Cirkon – razlika između verzija

 

Široka primjena cirkona postala je važnija od otkrića [[radiometrija|radiometrije]]. Cirkoni uvijek sadrže u sebi 0.1 do 1% [[uranij]]a i [[torij]]a i mogu se koristiti za određivanje starosti stijena u modernim analitičkim metodama. Kako cirkoni imaju sposobnost neoštećeni proći kroz geološke procese [[erozija|erozije]], transporta pa čak i visoke stupnjeve [[metamorfizam|metamofrizma]], služe nam kako [[protolit]]-indikatori. Najstariji do sad pronađeni minerali su cirkoni iz Narryer Gneiss Terranea, [[Yilgarn Craton]], zapadna [[Australija]], stari 4,404 milijarde godina. Ta starost smatra se vremenom kristalizacije tih minerala. No, osim što su najstariji nađeni minerali na [[Zemlja|Zemlji]], oni nam pokazuju još neke zanimljive detalje. Udio [[izotop]]a [[kisik]]a u njima interpretira se kao indikator toga da je već u vrijeme prije 4.4 milijarde godina na Zemljinoj površini bilo [[voda|vode]]. Ta spektakularna interpretacija objavljena je u najboljim znanstvenim časopisima, ali još uvijek je tema raznih debata. Neki znanstvenici smatraju da su izotopi kisika i još neki elementi (npr. elementi rijetkih zemalja), prošli u bližoj geološkoj povijesti kroz niz hidrotermalnih alteracija cirkona i smatraju to prihvatljivijim rješenjem ove zagonetke nego one da su bili primarni sastav magme u vrijeme originalne kristalizacije tih minerala.

 

[[Kategorija:Minerali]]