Bog – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
JhsBot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2+) (robot Dodaje: nso:Modimo
Red 51:
Osnovni koncept [[islam]]a je jedinstvenost Boga („tawhid“). Ovaj monoteizam je apsolutan, ne relativan ili pluralistički u ikojem smislu. Bog je opisan u Suri El-Ihlas (poglavlje 112), na sljedeći način:
 
Reci „OnAllah je Allah, Jedan, SamodovoljanOn gospodar.je Nikadautociste svakom. nije rodioRodio initi nijeje rođenRodjen i niko Mu ravan nije.“
 
Na [[Arapski jezik|arapskom]], Bog se naziva [[Allah]], što je spojeno od „el-ilah“ ili „jedini Bog“. Allah se prema tome prevodi kao Bog. Iako koriste drugo ime za Boga, muslimani potvrđuju da vjeruju u istog Boga u kojeg vjeruju i pripadnici židovsko-kršćanskih religija. Ipak, muslimani se ne slažu sa kršćanskom teologijom po pitanju jednoznačnosti Boga (učenje o Svetoj Trojici i da je Krsto vječni Sin Božji).
 
Ne postoje muslimanske slike ili opisi Boga, jer se smatra da takve umjetničke tvorevine vode ka idolatriji a i zabranjeno je zamišljati Boga jer On ne liči onome što razum može zamisliti jer je nadnaravan, te su stoga zabranjene. Umjesto toga, muslimani opisuju Boga mnogim Božanskim atributima koji su pometnuti u Kur-anu, i sa 99 imena Allaha. Ali, samo jedna od Sura (jedno poglavlje) u Kuranu počinje frazom „U ime Alaha, Dobrotvornog, Milostivog“Milostivog,i Samilosnog“. Ovo su posljedično najvažnije božanske osobine u smislu toga što ih muslimani najčešće ponavljaju tokom svojih ritualnih molitvi (zvanih salah na arapskom, ili namaz na perzijskom).
 
Činjenica je da Allah ne liči ničemu, ali se u Kur-anu donekle opisao, kao na primjer;
"Oni govore; Allahova ruka je stisnuta (škrta). Naprotiv! Njegove dvije ruke su širom otvorene"
zatim u govoru poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao kada kaže Muhammed, savs, da će se Džehennem (pakao)
puniti dok se ne napuni, a onda će ga Allah pritisnuti Svojim stopalom. Ili kada kaže da će nebesa i Zemlju u Svojoj ruci kao papir smotati (zgnječiti), ili kada kaže; "Kunem se Onim u čijoj ruci je moja duša", ili da će muslimani u Džennetu (raju) biti najsretniji kada ugledaju lice svoga Gospodara ispunjeno nurom (svjetlošću) i ne samo to, već da će Ga prethodno vidjeti u drugom liku, pa će im reći: "Ja sam vaš gospodar" a stanovnici Dženneta će reći: "Ne, ti nisi naš gospodar, mi znamo svoga Gospodara" (od dana kada su sve duše prije stvaranja Adema dale zavjet i prihvatile odgovornost slobodnog izbora) pa će se pojaviti pred njima u svom stvarnom liku i oni će reći: "Ti si naš Gospodar!" i past će licem na tle, a On će im reći: "Ustanite, uveo sam vas u Džennet da vječno uživate!".
 
Međutim, iako imamo ovdje neke pojmove kao što su ruka, stopalo, lice, to ne možemo porediti s našim rukama ili našim licima jer Allah ne liči ničemu, a ako uzmemo u obzir da se arapski pojam "jedun" (ruka) upotrebljava u nazivima za ruke čovjeka, prednje ili nekada zadnje noge životinje, dršku na koferu ili sličnom, kvaku na vratima ili prozoru, vidjećemo da među njima nema sličnosti ali nose isti naziv (u arapskome jeziku), tada nema potrebe da zamišljamo Allahove dvije ruke kao naše dvije ruke. Neki muslimani smatraju da Allah ne govori i da je Njegov govor stvoren i da je Musa (Mojsije) na Sinaju čuo stvoren glas a ne pravi Božiji iako Allah u Kur-anu kaže: "I s Musaom je jasnim glasom razgovarao", te kažu da je zamišljanje Allaha da govori upoređivanje Njega s živim stvorenjima. Odgovor drugih je da su Allahove riječi u Kur-anu potpuno jasne, te da oni koji Ga neće "uporediti" s živim bićima koji govore, porede Ga s predmetima koji ne govore.