8. vijek – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 8:
 
Na istočnoj hemisferi je tada najveća država - [[Arapi|Arapsko]] Carstvo, odnosno [[Omejadski Kalifat]] - na samom početku 8. vijeka ponovno pokrenulo teritorijalnu ekspanziju, što je na krajnjem zapadu kao rezultat imalo [[muslimansko osvajanje Iberijskog poluotoka]], odnosno prvo uporište [[islam]]a na evropskom kontinentu. Ekspanzija je, međutim, relativno brzo zaustavljena, prvo od strane [[Bizant]]a razbijanjem [[Druga arapska opsada Carigrada|opsade Carigrada]], zatim od strane [[Franačka|Franaka]] u [[Bitka kod Poitiersa|bitci kod Poitiersa]]. Kalifat, koji se više nije mogao širiti, suočio se sa ekonomskom i političkom krizom, koja se odrazila kako kroz dinastijske sukobe, tako i kroz velike ustanke u [[Sjeverna Afrika|Sjevernoj Africi]] i [[Perzija|Perziji]]. Potonji je na vlast donio novu, [[Abasidi|abasidsku]], dinastiju kalifa, mada ona nije uspjela u potpunosti nametnuti vlast Kalifatu, s obzirom da su Omejadi zadržali kontrolu nad Iberijskim poluotokom. Time je prestalo dotadašnje političko jedinstvo islamskog svijeta, ali su se Abasidi nakon toga posvetili kako unutrašnjim reformama, tako i razvoju arapske kulture i nauke, zbog čega njihov dolazak na vlast predstavlja početak tzv. [[islamsko zlatno doba|islamskog zlatnog doba]].
 
Abasidi su nedugo nakon dolaska na vlast uspjeli u [[Bitka za Talas|bitci za Talas]] zaustaviti širenje [[Kinesko Carstvo|Kineskog Carstva]] na zapad, odnosno omogućiti kasniju islamizaciju [[Centralna Azija|Centralne Azije]]. Taj veliki poraz je slijedilo i izbijanje velikog [[Anshi ustanak|Anshi ustanka]] protiv [[dinastija Tang|dinastije Tang]]; iako je ustanak nakon nekoliko godina skršen, izazvao je dotada nezapamćeno krvoproliće i razaranja te se od njega dinastija Tang nikada nije uspjela oporaviti. Vakuum moći su počeli postepeno koristiti regionalni gospodari rata, dok je na zapadnim granicama kinesku vlast počela izazivati [[Tibetansko Carstvo]].
 
Nakon što je dobacilo arapske napade Bizantsko Carstvo nije uspjelo iskoristiti taj uspjeh, prije svega zbog unutrašnjih problema, odnosno [[vizantijsko ikonoborstvo|ikonoboračkog]] spora. On je izazvao ne samo endemske građanske ratove u Bizantu, nego trajno pokvario odnose sa [[zapadno kršćanstvo|zapadnom Crkvom]]. To su najbolje iskoristili franački vladari iz nove dinastije [[Karolinzi|Karolinga]] koji su se nametnuli kao novi zaštitnici rimskih [[papa]], a od druge polovice 8. vijeka pod [[Karlo Veliki|Karlom Velikim]] otpočeli proces stvaranja nove, velike države koja je ne samo ujedinila dotadašnja "barbarska kraljevstva" nego otpočela program [[pokrštavanje|pokrštavanja]] dotada paganskih područja na sjeveru Evrope. Duga Karlova vladavina, koja je dovela do prvog velikog procvata kulture u Evropi nakon pada Rimskog Carstva, poznatog kao [[karolinška renesansa]] je pred sam kraj vijeka zasjenjena pojavom [[Vikinzi|vikinških]] napadača sa sjevera.
 
== Glavni događaji i razvoji ==