Verzija na datum 18 februar 2014 u 09:20 uredi BokimBot (razgovor \| doprinos) Botovi 37.793 izmene m razne ispravke ← Starija izmjena		Verzija na datum 19 februar 2015 u 23:33 uredi poništi Wolmar (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Patrolci, Vraćači 5.897 izmena dopuna Novija izmjena →
Red 1: '''~~Evropska~~Europska svemirska agencija''' (~~skraćeno~~ '''ESA''') je internacionalna organizacija za istraživanje svemira osnovana u[[20. ožujka]] [[~~1975~~1964.]] godine. ~~godini~~Prvi satelit je lansiran 1975. ~~Sjedište~~godine. ~~ove~~To ~~organizacije~~je bio satelit [[Cos-B]], a nosio je modul za mjerenje [[gama zračenje\|gama zračenja]] visokih energija iz svemira. seNajmanja ~~nalazi~~raketa u današnjoj floti je [[~~Pariz~~Vega]] koja može ponijeti do 1,5 tona u 700 km visoku orbitu. ~~Trenutno~~Najveća ~~broji~~raketa 17u ~~država~~floti ~~članica~~je [[Ariane 5]] nosivosti 6-10 tona, kojih može ponijeti u [[geosinkrona orbita\|geosinkronu orbitu]]. Sjedište ESA-e je u Parizu. ~~Mjesto~~Tijekom ~~odakle~~devedesetih ~~ESA~~godina ~~lansira brodove je Center Spatial Guyanais (Svemirski centar Gvajana) u Kourou, Francuska~~[[20. ~~Gvajana~~stoljeće\|20. ~~Mjesto je izabrano zbog blizine [[Ekvator~~stoljeća]]~~a, odakle su laniranja brodova u orbitu komercijalno povoljnija. Tokom 1990-tih~~ ESA se ~~profilisala~~je nametnula kao lider na tržištu komercijalnih ~~[[Svemir]]skih~~svemirskih letova, adok zadnjih godina ~~je preuzela~~preuzima bitnu ulogu i u istraživanju ~~Svemira~~[[Svemir]]a. == ~~Sjedišta~~Države članice ESA-e == Do sada se 17 država priključilo istraživanju svemira uz ESA-u. ~~[[Datoteka:Esahqdp.jpg\|thumb\|right\|Sjedište u Parizu]]~~ [[Datoteka:Location ESA member countries.svg\|mini\|360px\| * ESA sjedište, [[Pariz]], [[Francuska]] == {{Legenda\|#5B9ED7\|Države članice ==}}▼ * [[ESTEC]], (European Space Research and Technology Centre), u [[Noordwijk]], [[Holandija]]. {{Legenda\|#5FB4A1\|Države s ugovorom o suradnji}} * [[ESOC]], (European Space Operations Centre), u [[Darmstadt]], [[Nemačka\|Njemačka]]. <!-- 3D9345 Cooperating states -->]] * [[European Astronaut Centre\|EAC]], (European Astronauts Centre) u [[Köln]], [[Nemačka\|Njemačka]]. * [[ESRIN]], (European Space Research Institute), u [[Frascati]] u blizini [[Rim]]a u [[Italija\|Italiji]]. * Predstavništva se nalaze u [[Sjedinjene Američke Države\|SAD]], [[Rusija\|Rusiji]] i [[Belgija\|Belgiji]] * [[Centre Spatial Guyanais\|Lansirna stanica]] u [[Kourou]], [[Francuska Gvajana\|Francuska Gijana]]. ▲== Države članice == ~~[[Datoteka:ESA-members-map.svg\|300px\|thumb\|Države članice]]~~ Države koje su osnovale ESA [[1975]]. godine: * [[Belgija]] * [[Danska]] * [[~~Nemačka\|~~Njemačka]] * [[Francuska]] * [[~~Ujedinjeno Kraljevstvo\|~~UK]] * [[Italija]] * [[~~Holandija~~Nizozemska]] * [[Švedska]] * [[~~Švajcarska\|~~Švicarska]] * [[~~Španija~~Španjolska]] Ostale države članice: * [[Finska]] * [[Grčka]] (od [[2005]]) * [[Irska]] * [[Kanada]] (~~Kooperacioni~~Ugovor ~~ugovor~~o suradnji) * [[Luksemburg]] (od ~~1. jula~~ 2005) * [[Norveška]] * [[Austrija]] (od [[1987]]) * [[Poljska]] (od 19.11.2012) * [[Portugal]] * [[~~Rumunija~~Mađarska]] (odUgovor ~~2011~~o suradnji) * [[Mađarska]] (Kooperacioni ugovor) == ~~Jezici~~Odnos ESA i EU == Europska svemirska agencija se ne nalazi unutar struktura [[EU]]-a, premda obje organizacije imaju zajedničke ciljeve. Također neke zemlje nečlanice [[EU]] su članice ESA-e Svi sastanci Agencije se odvijaju na [[Engleski jezik\|engleskom]], [[Francuski jezik\|francuskom]] i [[nemački jezik\|njemačkom]] jeziku, sa obezbijeđenim simultanim prevodom. Svi službeni dokumenti su također dostupni na jednom od ova tri jezika, međutim ostali tipovi dokumnata se objavljuju samo na engleskom i francuskom jeziku. ==Historija== ~~== Veza ESA-e i EU ==~~ {{glavni\|Historija rakete}} ESA nije u zvaničnim strukturama [[Evropska unija\|Evropske Unije]] (EU), iako ove dvije organizacije imaju neke zajedničke ciljeve. Također zemlje nečlanice EU su članice ESA-e ([[Švajcarska\|Švicarska]] i [[Norveška]]). [[Datoteka:Ariane42P rocket.gif\|mini\|desno\|250px\|Lansirna rampa za raketu Ariane 4 u svemirskom centru Kourou u Francuskoj Gvajani, 10. kolovoza 1992.]] [[Datoteka:Ariane4.jpg\|250px\|mini\|desno\|Ariane 4.]] [[Datoteka:STS-134 International Space Station after undocking.jpg\|mini\|desno\|250px\|Međunarodna svemirska postaja.]] [[Datoteka:Cassini assembly.jpg\|mini\|desno\|250px\|Sklapanje svemirske letjelice [[Cassini-Huygens]].]] Razvoj [[Europa\|europskog]] lansirnog vozila ima dugu i mukotrpnu povijest. Nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]], jedine zemlje u Europi sposobne za pokretanje programa balističkih projektila bile su [[Velika Britanija]] i [[Francuska]]. Kada je lansiran "[[Sputnjik]]", ove su zemlje odmah pokrenule svoje nacionalne programe, nadajući se da će postepeno postići pristup u [[svemir]]. Financijski razlozi odveli su glavne evropske države do razmatranja partnerstva, istodobno se ne odričući vlastitih nacionalnih ambicija. <ref> [http://www.csa.hr/download/povijest_rakete.pdf] "Povijest rakete", Pol Negri, www.csa.hr, 2011.</ref> == Budžet ==▼ [[Budžet]] ESA-e za [[2005]]. godinu iznosio je oko 2.977 milijardi [[Euro\|€]], što je povećanje za oko 10% u odnosu na [[2004]]. godinu. U [[2006]]. godini predviđao se budžet od oko 2.904 milijardi [[Euro\|€]]. Britanci su, koristeći suborbitalnu atmosfersku (sounding) raketu "Skylark" (kao prvi stupanj na kruto gorivo) i svoj projektil "Black Knight" (kao dva gornja stupnja na tekuće gorivo), razvili lagano lansirno vozilo "Black Arrow" i pomoću njega, iz [[Australija\|australske]] baze u Woomeri početkom 1970-tih, lansirali dva [[satelit]]a. Francuzi su proizveli seriju eksperimentalnih projektila (Rubis, Topaze, Emeraude) koji su doveli do razvoja trostupanjskog lansirnog vozila "Diamant". Prvi stupanj koristio je tekuće gorivo, dok ostala dva gornja stupnja kruto. U razdoblju od 1962. do 1975. obavljeno je 12 lansiranja, prvo iz baze u Hammaguiru ([[Alžir]]), a potom iz baze u Kourou ([[Francuska Gvajana]]). Najveći dio predviđenog budžeta troši se za ESA-ine lansirne letjelice, koje predstavljaju najskuplji dio aktivnosi ove Agencije (22% procenta troškova se odnosi na ovu kategoriju, dok su druga najskuplja stavka letovi sa ljudskom posadom). Do 1960., važnost [[svemir]]a shvaćena je od strane širokog spektra ljudi, posebno onih znanstvenika uključenih u evropska nuklearna istraživanja, što je vodilo osnivanju Europske pripremne komisije za svemirska istraživanja (COPERS). Prvi pokušaj koncentriranja nacionalnih napora u jedan zajednički europski program napravljen je 1962., što je dvije godine kasnije (nakon ratifikacije) dovelo do nastanka dviju različitih organizacija: ~~Najveći doprinos budžetu ove Agencije u 2005. dali su [[Francuska]] (sa 29.3%), [[Nemačka\|Njemačka]] (sa 22.7%) i [[Italija]] (sa 14.2%).~~ * Europske organizacije za svemirska istraživanja (ESRO), namijenjene znanstvenim istraživanjima i konstrukciji satelita * Europske organizacije za razvoj lansirnih vozila (ELDO) Početnih šest zemalja okupljenih u okviru ovih organizacija bile su [[Velika Britanija]], [[Francuska]], [[Njemačka]], [[Italija]], [[Belgija]] i [[Nizozemska]]. Ograničen Francuskim i Britanskim strateškim brigama, ELDO je imao poteškoća u prevladavanju nacionalnih ambicija, što je otežavalo razradu zajedničkog europskog projekta. Stoga su tri stupnja zajedničke "Europa" rakete proizvedena zasebno u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj, sistem upravljanja povjeren je [[Beneluks]]u, a Italija je trebala razviti jedan eksperimentalni satelit. Prvi stupanj proizišao je iz "Blue Streak" projektila, proizvedenog pod Atlas licencom. Druga dva stupnja bila su Francuska (Coralie) i Njemačka (Astris). Velika Britanija bila je (kompromisno) voditelj "Europa 1" programa, koristeći u tu svrhu lansirnu bazu u Woomeri (Australija). ~~== Relevantni članci ==~~ Usporedno s političkom organizacijom europskih svemirskih aktivnosti, utemeljeno je 1960. i "Eurospace" udruženje, s ciljem razvoja svemirske industrije. Rani interes bio je vrlo jak, jer je većina zainteresiranih europskih proizvođača već pripadala vrlo dinamičnom sektoru zrakoplovne industrije, te se nadala narudžbama i subvencijama države, čiji su opet glavni ciljevi bili znanstveno-tehnološki razvoj, nacionalna i europska sigurnost, te utjecaj i imidž na međunarodnoj sceni. Druga faza programa, "Europa 2", uvedena 1970., donijela je određeni broj promjena. Lansirno mjesto promijenjeno je iz Woomere u Kouru i dodan je četvrti stupanj za lansiranje geostacionarnih satelita. No, svih deset pokušaja u Woomeri i jedan u Kourou završili su neuspjehom, a velike nesuglasice između partnera dovele su 1973. do gašenja programa. ===Osnivanje Europske svemirske agencije=== Kompletna reorganizacija Europske svemirske politike bila je nužna da bi Europa dostigla [[SSSR]] i [[SAD]], kao svjetske svemirske velesile, pa su se nakon kontinuiranih neuspjeha "Europa 2" rakete i brojnih organizacijskih problema, sve strane dogovorile da će stvoriti novu jedinstvenu organizaciju. Tako je napokon 20. ožujka 1964. stvorena Europska svemirska agencija ili ESA (engl. ''European Space Agency''), što je službeno potvrđeno ratifikacijom u parlamentima različitih zemalja članica do 1980. Neovisan pristup svemiru ključan je element Europske svemirske politike, koja je ponajviše predvođena pozicijom Francuske, jer je ona od samih početaka obilato investirala u svemirski sektor. Za razvoj svojih lansirnih vozila, ESA je od Francuske svemirske agencije (CNES) preuzela "Ariane" program, pokrenut još 1972., kao i njen svemirski lansirni centar GSC (Guiana Space Center), kraj grada Kourou, u Francuskoj Gvajani, čiji je razvoj Francuska započela još 1964., nakon što je Alžir postao neovisan. ===Program Ariane=== {{glavni\|Ariane (raketa)}} Ariane program rezultirao je prvim lansiranjem "Ariane 1" rakete u 1979., nastavljen lansiranjem "Ariane 2" i Ariane 3" 1984., "Ariane 4" u 1988. i konačno prvim testnim letom potpuno nove "Ariane 5" rakete 1996. Ekonomska situacija za njihov razvoj u to je vrijeme bila vrlo povoljna, budući da je SAD odabrao ekskluzivni razvoj svog [[Space Shuttle\|Space Shuttlea]], a SSSR na tržištu još nije nudio [[raketa\|rakete]] za komercijalna lansiranja. Prve četiri generacije Ariane raketa proizlaze jedna iz druge, produžavanjem pojedinih stupnjeva i dodavanjem pomoćnih boostera. Prva dva stupnja koriste tekuća goriva, poput dušikovog-tetroksida, UDMH, hidrazina i [[Peroksidi\|dušikovog peroksida]], a treći je stupanj kriogenički (tekući [[vodik]] i tekući [[kisik]]). Program razvoja "Ariane 5" rakete pokrenut je 1985., a nakon završnih testiranja raketa je u redovnu službu uvedena 1999. Raketa "Ariane 5" je veliko lansirno vozilo, bitno drugačijeg dizajna od ranijih verzija Ariane raketa. Sastoji se od prvog kriogeničkog stupnja, poduprtog s dva velika boostera na kruto gorivo i orbitalnog drugog stupnja na tekuće gorivo. Prvotno je bila namijenjena lansiranju europskog space shuttlea Hermes, koji je Europi između ostalog trebao omogućiti neovisan pristup [[Međunarodna svemirska postaja\|Međunarodnoj svemirskoj postaji]] (ISS). No, 2000. je odlučeno da će taj posao do 2014. obavljati ATV ([[Engleski jezik\|engl]]. ''Automated Transfer Vehicle''), transportna vozila bez ljudske posade. Također je odlučeno da će "Ariane 4" raketa biti povučena iz službe 2003., te da će "Ariane 5" obavljati sva buduća lansiranja težih tereta. Kako bi se održao položaj na tržištu i kako bi bila prikladnija za buduće terete, planirana su daljnja usavršavanja "Ariane 5" rakete (Versatile, ESC-A i ESCB), s ciljem da se u kraćem roku dobije kapacitet lansiranja od 12 [[tona]] tereta u geostacionarnu orbitu (GTO). Na dugoročnijem planu, cilj je do 2010. povećati taj kapacitet na 15 tona i/ili smanjiti troškove lansiranja za 30 %. Na dugoročnom planu započet je program koji se bavi pitanjima budućih lansirnih vozila ili FLTP (engl. ''Future Launcher Technology Programme''), pri čemu je jedna od glavnih težnji smanjivanje troškova podizanja tereta u orbitu. Posebna pažnja u tom smislu posvećena je usporedbi različitih koncepata reupotrebljivih i klasičnih lansirnih vozila, istraživanju i razvoju novih tehnologija, te razvoju svemirskog vozila sa ljudskom posadom (CRV) radi pristupa ISS-u. Također, odlučeno je da bi buduće izvedenice "Ariane 5" raketa, trebale biti dopunjene malim i srednje velikim lansirnim vozilima proizvedenim u Europi. Kao malo lansirno vozilo ESA je službeno odabrala "Vega" raketu, koja kao prvi stupanj koristi adaptiranu i skraćenu verziju jednog Ariane 5 boostera. Do konačnog ulaska u službu njezinu će zadaću privremeno obavljati rusko lansirno vozilo "Rockot", lansirano iz ruske svemirske baze [[Pljeseck]]. Što se tiče lansirnog vozila srednje veličine u tu je svrhu također predložena kombinacija pojedinih adaptiranih dijelova Ariane 5 rakete, no tu zadaću već vrlo dobro obavlja ruski "[[Sojuz]]", pa izgledi za to nisu veliki. Europska svemirska agencija (ESA) danas okuplja 17 zemalja članica, s [[Kanada\|Kanadom]], [[Češka\|Češkom]], [[Mađarska\|Mađarskom]] i [[Rumunjska\|Rumunjskom]] ima potpisan sporazum o suradnji, a sve čvršće surađuje i s [[Europska unija\|Europskom unijom]] (EU). Glavno sjedište organizacije je u [[Pariz]]u, a pojedini specijalizirani centri i poduzeća nalaze se širom Europe, što ovisi i o doprinosu pojedine zemlje budžetu ESA-e. Zemlje članice i partnerske zemlje dio svog proračuna alociraju ESA-i, a drugi dio koriste za vođenje svojih nacionalnih programa. Najviši proračun ima Francuska svemirska agencija (CNES), potom Njemačka (DLR), Italija (ASI) i Velika Britanija (BNSC), dok najniži budžet imaju agencije novih partnerskih zemalja u tranziciji - Češke, Mađarske i Rumunjske. <ref> [http://www.esa.int/ www.esa.int] www.esa.int</ref> Europska svemirska agencija (ESA) je, samostalno ili u kooperaciji, provela ili planira provesti niz misija u području istraživanja svemira i Sunčevog sustava (COS-B, GEOS 1 i 2, ISEE-2, IUE, Exosat, Ulysses, HST, [[SOHO]], Newton XMM, Cluster 2, [[INTEGRAL\|Integral]], [[Cassini-Huygens]], [[Smart 1]], [[Rosetta (svemirska letjelica)\|Rosetta]] i dr.), svemirskih letova i istraživanja sa ljudskom posadom (Space Shuttle, Eurolab, Sojuz, Mir, ISS), promatranju planete Zemlje (Meteosat, ERS, Envisat, Earth Explorer, Earth Watch), telekomunikacijama (OTS, ECS, Marecs, Olympus, Artemis) i satelitskoj navigaciji (Egnos, [[Galileo (svemirska letjelica)\|Galileo]]). ESA aktivno sudjeluje u izgradnji Međunarodne svemirske postaje (ISS - Columbus, ATV), mikrogravitacijskim istraživanjima i transferu tehnologije. Zbog visokih troškova izgradnje i održavanja svemirskih vozila s ljudskom posadom, ESA za sada preferira istraživanja uz pomoć automatiziranih robotskih sondi, dok za letove svojih [[astronaut]]a zakupljuje mjesta u ruskom svemirskom vozilu "Sojuz" i američkom Space Shuttleu. Međutim, dugoročni projekti, najavljeni u okviru "Aurora" programa, predviđaju buduća istraživanja Sunčevog sustava i s ljudskom posadom, a to pretpostavlja samostalan ili kooperativni razvoj odgovarajućeg svemirskog vozila. ▲== ~~Budžet~~Izvori == {{izvori}} == Poveznice == * [[NASA]] * [[Ruska svemirska agencija]] == Vanjske poveznice == * [http://www.esa.int ESA -službene ~~službena stranica~~stranice]▼ * [http://sci.esa.int/science-e/www/object/index.cfm?fobjectid=35013 Modeli ESA-inih letjelica] * [http://ec.europa.eu/enterprise/policies/space/index_en.htm Europska strategija za Svemir] {{WProjekti ~~== Eksterni linkovi ==~~ \|commons= European Space Agency ~~{{Commonscat\|European_Space_Agency\|Evropska svemirska agencija}}~~ \|commonshr= Europska svemirska agencija ▲* [http://www.esa.int ESA - službena stranica] \|commonscat= ESA * [http://earth.esa.int Esa Earth] \|commonscathr= Europska svemirska agencija }} [[Kategorija:Svemirske agencije]]

Evropska svemirska agencija – razlika između verzija