Verzija na datum 29 novembar 2011 u 13:40 uredi Vagobot (razgovor \| doprinos) Botovi 4.811 izmena m r2.7.2) (robot Dodaje: hi:पेरिस कम्यून ← Starija izmjena		Verzija na datum 18 decembar 2011 u 14:53 uredi poništi Xqbot (razgovor \| doprinos) 112.429 izmena m r2.7.2) (robot Dodaje: bo:ཕ་རིའི་ཀོ་མུ་ནེ། (༡༨༧༡); kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 13: U tom su trenutku deseci tisuća Parižana bili članovi jedne građanske milicije poznate kao "[[Francuska nacionalna garda\|Nacionalna garda]]" što se bila mnogo proširila da bi pomogla u obrani grada. Bataljoni iz najsiromašnijih kvartova su izabrali svoje časnike i posjedovali su mnoge od topova što su bili postavljeni u Parizu i plaćeni javnim supskripcijama. Grad i njegova Nacionalna garda su se odupirali pruskim trupama šest mjeseci. Stanovništvo Pariza je bilo prezirno prema okupaciji - zato su ograničili prusko prisustvo na jedno malo područje grada i nadzirali su te granice. Počeo se formirati "Centralni komitet" Garde, a Louis-Adolphe Thiers, predsjednik nove, treće francuske republike, postao je svjestan da bi taj organ u trenutno nestabilnoj situaciji mogao postati alternativni centar političke moći. Također, bojao se i toga da bi se radnici mogli naoružati oružjem Nacionalne garde i izazvati Pruse. Tu su se sad događali razni zbrkani događaji i povijesne knjige o tom kratkom razdoblju do osnivanja Komune nisu baš jasne, ali ono što je jasno je to da je Nacionalna garda, prije nego što su Prusi ušli u Pariz, uz pomoć običnih građana sklonila sve topove (koje su smatrali svojim vlasništvom) daleko od Prusa i čuvala ih je na sigurnom. Jedno od glavnih "topovskih parkirališta" je bilo na vrhu [[Montmartre~~\|Montmartrea~~]]a. == Uspon i priroda komune == Red 24: Dok je Centralni komitet Nacionalne garde zauzimao sve radikalnije stajalište i osvajao sve više autoriteta, vlada nije mogla dozvoliti da isti ima na neodređeno vrijeme na raspolaganju četiristo topova. Zbog toga je Thiers, kao prvi korak, [[18. ožujka]] naredio redovnim trupama da uzmu topove pohranjene na Buttes Montmartreu. No, umjesto da izvrše naredbu vojnici su prijateljevali s Nacionalnom gardom i stanovnicima. Kad im je njihov general [[Claude Martin Lecomte]] dao naredbu da pucaju na nenaoružanu gomilu, oni su ga srušili s konja, te strijeljali zajedno s generalom Thomasom - omraženim bivšim komandantom Garde kojeg je ulovila gomila u vanjskim bulevarima. Još se vojnih jedinica pridružilo pobuni koja se toliko brzo širila da je predsjednik Thiers naredio brzu evakuaciju Pariza od strane svih još poslušnih oružanih snaga, policije i upravitelja i specijalista svih vrsta. I on sam je pobjegao, njima na čelu, prema [[Versailles~~\|Versaillesu~~]]u. Centralni komitet Nacionalne garde je sad ostao jedina efektivna vlada u Parizu; zato je odmah abdicirirao svoj autoritet i pripremio izbore za komunalni Savjet, koji su se održali [[26. ožujka]]. Komunalni savjet od 92 člana je bio sastavljen od kvalificiranih radnika, raznih stručnjaka (kao što su liječnici i novinari) i velikog broja političkih aktivista raznih struja - od republikanskih reformista, preko raznih vrsta socijalista pa skroz do [[Jakobinci\|jakobinaca]] koji su se nostalgično prisjećali [[Francuska revolucija\|revolucije iz 1789.]] Karizmatični socijalist [[Louis Auguste Blanqui]] je bio izabran za predsjednika Savjeta, ali to se dogodilo u njegovoj odsutnosti. On je, naime, bio uhićen [[17. ožujka]] i zatočen u tajnom zatvoru za vrijeme cijelog razdoblja postojanja Komune. Pariška komuna je proglašena [[28. ožujka]], iako su mnogi kvartovi i susjedstva zadržali organizacije utemeljene još za vrijeme opsade. Red 45: {{hist-stub}} [[~~category~~Kategorija:Historija Francuske]] [[~~category~~Kategorija:Anarhizam]] [[ar:كومونة باريس]] Red 52: [[az:Paris Kommunası]] [[bg:Парижка комуна]] [[bo:ཕ་རིའི་ཀོ་མུ་ནེ། (༡༨༧༡)]] [[br:Kumun Pariz]] [[bs:Pariška komuna]]

Pariška komuna – razlika između verzija