Slayer – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Brisanje šablona: Link FA. |
apdejt |
||
Red 17:
'''Slayer''' je [[SAD|američki]] [[thrash metal]] sastav osnovan u [[Huntington Park]]u,
[[Kalifornija]], 1982. godine. Riječi njihovih pjesama koje
== Životopis ==
Pionirski [[speed metal|speed]]/[[thrash metal]] bend Slayer osnovan je u mjestu [[Huntington Park]], Kalifornija [[1981]]. godine kada su [[gitara|gitarist]] [[Kerry King]] i njegov prijetelj [[Jeff Hanneman]] formirali [[heavy metal]] band sa [[Tom Araya|Tomom Arayom]] ([[pjevanje|vokal]], [[bas gitara|bas]]) i [[Dave Lombardom]] ([[bubnjevi]]), dva talentirana glazbenika. Za manje od dvije godine, grupa je počela
svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio [[Brian Slagel]], predsjednik diskografske kuće [[Metal Blade Records]], koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album ''[[Show no Mercy]]'' je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog [[sotonizam|sotonizma]] s recikliranim [[riff]]ovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u [[
Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao mini CD ''[[Haunting the Chapel]]'', koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album ''[[Hell Awaits]]'' izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je ''underground osjećaj'' privukao pažnju [[rap]] impresatora [[Rick Rubin|Ricka Rubina]] ([[Run DMC]]) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću [[Def Jam Records]] da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je ''[[Reign in Blood]]'' koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu [[punk]]a i [[hardcore]]a s gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su ''Necrophobic'' i ''Angel of Death'' imali su približno 250 [[beat]]ova po minuti. Kroz album se najviše virtualizira [[speed metal]], koji je utjecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog sotonističkog i [[Nacizam|nazi]] izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem. Javno izvikivanje je prouzročilo da [[CBS Records]], Def Jamov distributer, odbace ''[[Reign in Blood]]'', tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz [[Geffen]]; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u ''gold'' izdavanje. Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima [[Tony Scaglione]] koji je svirao za [[Whiplash]]. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je ''[[South of Heaven]]''. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio ''gold'' izdanje. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili konstantni tokom kasnih [[1980-ih]]. 1990. izašao je ''[[Season in the Abyss]]'' koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milijun kopija i dobivši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najavili svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju ''Clash of the Titans'', koja je uključivala grupe kao što su [[Alice in Chains]], [[Anthrax]] i [[Megadeth]], i uglavnom neke lokalne bendove. Godine 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki ''live'' album ''[[Decade of Aggression]]'', još jedan platinasti hit.
1992. došlo je do novih problema u bendu. Dave Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom, pa je izbačen iz benda. Zamijenio ga je [[Paul Bostaph]], koji je prije svirao za [[Forbidden]]. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata s novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na [[soundtrack]]u za film ''Judgement Night'', radeći sa raperom [[Ice T]]-om na obradi [[Exploited]]ove pjesme ''Disorder''.
Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi ''[[Divine Intervention]]''. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je [[thrash metal]] još uvijek popularan u '90-ima. ''Divine Intervention'' donio je opet loše ocjene zbog omota na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi uskoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar [[Paul Bostaph|Bostaph]] otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu ''The Truth About Seafood''. Njegova zamjena je došla iz grupe [[Testament (grupa)|Testament]]. Bubnjar [[John Dette]] nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mjeseci. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album ''[[Undisputed Attitude]]'' koji je sadržao obrade klasičnih [[punk]] bendova kao što su [[Minor Threat]], [[D.I.]] i [[GBH]].
Sljedeći album bio je ''[[Diabolus In Musica]]'' koji je izdan na ljeto 1998. za [[Columbian Records]]. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Sljedeći Slayerov album izašao je u 2001. godini, a nazvan je ''[[God Hates Us All]]''. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru promijeniti svoj stil. Nakon tog albuma u grupu se vraća bubnjar Lombardo. Konačno nakon dugo vremena, 2006. Slayer je izdao svoj
== Sastav ==
Red 33:
* [[Tom Araya]] - bas, vokal (1982.-)
* [[Kerry King]] - gitara (1982.-)
* [[
* [[
=== Bivši članovi ===
* [[Jeff Hanneman]] - gitara (1982.-2013.)
* [[Tony Scaglione]] - bubnjevi (1986.-1987.)
▲* [[Paul Bostaph]] - bubnjevi (1992.-1996., 1997.-2001.)
* [[Jon Dette]] - bubnjevi (1996.-1997.)
Linija 81 ⟶ 83:
* ''[[War at the Warfield]]'' ([[DVD]], 2003.)
* ''[[Still Reigning]]'' (DVD, 2004.)
==Izvori==
{{reflist}}
== Vanjske poveznice ==
| |||