Izoelektrična tačka – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 51:
Termin izoelektrična tačka i tačka nultog [[naelektrisanje|naelektrisanja]] se često koriste iako pod nekim uslovima postoje razlike.
 
U sistemima u kojima su H<sup>+</sup>/OH<sup>-</sup> joni koji određuju površinu, tačka nultog naelektrisanja je data u pH. pH vrijednost na kojoj površina postaje neutralna predstavlja tačku nultog naelektrisanja površine. Elektrokinetički fenomeni uglavnom mjere zeta potencijal, i nulti zeta potencijal je definisan kao tačka nultog naelektrisanja na dvostrukomdvojnom sloju. izoelektrična tačka predstavlja pH vrijednost pri kojoj čestica [[koloid]]a ostaje stacionarna u [[električno polje|električnom polju]]. Izoelektrična tačka je različita od tačke nultog naelektrisanja na površini čestice, ali ovo je u praksi često ignorisano za površine koji nemaju specifično [[adsorpcija|adsorbovana]] pozitivna ili negativna naelektrisanja. U ovom kontekstu specifična adsorpcija je shvaćena kao adsorpcija koja se dešava na duplom sloju ili [[hemijska adsorpcija]]. Stoga je tačka nultog naelektrisanja na površini je jednaka izoelektričnoj tački u odsustvu specifične adsoprcije na toj površini.
 
U odsustvu pozitivnih ili negativnih naelektrisanja površina se najbolje opisuje tačkom nultog naelektrisanja. Ako su pozitivna i negativna naelektrisanja prisutna u jednakim količinama onda je u pitanju izoelektrična tačka. A tačka nultog naelektrisanja se odnosi na odsustvo bilo kojeg naelektrisanja na površini, dok se izoelektrična tačka odnosi na stanje neutralnog ukupnog naelektrisanja površine. Razlika između njih je količina naelektrisanih mjesta na tački ukupnog negativnog naelektrisanja. Konstante ravnoteže površine pK<sup>-</sup> i pK<sup>+</sup> definišu dva uslova prema relativnom broju naelektrisanih mjesta: