljopis ==
Češka pokrajina obuhvaća 52.750 km<sup>2</sup>, a u njoj živi 6,25 milijuna stanovinka, od ukupno 10,3 milijuna stanovnika Češke Republike. Na sjeverozapadu, zapadu i jugozapadu graniči s [[Njemačka|Njemačkom]], na jugu s [[Austrija|Austrijom]], na istoku s [[Moravska|Moravskom]] i na sjeveroistoku s [[Poljska|Poljskom]]. Češke granice ocrtane su planinskim lancima kao što je [[Češka šuma]], [[Rudna gora]] i [[Krkonoše]] u [[Sudeti|sudetskom]] kraju.
Na području Češke šume izvire rijeka [[Vltava]] koja potom prolazi kroz cijelu Češku i kroz glavni grad [[Prag]], te se ulijeva u [[Laba|Labu]]. Klima je kontinentalnoga tipa s hladnim zimama i velikim termičkim skokovima. Planine su obrasle crnogoricom i bjelogoricom do najviših vrhova, dok se na obroncima uzgajaju poljoprivredne kulture.
== Povijest ==
=== Drevna Bohemija ===
[[Rimsko Carstvo|Rimski]] autori donose prvo jasno spominjanje ovog područja pod nazivom ''Boiohaemum'', što je bio [[germanski jezici|germanski]] naziv za domovinu [[Boji|Boja]] ([[latinski jezik|lat.]] ''Boii'') koji su pripadali [[Kelti]]ma. U vrijeme [[seoba naroda|seobe naroda]] ovim su područjem prelazila [[Germani|germanska]] i [[Slaveni|slavenska]] plemena, a već u [[1. stoljeće pr. Kr.|1. st. p. n. e.]] ovdje su se naselili Germani, vjerojatno [[Svevi]]. Među njima bili su i [[Markomani]]. Nakon što su oni otišli dalje prema jugozapadu, zamijenili su ih oko [[6. stoljeće|6. stoljeća]] slavenski preci današnjih [[Česi|Čeha]].
=== Přemyslovići ===
[[Datoteka:W vratislav ii 198 320.jpeg|mini|desno|200px|Vratislav II., češki kralj (freska iz [[1134.]]]]
Nakon što su se oslobodili od vlasti [[Avari|Avara]] u [[7. stoljeće|7. stoljeću]], ovim je područjem zavladala dinastija [[Přemyslovići|Přemyslovića]], koja je ostala na vlasti sve do [[1306.]] godine. Prihvaćanjem [[kršćanstvo|kršćanstva]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], uspostavljene su bliske veze s Istočno[[Franci|franačkim]] kraljevstvom. Ta je činjenica dovela do toga da je Češka bila dijelom [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] već od [[10. stoljeće|10. stoljeća]].
Naslov „kralj Češke (''Bohemiae'')“ prvi su ponijeli [[vojvoda]] [[Vratislav II.]] ([[1085.]]) i [[Vladislav II. Češki|Vladislav II.]], no njihovi su se nasljednici vratili naslovu vojvode. Kraljevski naslov postao je nasljednim [[1198.]] u doba [[Otakar I. Přemysl|Otakara I.]] Njegov unuk, [[Otakar II. Přemysl|Otakar II.]] ([[kralj]] od [[1253.]] do [[1278.]]) utemeljio je kratkotrajno carstvo koje je uključivalo i današnju [[Austrija|Austriju]]. Sredinom [[13. stoljeće|13. stoljeća]] započelo je doseljavanje [[Nijemci|Nijemaca]], budući da je dvorska politika nastojala nadomjestiti gubitke stanovništva nastale za vrijeme [[Mongoli|mongolske]] provale u [[Europa|Europu]] [[1241.]] Nijemci su se smjestili ponajviše uz sjevernu, zapadnu i istočnu granicu Češke, premda su se mnogi nastanili u gradovima po cijelome kraljevstvu.
=== Luksemburgovci ===
Dinastija [[Luksemburgovci|Luksemburgovaca]] došla je na češko prijestolje krunidbom [[Ivan Luksemburški|Ivana Luksemburškog]] [[1310]]. Nasljedio ga je [[1346.]] [[Karlo IV., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo IV.]] koji je utemeljio [[Karlovo sveučilište]] u [[Prag]]u, prvo sveučilište u [[Srednja Europa|Srednjoj Europi]]. Njegovo kraljevanje dovelo je Češku do vrhunca u političkom smislu, ali i na drugim poljima, te je postao prvi češki kralj koji je izabran i za [[car]]a [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. Pod njegovom vlašću Češka je kruna obuhvaćala različite zemlje kao što su [[Moravska]], [[Šleska]], [[Gornja Lužica]], [[Donja Lužica]], [[Brandenburg]] i područje oko [[Nürnberg]]a, nazvano Nova Češka, [[Luksemburg]] i razne manje gradove po Njemačkoj.
=== Husitska Češka ===
[[Datoteka:Prague hus statue.jpg|mini|desno|250px|Spomenik Janu Husu na praškom Starogradskom trgu gdje su pogubljeni češki vođe [[1620.]]]]
[[1415]]. godine, na [[Sabor u Konstanci|Saboru u Konstanci]], [[Jan Hus]], [[rektor]] Karlovog sveučilišta u Pragu i vodeči [[reformacija|reformator]] i vjerski mislilac, osuđen je na lomaču kao [[hereza|heretik]]. Presuda je izrečena premda je Husu prije no što je krenuo za Konstancu formalno bila dodijeljena zaštita cara [[Žigmund Luksemburški|Žigmunda Luksemburškog]]. Jan Hus pozvan je na Sabor kako bi mogao braniti sebe i češke stavove na crkvenom sudu, no s carevom je dozvolom pogubljen [[6. srpnja]] [[1415]]. Njegovo pogubljenje, kao i progoni [[husiti|husita]] i [[John Wycliffe|Johna Wycliffa]], doveli su do pobune [[Česi|Čeha]] protiv [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] i do [[Husitski ratovi|Husitskih ratova]].
U najvećem dijelu bio je to seljački ustanak protiv carskih snaga, a predvodio ga je bivši trgovac [[Jan Žižka]] iz Trocnova, koji je rabio nove taktike i naoružanja, kao što su [[haubica|haubice]] i [[pištolj]]i (češki: ''píšťala'' = frula, pištaljka), te oklopne kočije. Nakon Žižkove smrti, zapovjedništvo je preuzeo [[Prokop Veliki]] pod čijim su vodstvom husiti pobjeđivali kroz sljedećih deset godina. Ipak, s vremenom su se husiti podijelili u dvije glavne stranke, umjerene [[utrakvisti|utrakviste]] i zagriženije [[taboriti|taborite]]. Nakon što su se utrakvisti vratili u okrilje Katoličke Crkve, uspjeli su [[1434.]] poraziti taborite u [[Bitka kod Lipanyja|bitci kod Lipanyja]]. Žigmund je tom prilikom izjavio: „Samo Česi mogu poraziti Čehe.“
Unatoč pobjedi, češki su utrakvisti i dalje [[1436.]] morali pregovarati o [[vjerska sloboda|vjerskoj slobodi]]. Prem Bazelskim sporazumima proglašen je mir i sloboda ispovijedanja vjere između katolika i utrakvista. Taj će mir međutim trajati kratko, do [[1462]]., kad je [[papa]] [[Pio II.]] proglasio Bazelske sporazume nevažećima.
[[1458.]] izabran je [[Juraj Podjebardski]] za češkoga kralja. On je pokušao oblikovati sveeuropski „kršćanski savez“, koji je imao ujediniti sve [[europa|europske]] zemlje u zajednicu utemeljenu na zajedničkoj vjeri. Pregovori u tom pravcu nisu nikad dovršeni, a Jurjev je položaj dodatno otežan pogoršanjem odnosa s papom.
=== Habsburška Monarhija ===
Nakon smrti [[Ludovik II. Jagelović|Ludovika Jagelovića]], češkog i [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|hrvatsko-ugarskog]] kralja, u [[Mohačka bitka|Mohačkoj bitci]] [[1526.]], [[Austrija|austrijski]] [[nadvojvoda]] [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand]] postao je češki kralj, a Češka je postala sastavnim dijelom [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].
Između [[1436.]] i [[1620.]] u Češkoj je vladala vjerska sloboda, te je u tom razdoblju ona bila jedna od najliberalnijih zemalja kršćanskoga svijeta. Car [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva]] izabrao je [[Prag]] za svoju prijestolnicu, a premda je sam bio katolik, na inzistiranje češkoga [[plemstvo|plemstva]] objavio je [[1609.]] ispravu ''Maiestas Rudolphina'', kojom je potvrđena stara ''Confessio Bohemica'' iz [[1575.]]
Nakon što je car [[Ferdinand II., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand II.]] počeo potiskivati prava protestanata u Češkoj, došlo je do pobune, čime je [[1618.]] započeo i [[Tridesetogodišnji rat]]. Knez izbornik [[Fridrik Falački]], koji bio protestant, po odluci češkoga plemstva, izabran je za češkoga kralja, a postao je poznat kao „zimski kralj.“ Fridrikova žena, [[Elizabeta Češka]], poznata kao „zimska kraljica“ ili „kraljica srdaca“, bila je kći [[engleska|engleskoga]] kralja [[Jakov I., kralj Engleske|Jakova I.]] Nakon Fridrikova poraza [[1620.]], 26 čeških vođa, zajedno s [[Jan Jesenius|Janom Jeseniusom]], rektorom Karlova sveučilišta, pogubljeni su u Pragu, a ostali su morali otići u progonstvo. Njihova zemlja prenijeta je u vlasništvo lojalnih katolika, većinom [[Bavarska|bavarskoga]] i [[Sasi|saskoga]] podrijetla, čime je okončana reformacija u Češkoj, a Prag više nije bio prijestolnica carstva.
Sve do tzv. „obnovljenog ustava“ iz [[1627.]] [[njemački jezik]] uveden je kao drugi službeni jezik u češkim zemljama, dok je [[češki jezik|češki]] ostao prvi službeni jezik kraljevstva. Plemstvo je govorilo kako njemački, tako i [[latinski jezik]], iako se njemački sve više širio, dok se češkim govorilo većinom na selu. Službena čaška samostalnost još je više ugrožena kad je [[1746.]] Češki sabor odobrio upravnu reformu koja je podrazumijevala nedjeljivost [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]] i centraliziranu upravu. Tom je odlukom Češka dvorska kancelarija sjedinjena s [[Austrijska dvorska kancelarija|Austrijskom dvorskom kancelarijom]].
[[Datoteka:Böhmen Mähren Österreich Schlesien.jpg|mini|desno|300px|Zemlje Češkoga državnog prava: Češka (ružičasto), Moravska (žuto) i Austrijska Šleska (narančasto). Karta iz [[1892.]]]]
Krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]] razvio se [[Češki narodni preporod]] u kojem je uzeo dijela i dio češkoga plemstva. Preporodni se pokret zauzimao za obnovu povijesnih prava Češkoga Kraljevstva, te je češki jezik morao imati prednost nad njemačkim kao jezik državne uprave. Prosvijetljeni [[apsolutizam]] [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] i [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda II.]], koji je dozvolio širu uporabu manjinskih jezika, dao je krila preporodnom pokretu, no mnoge od tih reformi kasnije su opozvane. U vrijeme [[Revolucija 1848.-1849.|revolucije iz 1848.-1849.]] mnogi su češki domoljubi zahtijevali češku samostalnost od habsburške Austrije, no na koncu su bili poraženi. Raspušten je i stari Češki sabor koji je bio posljednji ostatak negdašnje neovisnosti, no češki je jezik u tom razdoblju doživio svoje novo rođenje.
Po završetku [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]], zasijeda ponovno izabran Češki sabor. Službeno proglašen program, kako čeških liberalnih političara, tako i većine češkoga plemstva, postaje obnova stare Češke krune, to jest jedinstva Češkog Kraljevstva, [[Moravska|Moravske Marke]] i [[Češka Šleska|Šleskoga Vojvodstva]]. Taj će program biti poznat pod nazivom [[Češko državno pravo]]. Stranke koje su predstavljale [[Nijemci|njemačku]] manjinu i manji dio plemstva izjavljivale su vjernost centralističkom Ustavu (tzv. ''Verfassungstreue''). Nakon austrijskoga poraza u [[Austro-pruski rat|Austro-pruskom ratu]] [[1866]]., [[Ugarska|ugarski]] političari uspijevaju [[1867.]] s dvorom sklopiti [[Austro-ugarska nagodba|Austro-ugarsku nagodbu]] kojom je stvorena dualna [[Austro-Ugarska|Austo-Ugarska Monarhija]]. Pokušaj Čeha da se stvori austro-ugarsko-češka monarhija propao je [[1871.]], no program Češkog državnog prava ostao je službena platforma svih čeških političkih stranaka (osim socijaldemokrata) sve do [[1918.]]
=== Dvadeseto stoljeće ===
[[Datoteka:Czechoslovakia01.png|mini|desno|300px|Češka unutar Čehoslovačke, prema stanju iz [[1928.]]]]
Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Češka je postala dijelom zajedničke države u koju su uz nju ušle i Moravsko-Šleska, kao i sjeverni dio Ugarske u kojem su živjeli [[Slovaci]] ([[Slovačka]]), te potkarpastko područje. U vrijeme svoga prvoga predsjednika, [[Tomáš Masaryk|Tomáša Masaryka]], Čehoslovačka je postala bogata i liberalna demokratska republika. Nakon [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]] iz [[1938.]] dijelovi Češke koje su nastanjivali pretežito Nijemci ([[Sudeti]]) pripojeni su [[Treći Reich|Trećem Reichu]]. Bilo je to jedino povijesno razdoblje u kojem je područje Češke bilo podijeljeno. Sljedeće godine i ostatak Češke te Moravska pripojeni su Njemačkoj, a slovački dio postao je [[Slovačka|Slovačka Republika]], njemačka satelitska država. Do [[1945.]] Češka bez Sudeta i Moravska činile su Češko-moravski protektorat ([[njemački jezik|njem.]] ''Reichsprotektorat Böhmen und Mähren''). Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] većina Nijemaca protjerana je iz Češke i Moravske takozvanim [[Benešovi dekreti|Benešovim dekretima]]. [[1949.]] Češka je prestala biti administrativna jedinica unutar Čehoslovačke, a cijela je zajednička država podijeljena na pokrajine.
== Češka danas ==
Po raspadu Čehoslovačke [[1993.]], područje stare Češke postalo je dijelom nove [[Češka|Češke Republike]], koja se prostire na svim zemljama nekadašnjeg Češkoga državnog prava (Češka, Moravska i Češka Šleska). Češki Ustav iz [[1992]]. odnosi se na „građane Češke Republike u Češkoj, Moravskoj i Šleskoj“, te proglašava kontinuitet državnosti sa starom Češkom krunom. U suvremenoj Češkoj Republici Češka nije zasebna upravna jedinica, nego je cijela zemlja podijeljena na 13 pokrajina i glavni grad [[Prag]].
== Literatura ==
* Bernd Rill: ''Böhmen und Mähren - Geschichte im Herzen Mitteleuropas''. 2 Bde., [[2006]], ISBN 3-938047-17-8
* K. Bosl (Hg.): Handbuch der Geschichte der böhmischen Länder. 4 Bde. Stuttgart [[1966]]–[[1974]].
* J. K. Hoensch: Geschichte Böhmens. Von der slavischen Landnahme bis zur Gegenwart. München [[1997]].
* Collegium Carolinum (Hg.): Ortslexikon der böhmischen Länder. München/Wien [[1983]], ISBN 3-486-51761-9
== Vidi još ==
{{commons|Bohemia}}
* [[Češka|Češka Republika]]
* [[Povijest Češke]]
* [[Popis čeških vladara]]
* [[Češko državno pravo]]
{{Češka}}
{{Austrougarske zemlje}}
{{Link FA|eo}}
{{Commonscat|Bohemia}}
[[Kategorija:
[[Kategorija:Češke pokrajine]]
[[Kategorija:Bohemizmi|* Bohemija]]
| |||