Kraljevina Jugoslavija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
više podataka |
|||
Red 145:
Inostrani dug Kraljevine Jugoslavije iznosio je 1940. godine oko 35 milijardi tadašnjih dinara (tj. oko 700 miliona tadašnjih dolara).<ref>Petar Grahovac, Branko Kubović, Mato Mikić, redakcija: Jakov Sirotković, Vladimir Stipetić, ''Ekonomika Jugoslavije : opći dio'', VIII. izdanje, Zagreb : Informator, 1988., ISBN 86-301-0147-4, str. 365. {{COBISS.SR|id=512317845}}
{{Citat|Državni dugovi stare Jugoslavije iznosili su oko 35 milijardi dinara (oko 700 milijuna tadašnjih dolara) krajem 1940. godine.|str. 365.}}</ref>
Dohodak po glavi stanovnika bio je u Jugoslaviji 1930-ih skoro najniži u [[Europa|Europi]], 1938. je procijenjen na 3 100 dinara (oko 70 dolara). Jugoslavija je 1921. imala 135 poljoprivrednih stanovnika na 100 ha obradivog zemljišta, te je tako bila [[poljoprivreda|poljoprivredno]] najnapučenija zemlja istočne i jugoistočne Europe. 1931. broj stanovnika na 100 ha popeo se na 140, a 1938. na procijenjenih 144, ili višak poljoprivrednog stanovništva od 44.4%. Srbi i Crnogorci iz planinskih krajeva sustavno su naseljavani u [[Vojvodina|Vojvodinu]], [[Srijem]], [[Slavonija|Slavoniju]], [[Makedonija|Makedoniju]] i [[Kosovo]]. 1931. godine 76.5% stanovništva Jugoslavije živjelo je od poljoprivrede, a samo 11% od [[industrija|industrije]], [[rudarstvo|rudarstva]] i zanatstva. Između 1926. i 1939. od poljoprivrede je dolazilo 46% državnog dohotka, 18.9% od industrije, a 35.1% od ostalih aktivnosti. Oko 80% obradive zemlje bilo je zasijano [[žitarice|žitaricama]] (najviše kukuruzom), koje su uglavnom služile za neposrednu ljudsku ishranu. Svega 14% ukupne potrošnje bjelančevina potjecalo je od životinjskih prehrambenih prerađevina. Radni učinak životinjske vučne snage bio je nedovoljan u mnogim područjima. Neposredno prije izbijanja Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji je bilo svega oko 2 300 [[traktor]]a, uglavnom u Vojvodini, gdje je poljoprivredna tehnologija bila na puno višoj razini nego drugdje. Južno od Dunava i Save još su se uvijek naveliko rabili drveni plugovi. Umjetna gnojiva se gotovo nisu ni rabila, a pesticidi samo u [[vinogradarstvo|vinogradarstvu]] i ponegdje u [[voćarstvo|voćarstvu]].
Većinu velikih poduzeća u međuratnoj Jugoslaviji (tvornice, rudnike, banke, osiguravajuća društva) posjedovali su stranci. Krajem 1937. postotak stranog vlasništva u ukupnom dioničkom kapitalu svih jugoslavenskih poduzeća bio je slijedeći: električna energija 83%, kemikalije i petrolej 69.9%, rudarstvo 69.2%, osiguranje 38%; cement, boksit i staklo 37%; metalurgija 32.7%, drvena građa 28.8%, rafinerije šećera 24%, tekstil 22.7%, hoteli 21%, mlinovi 19%, bankarstvo 9%. Uzmu li se kao osnova dionički kapital i strani krediti, 1/4 svih stranih investicija činili su [[Francuska|Francuzi]]. [[UK|Britanski]] interes držao je 17.4%, [[SAD]] 15%, [[Njemačka]] (uključujući i austrijski i čehoslovački udio) 11.1%, [[Italija]] 9.5%, [[Belgija]] 7.4%, [[Švicarska]] 5.9% te još neki manji vlasnici. K tome je mnoga poduzeća, čiji je dionički kapital bio pretežno jugoslavenski, u stvari efikasno nadzirao strani kapital, i to zahvaljujući ugovorima s velikim inozemnim kupcima ili stranim kratkoročnim kreditima, ili sudjelovanju tih poduzeća u međunarodnim kartelima.
U razdoblju između 1936. i 1939. njemački udio u jugoslavenskom izvozu iznosio je 28.3%, a u uvozu 34.8%. Francuski 2.8%-2.3%, britanski 8.4%-7.5%, priključenjem Austrije i češkog protektorata njemački više od 50% u izvozu i uvozu. Za jugoslavenskog poslovnog čovjeka pristup Njemačkoj i Italiji bio je lagan, jeftin i siguran, a na zapadnoeuropska tržišta skup i potencijalno rizičan. Nakon rujna 1939. Jugoslavija u Njemačku i Italiju sve više izvozi hranu i sirovine, a ima sve više teškoća uvesti prijeko potrebne tekstilne sirovine, naftne derivate i [[koks]].
U svibnju 1939. vlada je poduzela mjere opreza i narodnoj banci naredila prebaciti veći dio zlatne pričuve u Englesku. Kasnije su te pričuve u visini od 47 000 000 dolara deponirane u Federalnoj banci za rezerve u [[New York|New Yorku]]. U zemlji se opticaj novčanica već popeo od 6.6 milijardi dinara krajem prosinca 1938. na osam milijardi dinara krajem kolovoza 1939. Do samog izbijanja rata nije bilo znakova [[inflacija|inflacije]]. Opći indeks cijena (1926=100) tijekom 9 mjeseci je i pao, od 77.5 na 76.8. Početkom rujna 1939. počele su se strmo penjati i cijene i opticaj novčanica. Opći indeks cijena popeo se od 76.8 u kolovozu na 90.9 u prosincu 1939., na 143.9 u prosincu 1940., na 155.3 u veljači 1941. godine. Najizrazitiji porast dogodio se u prehrambenih proizvoda biljnog podrijetla: od 75.7 u kolovozu 1939. na 90.7 u prosincu, na 195.6 u prosincu 1940. i na 213.7 u veljači 1941. Zbog zamrzavanja cijena glavnih predmeta uvoza sredinom 1940. cijene izvoznih roba narasle su povrh cijena uvoznih roba. Usprkos svom nadzoru, troškovi života u Beogradu popeli su se od 81.7 u kolovozu 1939. na 141.3 u veljači 1941. godine.
== Unutrašnja politika ==
Linija 159 ⟶ 167:
Politika kraljevine Jugoslavije u pogledu manjina je delila nacionalne manjine na dve vrste: kulturne i nekulturne. Državna politika je bila da tzv. kulturne manjine Mađare, Nemce i Italijane favorizira a da tzv. nekulturne manjine Albance i Muslimane iseli.<ref name="Saslu%25C5%25A1anje">[http://www.znaci.net/00001/60_1_6.pdf Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Saslušanje optuženih]</ref>
Po zakonu minimalna dob za članove narodne skupštine bila je 30 godina, za senatore 40. Na lokalnoj razini skoro i nije bilo političke aktivnosti ni terena za odgoj političkog kadra. Po ustavu iz 1931. za svaku izbornu listu zahtijevao se minimum od 60 popisa u više od polovine svih kotareva u najmanje dvije trećine od devet banovina. U lipnju 1921. jedan član komunističke stranke pokušao je ubiti princa-regenta Aleksandra, a u srpnju je drugi njen član ubio bivšeg ministra unutarnjih poslova Milorada Draškovića, autora prosinačkog dekreta iz 1920. Vlada je odgovorila stavljanjem Partije van zakona u kolovozu 1921., a rukovoditelji ilegalne Partije su jedan po jedan bili zatvarani ili prinuđeni bježati iz zemlje ili ubijeni. Do 1932. Partija se smanjila na nekoliko stotina članova.
== Spoljna politika ==
Linija 184 ⟶ 194:
Zvanični narodi u državi su bili Srbi, Hrvati i Slovenci sve do [[1929]]. godine kada su svi, odlukom kralja Aleksandra, postali jedna nacija - [[Jugosloveni]].
U razdoblju od 1936. do 1939. stopa smrtnosti dojenčadi bila je još uvijek vrlo visoka, prosječnih 141 na tisuću živih porođaja. Očekivano trajanje života je 1931. procijenjeno na 46.5 godina za muškarce i 49.5 godina za žene. Između [[1880.]] i [[1957.]] na današnjem ozemlju Slovenije stanovništvo je poraslo 1.4 puta, u Hrvatskoj 1.6 puta, u Srbiji 2.2 puta, u Makedoniji i Crnoj Gori 2.3 puta, a u BiH 2.5 puta. Od svih osoba iznad 10 godina starosti 1921. godine 51.5% bilo je [[nepismenost|nepismeno]]. Razlika u pismenosti između pojedinih područja bila je napadna: od 8.8% nepismenih u Sloveniji do 83.8% u Makedoniji.
=== Sastav stanovništva na popisu iz [[1921]]. (baziran na govornom jeziku) ===
Linija 289 ⟶ 301:
* [[Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]
* [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija]]
== Literatura ==
* [[Jozo Tomašević]] "Četnici u Drugom svjetskom ratu" Zagreb 1979.
== Reference ==
| |||