Wikipedija

Neptun (planeta) – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
20.730.146 izmena
m Bot: Brisanje šablona: Link FA.
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
20.730.146 izmena
m Bot: kozmetičke izmjene
Red 5:
Sastav Neptuna sličan je [[Uran]]ovom sa zajedničkom osobinom da se razlikuju od plinovitih divova [[Jupiter]]a i [[Saturn]]a. Neptunova [[atmosfera]], iako slična plinovitim divovima, uz [[vodik]] i [[helij]] sadrži veće količine "ledova" poput [[voda|vode]], [[amonijak]]a i [[metan]]a. Da bi naglasili njihova glavna svojstva, astronomi Neptun i Uran ponekad nazivaju "ledenim divovima."<ref name=en13>Lunine, Jonathan I. (1993.). ''"The Atmospheres of Uranus and Neptune"''. Lunar and Planetary Observatory, University of Arizona</ref> Unutrašnjost planeta uglavnom je sastavljena od [[stijena]] i [[led]]a.<ref name="en14">{{cite journal | author=Podolak, M.; Weizman, A.; Marley, M.| title= Comparative models of Uranus and Neptune| journal= [[Planetary and Space Science]]| year= 1995.| volume=43 | pages= 1517–1522 | url= | doi=10.1016/0032-0633(95)00061-5}}</ref> Plava pojava planeta rezultat je metana u atmosferi.<ref name=en15>{{cite web|url=http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Neptune&Display=OverviewLong|title="Neptune"|language=engleski}} solarsystem.nasa.gov (14. svibnja 2011.)</ref>
 
Suprotno od relativno nezanimljive atmosfere Urana, Neptunova atmosfera je prepoznatljiva po svojim aktivnim i vidiljivim vremenskim obrascima. Tako je na primjer tijekom preleta [[Voyager 2|Voyagera 2]] 1989. na [[južna polutka|južnoj polutki]] primijećena [[Velika tamna pjega]] usporediva s Velikom crvenom mrljom na Jupiteru. Ovakve vremenske pojave pokreću najsnažniji [[vjetar|vjetrovi]] u cijelom [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] sa zabilježenim brzinama od čak 2 100 [[Kilometar na sat|km/h]].<ref name=en16>{{cite journal | author=Suomi, V. E.; Limaye, S. S.; Johnson, D. R.| title= High Winds of Neptune: A possible mechanism| journal= [[Science]]| year= 1991.| volume=251 | pages= 929–932 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991Sci...251..929S | doi=10.1126/science.251.4996.929}}</ref> Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka oko −218 &nbsp;°C (55 K). Temperature u središtu planeta iznose oko 5 000 [[celzij|°C]].<ref name="en17">{{cite journal | author=Hubbard, W. B| title=Neptune's Deep Chemistry| journal= Science| year= 1997.| volume=275 | pages= 1279–1280 | url=http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9064785 | doi=10.1126/science.275.5304.1279}}</ref><ref name=en18>{{cite web|url=https://www.gsi.de/informationen/wti/library/plasma2006/PAPERS/TT-11.pdf|title="Interior models of Jupiter, Saturn and Neptune"|language=engleski}} gsi.de (14. svibnja 2011.)</ref> Neptun ima slabe i fragmentirane planetarne prstenove koji su možda otkriveni tijekom 1960-ih, no sa sigurnošću su potvrđeni tek 1989. s Voyagerom 2.<ref name=en19>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1982/06/10/us/data-shows-2-rings-circling-neptune.html|title="Data shows 2 rings circling Neptune"|language=engleski}} nytimes.com (14. svibnja 2011.)</ref>
 
[[Ekvator]] mu je otklonjen od ravnine staze za 28,3°. Zbog brze je vrtnje splošten. U plavičastoj atmosferi, na temperaturi od –220 &nbsp;°C, pušu vrlo brzi vjetrovi (oko 2000 km/h, brže nego na ikojem planetu) i lebde [[oblaci]] metana s mnogo vrtloga, od kojih je najveći Velika tamna pjega, obrubljena bijelim cirusima. S približavanjem Suncu (na [[elipsa|eliptičnoj]] stazi) oblaci se jače razvijaju, vjerojatno zbog toplije i dinamičnije atmosfere. Neptun ima unutrašnji izvor topline koji temperaturi njegove površine pridonosi više no [[Sunčeva svjetlost|Sunčevo zračenje]]. [[Magnetsko polje]] mu je slabije od polja drugih divovskih planeta, a os polja jako je nagnuta prema osi vrtnje – za 47°, pri čem je udaljena 0,5 polumjera od planetnoga središta. Neptun ima [[ionosfera|ionosferu]] i [[Van Allenovi pojasi zračenja|radijacijske pojaseve]], a u središtu ima stjenovitu jezgru Zemljine veličine te plašt bogat vodom, metanom i amonijakom. Ima i 5 odvojenih tamnih prstenčića nepoznata sastava. Najveći mu je [[Triton (mjesec)|satelit Triton]] s promjerom 2 706 km (otkrio ga je William Lassell 1846.); njegova je staza jako nagnuta prema planetnom ekvatoru i satelit se giba [[Retrogradno gibanje|retrogradno]]. <ref> '''Neptun''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43437] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>
 
Za planete dalje od Saturna, [[antika|antički narodi]] nisu znali. Uran je na rubu vidljivosti golog oka jer mu je za [[Opozicija (astronomija)|opozicije]] sjaj dostigne [[Prividna magnituda|prividnu magnitudu]] ''m'' = +5,8. Neptun za prosječne opozicije ima zvjezdanu veličinu = +7,6. Na srednjim udaljenostima od Sunca, koje iznosi 19,2 i 30 [[AJ]], Uran i Neptun obiđu po stazama za 84 odnosno 165 godina. Stoga se među zvijezdama gibaju veoma sporo. Sa Zemlje se u najboljem slučaju vide kao pločice [[kutni promjer|kutnog promjera]] 4" odnosno 2[[Stupanj (kut)|"]]. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>
Red 39:
=== Unutarnja struktura ===
Neptunova unutarnja struktura slična je Uranovoj. [[Atmosfera]] mu čini oko 5 do 10% mase te se proteže do 10 - 20% prema unutrašnjosti gdje doseže pritisak od oko 10 GPa. U nižim dijelovima atmosfere vladaju povećane koncentracije [[metan]]a, [[amonijak]]a i [[Voda|vode]].<ref name=en17/>
[[Datoteka:Neptune diagram.svg|mini|lijevo|200px|Unutarnja struktura Neptuna:<br />1. Gornja atmosfera<br />2. Atmosfera sastavljena od vodika, helija i metana<br />3. Plašt sastavljen od vodenih, amonijevih i metanovih ledova<br />4. Jezgra od kamena (silikati i nikal-željezo)]]
 
Postupno ova tamnija i toplija regija kondezira u superzagraijani tekući [[Plašt (geologija)|plašt]] gdje temperature dosežu raspon od 2000 do 5000 K. Sam plašt jednak je 10 do 15 masi Zemlje te je bogat vodom, amonijakom i metanom. Kako je to već uobičajeno u planetarnoj znanosti, ova se kombinacija naziva "ledenom" iako se radi o vrućem fluidu visoke [[Gustoća|gustoće]]. Ovaj fluid visoke električne provodljivosti ponekad se naziva i vodeno-amonijevim oceanom. Na dubini od 7000 km mogući su uvjeti pri kojima se metan raspada na dijamantne kristale koji se zatim spuštaju prema jezgri.<ref name=en46>{{cite journal | author=Kerr, Richard A.| title=Neptune May Crush Methane Into Diamonds| journal= Science| year= 1999.| volume=286 | pages= | url=http://www.sciencemag.org/content/286/5437/25.1| doi=}}</ref> Moguće je da se plašt sastoji od sloja ionizirane vode gdje se molekule vode raspadaju na mješavinu [[vodik]]ovih i [[kisik]]ovih iona, te dublje superionizirane vode kod koje se kisik kristalizira dok se vodikovi ioni slobodno kreću.
Red 51:
Neptunova atmosfera dijeli se na dvije glavne regije: nižu [[Troposfera|troposferu]] gdje se temperature smanjuju s visinom te [[Stratosfera|stratosferu]] gdje se temperature povećavaju s visinom. Granica između navedenih, [[tropopauza]], pojavljuje se pri pritisku od 0,1 bar.<ref name=en13/> Na stratosferu se nastavlja [[termosfera]] s pritiskom manjim od 10-5 do 10-4 mikrobara. Termosfera u konačnici postaje [[egzosfera]].
 
Modeli sugeriraju da je Neptunova troposfera povezana [[oblaci]]ma različitih sastava ovisno o visini. Oblaci na višim razinama nastaju pri tlakovima nižim od jednog bara, gdje je temperature pogodna za [[Kondenzacija|kondenzaciju]] metana. Za tlakove između jednog i pet bari (100 i 500 kPa), vjeruje se da nastaju oblaci amonijaka i [[Sumporovodik|sumporovodika]]. Za tlakove iznad pet bari vjeruje se da se oblaci sastoje od amonijaka, [[Amonijev sulfid|amonijevog sulfida]], sumporovodika i vode. Dublji oblaci od vodenog leda bi se trebali nalaziti pri tlakovima od 50 bari (5,0 MPa), gdje temperature dosežu 0 &nbsp;°C
[[Datoteka:Neptune clouds.jpg|mini|desno|200px|Oblaci]]
 
Oblaci na velikim visinama su promatrani kako bacaju sjene na niži oblačni sloj. Također su vidljive veliko-visinske trake oblaka koje okružuju planet na konstantnoj [[Zemljopisna širina|zemljopisnoj širini]]. Široki su od 50 do 150 km te leže oko 50 do 110 km iznad oblačnog sloja.
 
Neptunov spektar daje naslutiti da je niža stratosfera maglovita zbog kondenzacije produkata ultraljubičaste [[Fotoliza|fotolize]] metana, poput [[etan]]a i [[acetilen]]a. U stratosferi su u tragovima prisutni i [[ugljikov monoksid]] i [[Cijanvodična kiselina|cijanvodična kiselina]]. Neptunova stratosfera toplija je u odnosu na Uranovu zbog povećane koncentracije [[Ugljikovodici|ugljikovodika]].
 
Zbog još nerazjašnjenih razloga, planetova termosfera ima anomalijski visoku temperaturu od oko 750 K. Planet je preudaljen od Sunca da bi ovakvu vrućinu stvorilo [[ultraljubičasto zračenje]]. Jedno od mogućih objašnjena je atmosferska interakcija s ionima planetovog magnetskog polja. Drugi mogući uzrok su gravitacijski valovi iz unutrašnjosti koji se raspadaju u atmosferi. Termosfera sadrži i tragove ugljikovog dioksida i vode koji su se vjerojatno nataložili iz vanjskih izvora poput [[meteor]]a i prašine.
Red 83:
Neptunovu klimu karakteriziraju ekstremni dinamički sustavi oluja s [[Vjetar|vjetrovima]] koji dostižu brzine od gotovo 600 m/s.<ref name=en16/> Tipičnije, praćenjem kretanja dugotrajnih oblaka, zaključeno je da brzina vjetra varira od 20 m/s u smjeru istoka do 325 m/s prema zapadu.<ref name=en72>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Beebe, R. F.; De Jong, E. M.; Hansen, C. J.; Howell, C. D.; Ingersoll, A. P.; Johnson, T. V.; Limaye, S. S.; Magalhaes, J. A.; Pollack, J. B.; Sromovsky, L. A.; Suomi, V. E.; Swift, C. E.| title=Neptune's wind speeds obtained by tracking clouds in Voyager 2 images| journal= Science| year= 1989.| volume=245 | pages= 1367 - 1369 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1989Sci...245.1367H | doi=10.1126/science.245.4924.1367}}</ref> Na vrhovima oblaka vjetrovi pušu brzinama do 400 m/s uz [[ekvator]] te do 250 m/s na polovima.<ref name=en50>Elkins - Tanton (2006.); str. 79 – 83</ref> Većina vjetrova kreće se u smjeru suprotnome od rotacije planeta. <ref name=en73>Burgess (1991.); str. 64 - 70</ref> Opći uzorak vjetrova pokazao je progradnu rotaciju na višim visinam te retrogradnu rotaciju na nižim visinama. Vjeruje se da je razlika u smjerovima posljedica tzv. "efekta kože" te nije povezana s nekim dubljim atmosferskim procesima.<ref name=en13/>
 
2007. otkriveno je da je gornja [[troposfera]] Neptunovog južnog pola toplija za oko 10 &nbsp;°C od ostatka planeta na kojem vlada prosječna temperatura od oko -200 &nbsp;°C (70 K).<ref name=en74>{{cite journal | author=Orton, G. S., Encrenaz T., Leyrat C., Puetter, R. i Friedson, A. J.| title=Evidence for methane escape and strong seasonal and dynamical perturbations of Neptune's atmospheric temperatures| journal= Astronomy and Astrophysics| year= 2007.| volume=473 | pages= L5 - L8 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2007A&A...473L...5O| doi=10.1051/0004-6361:20078277}}</ref> Toplinska razlika dovoljna je da metan, koji se inače drugdje nalazi smrznut u gornjoj atmosferi, procuri u obliku plina kroz južni pol, u svemir. "Topla točka" rezultat je Neptunovog [[Nagib osi|nagiba osi]] zbog kojeg je južni pol izložen Suncu barem četvrtinu Neptunove godine što u grubo iznosi oko 40 Zemaljskih godina. Kako se Neptun polako giba prema suprotnoj strani Sunca, južni pol će biti zatamnjen dok će se sjeverni osvijetliti što će izazvati da se otpuštanje metana "preseli" s juga na sjever.<ref name=en75>{{cite web|url=http://www.eso.org/public/news/eso0741/|title="A Warm South Pole? Yes, on Neptune!"|language=Engleski}} eso.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
 
Zbog navedenih sezonskih promjena, promatranje grupe oblaka na Neptunovoj južnoj polutci utvrdilo je povećanje u njihovoj veličini i albedu. Fenomen je prvi put zabilježen 1980. te se predviđa da će trajati do 2020. Neptunov dugi [[orbitalni period]] rezultira "godišnjim dobima" koji traju 40 godina.<ref name=en76>{{cite web|url=http://hubblesite.org/newscenter/archive/releases/2003/17/text/|title="Brighter Neptune Suggests a Planetary Change of Seasons"|language=Engleski}} hubblesite.org (15. kolovoza 2011.)</ref>
Red 90:
[[Datoteka:Neptune's Great Dark Spot.jpg|mini|desno|200px|Velika tamna pjega snimljena s Voyagera 2]]
 
1989. NASA-ima sonda Voyager 2 otkrila je Veliku tamnu pjegu, anticiklonalni olujni sustav koji se proteže nad područjem 13.000 x 6600 km,<ref name=en70/> nalik Velikoj crvenoj pjegi na Jupiteru. Međutim, 2. studenog 1994. [[Svemirski teleskop Hubble|svemirski teleskop Hubble]] nije primijetio pjegu, već je na sjevernoj polutci otkrio novu, sličnu, oluju.<ref name=en77>{{cite journal | author=Hammel, H. B.; Lockwood, G. W.; Mills, J. R.; Barnet, C. D| title=Hubble Space Telescope Imaging of Neptune's Cloud Structure in 1994| journal= Science| year= 1995.| volume=268 | pages=1740 - 1742 | url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1995Sci...268.1740H| doi=10.1126/science.268.5218.1740}}</ref>
 
Scooter je druga oluja, bijela skupina oblaka južnije od Velike tamne pjege. Ime joj dolazi od činjenice da se prilikom otkrića kretala brže od Velike tamne pjege<ref name=en73/> s tim da su kasnije fotografije otkrile još brže oblake. Mala tamna pjega je južna ciklonalna oluja, druga najsnažnija promatrana tijekom preleta 1989. godine. Isprva je bila potpuno tamna, da bi tijekom približavanja Voyagera 2 razvila svijetlu jezgru.<ref name=en78>{{cite web|url=http://photojournal.jpl.nasa.gov/catalog/PIA00064|title="Neptune's Dark Spot (D2) at High Resolution "|language=Engleski}} photojournal.jpl.nasa.gov (15. kolovoza 2011.)</ref>
Red 97:
 
=== Unutarnja toplina ===
Za Neptunove složenije klimatske uvjete u odnosu na Uran vjeruje se da je uzrok u većoj unutarnjoj toplini. Iako je u odnosu na Uran udaljeniji od Sunca te prima tek 40% sunčevog svjetla,<ref name=en13/> njihova površinska temperatura okvirno je jednaka. Temperature u gornjim slojevima Neptunove troposfere spuštaju se do -221,4 &nbsp;°C (51,8 K). Na dubini gdje je atmosferski tlak jednak 1 baru (100 kPa), temperatura iznosi -201,15 &nbsp;°C (72,00 K).<ref name=en83>{{cite journal | author=Lindal, Gunnar F. | title=The atmosphere of Neptune – an analysis of radio occultation data acquired with Voyager 2| journal= Astronomical Journal| year= 1992.| volume=103 | pages=967 – 982| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1992AJ....103..967L| doi=}}</ref> Dublje unutar slojeva plina temperatura postepeno raste. Kao i kod Urana, izvor unutarnje topline je nepoznat s tim da i među njima postoje razlike: Uran isijava samo 1,1 puta više energije nego je primi od Sunca,<ref name=en84>{{cite web|url=http://lasp.colorado.edu/~bagenal/3750/ClassNotes/Class12/Class12.html|title=Class 12 - Giant Planets - Heat and Formation|language=Engleski}} lasp.colorado.edu (19. ožujka 2012.)</ref> dok Neptun isijava 2,61 puta više nego što je primi.<ref name=en85>{{cite journal | author=Pearl, J. C.; Conrath, B. J.| title=The albedo, effective temperature, and energy balance of Neptune, as determined from Voyager data| journal= Journal of Geophysical Research Supplement | year= 1991.| volume= 96 | pages=18.921 – 18.930| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1991JGR....9618921P| doi=}}</ref> Iako je najudaljeniji planet od Sunca, Neptunova unutarnja energija dovoljna je za pokretanje najsnažnijih planetarnih vjetrova u Sunčevom sustavu. Preldoženo je nekoliko mogućih objašnjenja za ovaj fenomen, uključujući toplinu kao produkt radioaktivnog raspadanja iz jezgre planeta, pretvorba metana pod velikim pritiskom u vodik, [[dijamant]] i duži [[ugljikovodici]] (ugljikovodici i dijamanti bi se uzdizali i tonuli pritom otpuštajući gravitacijsku [[Potencijalna energija|potencijalnu energiju]])<ref name=en87>{{cite journal | author=Scandolo, Sandro; Jeanloz, Raymond| title=The Centers of Planets| journal=American Scientist | year= 2003.| volume=91 (6) | pages=516| url=http://www.americanscientist.org/issues/feature/2003/6/the-centers-of-planets| doi=}}</ref> te [[konvekcija]] u nižoj atmosferi koja uzrokuje razbijanje gravitacijskih valova iznad tropopauze.<ref name=en88>{{cite journal | author=McHugh, J. P.| title=Computation of Gravity Waves near the Tropopause| journal=American Astronomical Society, DPS meeting #31, #53.07| year= 1999.| volume= 31 | pages=| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999DPS....31.5307M| doi=}}</ref><ref name=en89>{{cite journal | author=McHugh, J. P.; Friedson, A. J.| title=Neptune's Energy Crisis: Gravity Wave Heating of the Stratosphere of Neptune| journal=Bulletin of the American Astronomical Society| year= 1996.| volume=28 | pages=1078| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1996DPS....28.0507L| doi=}}</ref>
 
== Orbita i rotacija ==
Red 110:
Neptunova orbita ima značajan utjecaj na Kuiperov pojas, područje koje se nastavlja iza nje. Pojas je prsten malenih ledenih planteoida, sličan asteroidnom pojasu samo puno veći, protežući se od Neptunove orbite (30 AJ) do 55 AJ od Sunca.<ref name=en93>{{cite journal | author=Stern, S. Alan; Colwell, Joshua E. | title=Collisional Erosion in the Primordial Edgeworth-Kuiper Belt and the Generation of the 30–50 AU Kuiper Gap| journal=The Astrophysical Journal| year= 1997.| volume=490 (2) | pages=879 - 882| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1997ApJ...490..879S| doi=}}</ref> Slično kao što Jupiterova gravitacija dominira asteroidnim pojasom oblikujući njegovu strukturu, tako Neptunova gravitacija dominira Kuiperovim pojasom. Pod utjecajem Neptunove gravitacije neka područja Kuiperovog pojasa s vremenom su se destabilizirala rezultirajući prazninama u njegovoj strukturi. Primjer toga je područje između 40 i 42 AJ.<ref name=en94>{{cite journal | author=Jean-Marc Petit; Alessandro Morbidelli | title=Large Scattered Planetesimals and the Excitation of the Small Body Belts| journal=Icarus| year= 1999.| volume=141 | pages=367 - 387| url=http://www.oca.eu/morby/papers/6166a.pdf| doi=}}</ref>
 
Unutar navedenih praznina postoje orbite gdje objekti mogu preživjeti od nastanka Sunčevog sustava. Ove se rezonance pojavljuju kada Neptunov orbitalni period iznosi točan razlomak objektovog, poput 1:2, ili 3:4. Ako recimo objekt orbitira oko Sunca jednom za dvije Neptunove orbite, to znači da će obaviti samo pola orbite u trenutku kada će se Neptun vratiti na svoj ishodišni položaj. Najnaseljenija rezonanca Kuiperovog pojasa, s preko 200 poznatih objekata,<ref name=en95>{{cite web|url=http://www.minorplanetcenter.org/iau/lists/TNOs.html|title=List Of Transneptunian Objects|language=Engleski}} minorplanetcenter.org (15. travnja 2012.)</ref> je 2:3 rezonanca. Objekti u ovoj rezonanci, nazvani plutinosi prema 134340 Plutonu, naprave dvije orbite za tri Neptunove.<ref name=en96>{{cite web|url=http://www2.ess.ucla.edu/~jewitt/kb/plutino.html|title=The Plutinos|language=Engleski}} www2.ess.ucla.edu (15. travnja 2012.)</ref> Iako Pluton sječe Neptunovu orbitu, 2:3 rezonanca osigurava da se nikada ne sudare.<ref name=en97>{{cite journal | author=Varadi, F.| title=Periodic Orbits in the 3:2 Orbital Resonance and Their Stability| journal=The Astronomical Journal| year= 1999.| volume=118 (5) | pages=2526 - 2531| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1999AJ....118.2526V| doi=}}</ref> Ostale rezonance, 3:4, 3:5, 4:7 i 2:5 rjeđe su naseljene.<ref name=en98>John Davies (2001.). ''Beyond Pluto: Exploring the outer limits of the solar system''. Cambridge University Press. str. 104. ISBN 05218001960-521-80019-6.</ref>
 
Neptun posjeduje i vel broj objekata koji se nalaze u Sunce-Neptun L4 Lagranže točki - gravitacijski stabilnoj regiji.<ref name=en99>{{cite journal | author=Chiang, E. I.; Jordan, A. B.; Millis, R. L.; M. W. Buie; Wasserman, L. H.; Elliot, J. L.; Kern, S. D.; Trilling, D. E.; Meech, K. J.; Wagner, R. M.| title=Resonance Occupation in the Kuiper Belt: Case Examples of the 5 : 2 and Trojan Resonances| journal=The Astronomical Journal| year= 2003.| volume=126 | pages=430 - 443| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2003AJ....126..430C| doi=}}</ref> Na Neptunove trojance može se gledati kao da se nalaze u 1:1 rezonanci s Neptunom. Neptunovi trojnaci neobično su stabilni u svojoj orbiti zbog čega se pretpostavlja da su se formirali zajedno s Neptunom a ne da su "uhvaćeni" s vremenom. Prvi i zasada jedini objekt u Neptunovoj L5 Lagranže točki je [[2008 LC18]].
Red 123:
{{Glavni|Neptunovi prirodni sateliti}}
[[Datoteka:Neptune-visible.jpg|210px|mini|Neptun, Protej (gore), Larisa (dolje desno) i Despina (lijevo)]]
Neptun posjeduje 14 poznatih prirodnih satelita.<ref name=en7/> Daleko najveći, zauzimajući više od 99,5% mase u orbiti oko Neptuna te jedini koji je dovoljno masivan da bude sferičan, jest [[Triton (mjesec)|Triton]] kojega je [[William Lassell]] otkrio svega 17 dana nakon otkrića samoga Neptuna. Za razliku od drugih velikih satelita u Sunčevom sustavu, Triton ima retrogradnu orbitu što daje naslutiti da je zahvaćen, a ne formiran na mjestu; najvjerojatnije kao [[patuljasti planet]] iz Kuiperovog pojasa.<ref name=en108>{{cite journal | author=Agnor, Craig B.; Hamilton, Douglas P.| title=Neptune's capture of its moon Triton in a binary–planet gravitational encounter| journal= Nature| year= 2006.| volume=441 | pages=192 - 194| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/2006Natur.441..192A| doi=http://www.nature.com/nature/journal/v441/n7090/full/nature04792.html}}</ref> 1989. Triton je bio najhladniji objekt ikad izmjeren u Sunčevom sustavu,<ref name=en110>{{cite web|url=http://www.nytimes.com/1989/08/29/science/triton-may-be-coldest-spot-in-solar-system.html|title="Triton May Be Coldest Spot in Solar System"|language=Engleski}} nytimes.com (3. listopada 2011.)</ref> s procjenjenom temperaturom od -235 &nbsp;°C (38 K).<ref name=en111>{{cite journal | author=R. M., Nelson; Smythe, W. D.; Wallis, B. D.; Horn, L. J.; Lane, A. L.; Mayo, M. J.| title=Temperature and Thermal Emissivity of the Surface of Neptune's Satellite Triton| journal= Science| year= 1990.| volume=250 | pages=429 - 431| url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1990Sci...250..429N| doi=}}</ref>
 
Neptunov drugi poznati satelit (prema redu otkrivanja), nepravilni mjesec [[Nereida (mjesec)|Nereida]], ima jednu od najekscentričnijih orbita od svih prirodnih satelita sunčevog sustava. [[Ekscentricitet]] od 0,7512 daje joj apoapsis koji iznosi sedam puta udaljenosti periapsisa od Neptuna.
Red 147:
 
== Povezani članci ==
* [[Neptunov trojanac]]
 
== Vidi još ==
Red 154:
== Literatura ==
{{Commonscat|Neptune (planet)}}
* Baum, Richard; Sheehan, William (2003.). ''In Search of Planet Vulcan: The Ghost in Newton's Clockwork Universe''. Basic Books. ISBN 0-7382-0889-2.
* Burgess, Eric (1991.). ''Far Encounter: The Neptune System''. Columbia University Press. ISBN 0-231-07412-3.
* Cruikshank, Dale P. (1996.). ''Neptune and Triton''. University of Arizona Press. ISBN 0-8165-1525-5.
* Elkins-Tanton, Linda T. (2006.). ''Uranus, Neptune, Pluto, and the Outer Solar System''. New York: Chelsea House. ISBN 0-8160-5197-6.
* Littmann, Mark (2004.). ''Planets Beyond, Exploring the Outer Solar System''. Courier Dover Publications. ISBN 0-486-43602-0.
* Miner, Ellis D.; Wessen, Randii R. (2002). ''Neptune: The Planet, Rings, and Satellites''. Springer-Verlag. ISBN 1-85233-216-6.
* Moore, Patrick (2000.). ''The Data Book of Astronomy''. CRC Press. ISBN 0-7503-0620-3.
* Standage, Tom (2001.). ''The Neptune File''. Penguin. ISBN 08027136370-8027-1363-7.
 
== Vanjske veze ==
* [http://nssdc.gsfc.nasa.gov/planetary/factsheet/neptunefact.html Neptune Fact Sheet] @ nnsdc.gsfc.nasa.gov
 
{{Footer Sunčevsustav}}
 
[[Kategorija: Neptun| ]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Neptun_(planeta)