Mars – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Brisanje šablona: Link FA. |
m Bot: kozmetičke izmjene |
||
Red 112:
|}
'''Mars''' je četvrti [[planet]] po udaljenosti od [[Sunce|Sunca]], vidljiv sa [[Zemlja|Zemlje]] prostim okom i zato poznat od davnine. [[Promjer]] mu je 6 794 [[metar|km]], [[masa]] 0,107 Zemljine mase, srednja [[gustoća]] 3,94 ∙ 10<sup>3</sup> [[Kilogram po metru kubnom|kg/m<sup>3</sup>]], a površinsko [[ubrzanje]] sile teže 0,38 [[Ubrzanje zemljine sile teže|ubrzanja sile teže na Zemlji]]. Ima dva pratioca nepravilna oblika, [[Deimos (mjesec)|Deimos]] (11 km × 12 km × 15 km) i [[Fobos (mjesec)|Phobos]] (19 km × 22 km × 27 km). [[Sinodički dan|Sunčev mu dan]] traje gotovo kao i Zemljin, 24 [[sat|h]] i 40 [[minuta|min]]. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosječno udaljen 228 milijuna km, a zbog [[nagib osi|nagiba osi]] vrtnje prema ravnini staze od 25°12′ i izduljenosti staze, pokazuje [[godišnja doba]]. Pogled sa Zemlje otkriva na Marsu bijele polarne kape, crvenkastonarančastu površinu s tamnijim i svjetlijim dijelovima te vrlo rijetku [[atmosfera|atmosferu]], koja se sastoji od 95% [[ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]], 2,7% [[dušik]]a, 1,6% [[argon]]a te primjesa. Površinski [[tlak]] iznosi oko 700 [[Pa]]. U atmosferi se pojavljuju [[oblaci]], a podižu se i [[Pješčana oluja|pješčane oluje]]. [[Temperatura]] može biti od –140 [[celzij|°C]] do nešto više od 0
Polarne se kape sastoje od smrznute [[voda|vode]] i ugljikova dioksida. Zimi se [[ugljikov dioksid]] djelomice smrzava pa [[atmosferski tlak]] pada za 1/3. Sjeverna i [[južna polutka]] geološki se razlikuju. Tlo sjeverne polutke [[geologija|geološki]] je mlađe, reljef mu je nekoliko kilometara niži od reljefa južne polutke; na južnoj polutki prevladavaju [[udarni krater]]i od pada [[meteoroid]]a, a na sjevernoj ugasli [[vulkan]]i. Na Marsu se nalazi najviši ugasli vulkan u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]], ''Olympus Mons'', visok više od 27 km i promjera većega od 500 km. Marsovo [[tlo]] sastoji se od [[kremen]]a i [[limonit]]a i slično je Zemljinu tlu, osim velike prisutnosti [[željezo|željeza]] na njegovoj površini (oko 13,5%) u obliku [[Željezovi oksidi|oksida]], što tlu daje crvenkastonarančastu boju. Mars ima [[ionosfera|ionosferu]] te vrlo slabo [[magnetsko polje]]. Tokovi nekadašnjih [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] vode od južne na sjevernu polutku. Snimkama na površini ustanovljeno je postojanje [[Sedimenti|sedimenata]] nastalih [[taloženje]]m u vodi. Zbog malene mase Mars je izgubio velik dio nekadašnje [[atmosfera|atmosfere]] i većinu vode u slobodnom stanju, osim malih smrznutih količina na polovima. Moguće je postojanje vode u smrznutom stanju ispod površine Marsa. Traga se i za mogućim ostatcima nekadašnjih oblika [[život]]a, za sada bez pouzdanih podataka. <ref> '''Mars''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39096] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
Red 121:
=== Atmosfera i klima ===
[[
Marsova je [[atmosfera]] rijetka u usporedbi sa Zemljinom. [[Tlak]] u području srednje površinske razine iznosi 7 [[Bar (jedinica)|mbar]] (oko 150 je manji nego na Zamlji na razini mora). No, u razno doba godine i na raznim mjestima mjeri se od 1 do 10 mbar. Marsova atmosfera se sastoji uglavnom od [[ugljik dioksid|ugljičnog dioksida]] (95,32%), uz male primjese drugih elemenata: [[dušik
[[Polarne kape]] zimi se prošire do 40 - 50° areografske širine ([[Mars (mitologija)|Mars]] je [[Latinski jezik|latinsko]] ime, [[Ares]] [[Starogrčki jezik|grčko]]). Zato na Zemlji računamo [[zemljopisna širina|zemljopisne širine]] i dužine, a na Marsu areografske. Ljeti se južna kapa smanji na 400 km, a sjeverna na 800 km. U atmosferi iznad kapa znade biti povećan sadržaj [[vodena para|vodene pare]], a one same pokrivene dugotrajnom sumaglicom. Jedan sastojak polarne kape čini [[voda]], jer polarna kapa ne isčezava [[sublimacija|sublimacijom]] ugljikovog dioksida, a [[temperatura]] se uvijek zadržava ispod [[ledište|ledišta]] vode. Sonda [[Program Viking|Viking Lander 2]] je na 47° sjeverne širine snimila tanak sloj [[inje|inja]]. Sjeverna polarna kapa se za vrijeme sjevernog ljeta smanji na [[promjer]] od oko 800 km, a južna za južnog ljeta na oko 400 km. Osim ugljikova dioksida ([[suhi led]]), polarne kape sadrže i smrznutu vodu jer je uočeno da [[sublimacija|sublimacijom]] CO<sub>2</sub> kape ne nestaju, a temperatura je uvijek ispod 273 [[Kelvin|K]] (0
[[
[[
[[
==== Temperaturne razlike i nastanak oluja ====
Red 147:
* ''paperjasti oblaci'' su izduženi oblaci koji nastaju podizanjem materijala i najčešće se sastoje od čestica prašine. Nalazimo ih prvenstveno u južnoj polutki, kod visoravni ''Syrtis major'', ali i na sjeveru, u predjelu ''Tharsis Montes''.
Čestice prašine stalno prisutne u atmosferi daju joj narančastu nijansu. Pješčane oluje vide se sa Zemlje kroz žuti filter kao "žuti oblaci". Oblaci koji se sastoje od [[aerosol
==== Tlak ====
U odnosu na Zemlju, Marsova [[atmosfera]] je vrlo rijetka zbog čega ima niski površinski [[tlak]] koji se mijenja od 1 do 10 [[Bar (jedinica)|mbar]], ovisno o uvjetima. Prosječan tlak u području srednje površinske razine iznosi 7 mbar. Već spomenuta [[sublimacija]] i kondenzacija CO<sub>2</sub> mijenja tijekom godine globalni tlak za 20%. Letjelica ''Viking Lander 1'' je izmjerio srednji dnevni tlak od samo 6.8 mbar u trenutku kad je južna polarna kapa bila najveća, a u drugom dijelu godine iznosio je čak 9.0 mbar. ''Viking Lander 2'' izmjerio je najveći tlak od 10,8 mbar. Pronađeni su dokazi da je nekad gušća Marsova atmosfera dozvoljavala postojanje tekuće vode na Marsu. Oblik reljefa koji uvelike podsjeća na kontinente, obale oceana, riječne kanjone, jezera i otoke navodi na pomisao da su velike vode nekad oblikovale taj teren.
Mars odlikuje jedan neobičan mehanizam, koji dovodi do promjene tlaka i prijenosa zračnih masa, a to je prijelaz ugljikovog dioksida iz plinovitog stanja u čvrsto (kondenzacija), koja se odvija na temperaturi od - 123
=== Reljef ===
[[Datoteka:Mars NPArea-PIA00161 modest.jpg|mini|lijevo|180px|Sjeverni pol planeta Mars, digitalna fotomontaža slika prikupljenih sa sonde [[Viking 1]]<br /> (izvor: [[NASA]]/JPL-Caltech)]]
[[Datoteka:MarsTopoMap-PIA02031 modest.jpg|mini|250px|Topografska karta planeta Mars. Istaknuta područja: vulkani Tharsis na zapadu uključujući planinu Olympus, na istoku Valles Marineris i kotlina Hellas na jugu<br /> (izvor: NASA/JPL-Caltech)]]
Marsov pejzaž sličan je Zemljinom i Mjesečevu, no ima i svojih posebnosti. Teren je prosječnog nagiba 3°. Površina Marsa je crvene boje zbog velikih količina [[željezo|željeza]] koje sadrži. Možemo je podijeliti na sjevernu i južnu polutku granicom koja siječe ekvator pod kutem od 35°. Teren južne je u prosjeku 2-3 kilometra viši od sjeverne, uglavnom zbog razlike u gustoći kore. Južna polutka puna je udarnih [[meteor]]skih kratera veličine od 3 do 120 km nastalih u doba bombardiranja [[planetoid]]ima. Manji krateri su malobrojni. Na sjevernom dijelu prevladava [[bazalt]] koji je gušći od [[granit
Glatke kružne udubine okružene planinskim lancem na rubu nazivaju se bazeni. Najveći su ''Planitia Argyre'' (Argirska ravnica) promjera 1 000 km i ''Planitia Hellas'' (Grčka ravnica) promjera 1 700 km. Oba bazena su svijetle površine. Dno ''Planitiae Hellas'' prekriveno je pješčanim slojem tako da nema nikakvih vidljivih detalja, a od okoline (brdovitog područja ''Hellespontus - Dardaneli'') niže je 6 kilometara. [[Tlak]] u toj potolini dovoljan je za ukapljivanje vode (> 6,1 [[Bar (jedinica)|mbar]]). Okružena je masivnim planinskim prstenom visokim oko 2 km, najvjerojatnije nastalim izbacivanjem materijala iz bazena pri udaru [[asteroid]]a. Znatno doprinosi visokoj [[Topografija|topografiji]] južne polutke. Manji bazeni promjera nekoliko stotina kilometara, veoma podsjećaju na veće kratere. Među najspektakularnije pojave na Marsovoj površini zasigurno se ubraja i splet kanjona ''Valles Marineris'' (Marinerove doline), dug 4 500 km, širok između 100 i 200 km, a dubok 6 - 7 km.
Red 176:
==== Meandri na Marsu ====
[[
[[
[[
[[
Posebna su pojava na Marsu vijugavi kanali ili [[Meandar|meandri]], koji se granaju i imaju "pritoke" i posve podsjećaju na [[vadi|vade]] (usahle rijeke). Nalaze se pretežno u [[ekvator]]skom području. Kako danas [[tekućine]] nema, pitanje je kako
Marsovo tlo podliježe jakoj [[erozija|eroziji]]. Uz vidne posljedice nastale od nepoznate tekučice, učinci vjetrene erozije i gravitacijske erozije vide se posvuda. Mnoga su kraterska dna prekrivena [[Pješčana dina|pješčanim dinama]], dugim nekoliko kilometara. Nadalje, zbog jakih vjetrova krateri bacaju tamne repove svi u istom smjeru. Debeli sloj prašine prekrio je posebno polarna područja, pa po njima isčezavaju čak i planinske formacije. U područjima polarnih kapa uvjeti su pogodni za slijeganje atmosferskog praha. Prah prestavlja kondenzacijske jezgre za snježne pahulje ugljikovog dioksida. Zamrznute slojevite, ili laminarne, naslage prekrivaju neravnine reljefa u polarnim kapama! Vjerojatno su nastale taloženjem sleđenog praha u više navrata, u toku geoloških doba, kada se klima mogla ciklički mijenjati.
Red 198:
=== Magnetosfera ===
Mars posjeduje slabo [[magnetsko polje]]. U usporedbi sa [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinim]], jakost Marsova polja je oko 500 puta slabija. Osim toga, [[magnetski pol
== Prirodni sateliti ==
Red 227:
</table>
Fobos i Deimos su jedini Marsovi [[prirodni satelit
[[Satelit]]e Fobos (Strah) i Deimos (Užas) otkrio je [[Asaph Hall]] 1877. Fobos je bliži i oko Marsa obiđe za 7 sati i 39 minuta, stoga brže obiđe Mars nego što se sam Mars obrne. Zato on izlazi Marsu na zapadnom obzoru! Oba satelita okreću Marsu uvijek jednu stranu. Oko njega gibaju se gotovo kružnim stazama, u ravnini njegova [[ekvator]]a. Prema snimkama iz svemirskih letjelica, Fobos je nepravilna gromada dimenzija 27 km x 21 km x 19 km, a po sebi nosi mnogobrojne kratere i usporedne jarke. Deimos je manji, a jednako nepravilan, s dimenzijama 15 km x 12 km x 11 km, i također je izrovan kraterima. Tlo i manji krateri gotovo su mu izgubljeni pod slojem prašine. Sateliti imaju mali [[albedo]], 0,5. Po svojstvima ta dva mjeseca ulaze u red [[planetoid]]a.
Red 233:
== Povijest ljudskog istraživanja ==
{{glavni|Život na Marsu}}
[[
[[
Planet Mars uvijek je očaravao čovjeka svojom jarkocrvenom bojom na noćnom nebu. Pojavom [[teleskop
[[Kartografija|Kartografiranje]] Marsa započeli su [[Wilhelm Beer]] i [[Johann Heinrich von Mädler]] 1840. Talijanski astronom [[Giovanni Schiaparelli]] je 1877. godine otkrio uzdužne i poprečne tanke niti koje je nazvao "kanalima" i za koje se smatralo da ih je izgradila [[Izvanzemaljci
Tijekom kratke astronautske ere spoznato je o Marsu mnogo više nego kroz sva stoljeća prije. Prva uspješna sonda [[Mariner 4]] poslala je u srpnju 1965. seriju od 22 fotografije koje su otkrile mnoge kratere i prirodno nastale kanjone, ali ništa što bi navodilo na postojanje umjetnih kanala i tekuće vode. ''Mariner 4'' je 15. srpnja 1965. prošao kraj Marsa na daljini od 10 000 kilometara. [[Mariner 6]] i [[Mariner 7]] prošli su 1969. na daljini od 3 500 km odnosno 3 200 km, a Mariner 9 prvi je ušao 1971. u putanju oko Marsa, s [[perihel]]om 1 400 km iznad tla, i djelovao je čitavu godinu. Sonda [[Mariner 9]] prva je uspješno poslala slike s površine Marsa, a ispitivana su i fizička svojstva tla i atmosfere. U srpnju i listopadu 1976. na površinu Marsa sletjele su letjelice [[Viking Lander 1]] i [[Viking Lander 2]] i provele tri biološka [[eksperiment]]a kojima je otkrivena neobična kemijska aktivnost, ali ni traga živim mikrobiološkim organizmima. Prema tumačenju biologa koji su sudjelovali u misijama, Mars se samo-sterilizira kombinacijom smrtonosnog [[ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastog zračenja]], ekstremne sušnosti i oksidirajuće naravi tla.
Red 248:
Ukupno je do sredine 2007. sa Zemlje prema Marsu poslano 33 sonde.
<
<
[[Datoteka:Mars pathfinder panorama large.jpg|mini|središte|600px| Panorama površine Marsa snimljena s rovera Pathfinder<br /> (izvor: NASA)]]
<
<
<table border="1" cellpadding="2" cellspacing="0" style="margin-left:1em">
Red 294:
<td> Mars 6</td><td> SSSR</td><td> 5. kolovoza 1973.</td><td> 12. ožujka 1974.</td><td> Sletjela na površinu, ali kontakt izgubljen.</td>
</tr><tr>
<td> Mars 7</td><td> SSSR</td><td> 9. kolovoza 1973.</td><td> 9. ožujka
</tr><tr>
<td> Viking 1</td><td> SAD</td><td> 20. kolovoza 1975.</td><td> 19. lipnja
</tr><tr>
<td> Viking 2</td><td> SAD</td><td> 9. rujna 1975.</td><td> 7. kolovoza 1976.</td><td> Sletjela na površinu. Slike s Marsa. Napravljena 3 pokusa, ali tragovi života nisu pronađeni.</td>
Red 342:
== Mars u romanima i filmovima ==
Planet Mars mnogo puta se pojavljuje kao mjesto radnje ili subjekt u romanima, filmovima, pa i u radio dramama. Najveći šok doživjela je američka publika [[30. listopada]] [[1938.]], kada je [[Orson Welles]] izveo radio adaptaciju novele [[Rat svjetova (roman)|Rat svjetova]] (roman o napadu
=== Romani ===
* Guliverova putovanja - [[Jonathan Swift]]
* Rat svjetova - [[Herbert George Wells|
* Mnogo vike nizašto - [[Predrag Raos]], [[1985.]]
* Trilogija o [[teraformiranje|teraformiranju]] Marsa - [[Kim Stanley Robinson]],
** Crveni Mars
** Zeleni Mars
** Plavi Mars
=== Filmovi ===
Red 371:
* ''Angry Red Planet'' (1959.)
* ''A Martian in Paris '' (1961.)
* ''The Day Mars Invaded Earth'' (1962.)
* ''Robinson Crusoe on Mars'' (1964.)
* ''Santa Claus Conquers the Martians'' (1964.)
* ''The Maid and the Martians (Pajama Party)'' (1964.)
* ''Hanno 12 Mani'' (1964.)
* ''Horrors of the Red Planet'' (1964.)
Red 389:
* ''Invaders from Mars'' (1986.)
* ''[[Totalni opoziv]]'' (1990.)
* ''Project Shadowchaser 3000'' (1995.)
* ''Mars'' (1996.)
* ''Mars napada!'' (1996.)
| |||