Vertigo – razlika između verzija

Impresivna psihološka triler drama ''"Vrtoglavica"'', [[1959]]. godine nominirana za [[Oscar]]e za najbolji zvuk i scenografiju, te [[1958]]. nagrađena na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu, općenito se drži najuspjelijim i najutjecajnijim filmom legendarnog majstora [[horror]]a i [[triler]]a [[Alfred Hitchcock|Alfreda Hitchcocka]] (''[[Ucjena]], [[39 stepenica]], [[Dama koja nestaje]], [[Rebecca]], [[Strani dopisnik]], [[Sumnja]], [[Saboter]], [[Sjena sumnje]], [[Začaran, Ozloglašena]], [[Prozor u dvorište]], [[Psiho]]''), filmaša kojemu je nakon 6 neuspjelih nominacija za [[Oscar]]a [[1968]]. godine dodijeljena počasna akademijina nagrada Irving G. Thalberg. "Vrtoglavica" je kompleksna, tjeskobna, izuzetno dojmljiva i sugestivna ekranizacija hvaljenog krimića "D´entre les morts" nastalog iz pera [[Pierre Boileau|Pierrea Boileaua]] i [[Thomas Narcejac|Thomasa Narcejaca]] (''Diaboliques, Oči bez lica, Zločin se ne isplati, Body Parts, Entangled''), glasovitog [[Francuska|francuskog]] [[književnik|spisateljskog]] dvojca za čijim su romanima filmski producenti i redatelji često posezali. Hitchcockov je film maestralno režirana, iznimno slojevita i mnogoznačna karakterna studija, uznemirujuće ostvarenje polaganog tempa i svojevrsno slobodno čitanje grčkog mita o Orfeju i Euridiki, u kojem redatelj temeljito i kirurški precizno pokazuje kako se ljubav i strast mogu upotrijebiti kao oružja manipulacije i zločina. Priču svog filma smjestio je na strme ulice [[San Francisco|San Francisca]], grada na [[SAD|američkoj]] zapadnoj obali koji se zahvaljujući magličastoj i snolikoj fotografiji [[Robert Burks|Roberta Burksa]] (''[[Staklena menažerija]], [[Nepoznati iz Nord Expressa]], [[Nazovi M zbog umorstva]], [[Čovjek koji je previše znao]]''), snimatelja nagrađenog [[Oscar]]om upravo za rad na Hitchevu filmu ''"[[Drž´te lopova]]"'', pa se doima poput nekog europskog velegrada. Hitchcock se vješto poigrava očekivanjima gledatelja, intrigantno umnaža motiv dvostrukih identiteta i često briše granicu između sna i jave. "Vrtoglavica" je tijekom proteklih pedesetak godina snažno utjecala na djela brojnih redatelja, a osobito na radove francuskih novovalovaca poput [[François Truffaut|Françoisa Truffauta]] (''[[Sirena s Mississippija]]'') i [[Alain Resanis|Alaina Resnaisa]] (''[[Prošle godine u Marienbadu]]''), koji su u svojim filmovima Hitchcocku često odavali počast. Dok u glavnoj ulozi gledamo izvrsnog J. Stewarta (''[[Gospodin Smith ide u Washington]], [[Divan život]], [[Anatomija jednog ubojstva]], [[Trgovina iza ugla]], [[Slomljena strijela]], [[Gola mamuza]], [[Priča o Glennu Milleru]], [[Daleka zemlja]], [[Čovjek koji je ubio Liberty Valancea]]''), glumca koji je od 5 oskarovskih nominacija potvrdio onu za glavnu ulogu u snažnoj drami ''"[[Philadelphijska priča]]"'', njegova je partnerica atraktivna K. Novak (''[[Čovjek sa zlatnom rukom]], [[Poljubi me budalo]], [[Velika pljačka banke]], [[Bijeli bizon]], [[Napuklo ogledalo]]''). Uobičajeno impresivnu filmsku glazbu potpisuje Hitchcockov stalni suradnik, [[Oscar|oskarovac]] [[Bernard Hermann]] (''[[Građanin Kane]], [[Goli i mrtvi]], [[Sjever-sjeverozapad]], [[Rt straha]], [[Marnie]], [[Fahrenheit 451 (1966film)|Fahrenheit 451]], [[Bitka na Neretvi]], [[Taksist]]'').