Protivpešadijska mina – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kadzo (razgovor | doprinos)
→‎Korišćenje protivpešadijskih mina u raznim konfliktima: - Ispravka grešaka u tekstu, onda boldiranje i preusmeravanje na druge strane. Sutra bi trebalo da završim preuređivanje teksta
Kadzo (razgovor | doprinos)
→‎Korišćenje protivpešadijskih mina u raznim konfliktima: - Ispravka grešaka u tekstu, onda boldiranje i povezivanje stranica
Red 209:
'''1914-1918:''' U '''[[Albanija|Albaniji]]''' je za vreme '''[[I svetski rat|I Svetskog Rata]]''' došlo do masovnog korišćenja protivpešadijskih mina 1916 godine od strane '''[[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]]''' u oblasti Kavaja (centralna '''[[Albanija]]''').
 
'''1939-1945:''' U '''[[II svetski rat|II Svetskom ratu]]''' je došlo do prave evolucije u razvoju mina kao i masovnog korišćenja protivpešadijskih kao i protivtenkovskih mina gde je upotrebljeno više miliona mina u toku rata. '''[[Nemačka]]''' je proizvodila od 1935 do 1945 godine dve vrste mina pod nazivom [[S-mine]] u varijantama [[SMi-35]] i [[SMi-44]]. Veoma mala razlika je bila u ovim minama skoro beznačajna. Ova mina je bila odskočno rasprskavajuća, kada se aktivira mina ona onda dejstvuje tako što odskoči na 0,9 metara od zemlje i njeni fragmenti i čelične kuglice deluju u svim pravcima nanoseći smrtonosne povrede kao i teške rane onima koji su se našli u zoni dejstva tih mina. Namena mine je bila kao ključni deo odbrambene strategije [[Treći rajh|Trećeg rajha]] da nanese teške gubitke pešadiji kao i da uspori ili odbije napade neprijatelja. Ove mine su se masovno koristile tokom '''[[II svetski rat|II Svetskog Rata]]''' i mnoge zemlje su kopirali ove mine i uvodili u svoje naoružanje radi odbrane svoje teritorije ili odbrane svojih trupa. Proizvedeno je 1,93 miliona ovih mina u '''[[Nemačka|Nemačkoj]]'''. Druga jedna mina pod nazivom [[Schu-42]] je proizvedena 1942 godine isto u '''[[Nemačka|Nemačkoj]]''', a telo mine joj je bilo od drveta i 200 grama livenog trotila. Mina se ukopavala u zemlju i aktivirala se kada neko zgazi na nju. Minoistraživači koji su detektovali metal nisu mogli zbog svoje drvene konstrukcije ovu minu da detektuju. Ovakva vrsta mine je imala jednu veliku manu a to je zbog toga što je telo mine bilo od drveta i kad se zakopa u zemlju i ako duže tu boravi u zemlji onda može da se desi da mina posle nekog vremena postane neaktivna zbog atmosferskih prilika kiše, snega i drugo. Zato su Nemci vrlo brzo osmislili jednu drugu protivpešadijsku minu koja se masovno koristila tokom [[II svetski rat|II Svetskog Rata]] a to je [[Glasmine 43]]. Ova vrsta mina se proizvodila od kraja 1943-1945 gde je proizvedeno oko 11 miliona mina, a na kraju rata je zatečeno oko 9,7 miliona tih mina u skladištima. Ova mina je bila karakteristična po tome što je telo mine bilo napravljeno od neke vrste stakla pa minoistraživači nisu mogli da je detektuju, što je umnogome otežavalo čišćenje minskih polja. Čak i danas još uvek postoje minska polja sa ovim minama u Nacionalnom parku Eifel. '''[[SSSR]]''' je za vreme za vreme [[II svetski rat|II Svetskog rata]] koristio protivpešadijske mine tipa [[PMD-6]] i [[PMD-7]], telo mine je bilo od drveta. Mina se aktivirala na pritisak kada neko nagazi na nju od 1 do 10 kg je bilo dovoljno da je neko aktivira. Ove mine su kopirane u velikom broju zemalja u svetu. '''[[SSSR]]''' je takođe koristio mine [[POMZ]], a kasnije varijante [[POMZ-2]] i [[POMZ-2M]] su se koristile u '''Korejskom''' i '''Vijetnamskom ratu'''. '''[[SAD]]''' su proizvodile i koristile mine [[M16]] za vreme [[II svetski rat|II Svetskog Rata]]. Ova mina je veoma slična S mini Nemačke proizvodnje i Amerikanci su u toku rata razoružane mine odneli na ispitivanje i tada su ih u većoj meri prekopirali i napravili, sa vrlo malim razlikama u odnosu na Nemačke. Ova mina se proizvodila u više verzija i to: [[M16]], [[M16A1]], [[M16A2]], [[KM16A2]]. Male su razlike u tipovima ovih mina, u prve 2 mine je mala razlika u upaljaču, a kod mine sa oznakom A2 na kraju je malo veća razlika u težini i ta vrsta mine je korišćena u '''Korejskom ratu'''. Ove mine su se proizvodile u još nekoliko zemalja i to: '''[[Grčka]], [[Indija]], [[Južna Koreja]] i [[Turska]]'''. Vojska [[SAD]] je do 1945 godine izgubila od protivpešadijskih mina 2,5% svojih vojnika, a od protivtenkovskih je stradalo 20,7% od ukupnog broja vojnika koji je učestvovao u ratu što je veoma visok procenat stradalih.
 
'''1939-1945:''' U '''[[Albanija|Albaniji]]''' je protivpešadijske mine koristila '''Italijanska vojska''' od 1939-1943, a od 1943-1944 godine koristila ih je '''Nemačka vojska'''.
Red 249:
'''1947-2002:''' U '''[[Indija|Indiji]]''' i '''[[Pakistan]]u''' su korišćene protivpešadijske mine u nekoliko konflikata tokom ovog perioda. '''[[Indija]]''' i '''[[Pakistan]]''' od svog osamostaljenja od '''[[Indija|Indije]]''' su imali nekoliko konflikata i to od 1947-48, 1965, 1971 i 2001-02. Poslednja velika upotreba protivpešadijskih mina od zvaničnog stupanja na snagu sporazuma o zabrani upotrebe protivpešadijskim minama je bila 2001-02 u sukobu '''[[Indija|Indije]]''' sa '''[[Pakistan]]om''', gde je Indijska vojska postavila oko 2 miliona protivpešadijskih mina na 1.800 km dugoj granici sa Pakistanom. '''[[Pakistan]]''' je zagađen minama od ratova sa '''[[Indija|Indijom]]''' kao i od 1979-1989 kada je '''[[SSSR]]''' okupirao '''[[Avganistan]]''' i tada su postavljene mine na granici sa '''[[Avganistan]]om'''.
 
'''1948-2006:''' U '''[[Egipat|Egiptu]]''', '''[[Liban]]u''', '''[[SirijiSirija|Siriji]]''', [[Jordan]]u, '''[[Palestina|Palestini]]''' i '''[[Izrael]]u''' je zbog čestih konflikata Arapa sa '''[[Izrael]]om''', onda nekih manjih sukoba između Arapa ili građanskim ratovima unutar svojih država je postavljena velika količina protivpešadijskih mina. Najintezivniji konflikti su bili 1948, 1956, 1967-69, 1970, 1973, 1975-90, 1981-82 i 2006. godine. U '''[[Egipat|Egiptu]]''' prema nekim procenama ima oko 22,7 miliona postavljenih mina, računajući i one iz '''[[II svetski rat|II svetskog rata]]'''. Na Golandskoj visoravni je bilo nekoliko ratova, a 1967. godine je bilo umešano više država u taj sukob i to: '''[[Egipat]]''', '''[[Izrael]]''', '''[[Sirija]]''' i '''[[Jordan]]''', gde je i postavljeno dosta protivpešadijskih mina. Kasniji sukobi 1973. i 1981. godine su samo još više pogoršali situaciju sa postavljanjem novih minskih polja. Veliku opasnost na Golanu izazivaju minska polja koja nisu propisno označena, tako da predstavljaju veliku opasnost po civilno stanovništvo. Procenjuje se da je oko 260.000 mina postavljeno unutar Izraelskih granica prema susedima, pa i na okupiranim teritorijama. U '''[[Jordan]]u''' je prema nekim izveštajima kontaminirano sa 492 minska polja, sa oko 304.000 mina. Većina ovih polja je postavljena 1967. godine, kao i 1973. godine kada je bio veliki arapsko-izraelski rat. '''[[Jordan]]''' je 2012. godine izjavio da je završio sa čišćenjem svih poznatih miniranih zona. '''[[Liban]]''' je kontaminiran posle arapsko-izraelskih ratova 1967. i 1973. godine, kao i unutrašnjim građanskim ratom od 1975 do 1990. godine. Procene o broju mina i minskih polja u Libanu uveliko variraju zbog više grupacija koje su se borile na tim prostorima i to od 150.000 do 360.000 mina. U '''[[Sirija|Siriji]]''' su postavljena minska polja od 1973. godine zbog rata sa '''[[Izrael]]om''', pa i kasnije zbog čestih konflikata. Takođe je kontaminirana i granica sa '''[[Turska|Turskom]]''' i '''[[Jordan]]om'''. Prema nekim procenama ima oko 100.000 postavljenih mina duž njenih granica. Uglavnom su ta polja neobeležena i često se dešava da stradaju meštani iz okolnih mesta i pastiri. Na Golanskoj visoravni je postavljeno oko 500.000 mina, a u svrhu odbrambenih taktika i međusobnih konfrotacija '''[[Izrael]]a''' i '''[[Sirija|Sirije]]'''. U Palestini je kontaminirano područje od pre rata 1967. godine. Te mine je postavila '''[[Jordan]]ska''' i '''[[Velika Britanija|Britanska vojska]]''' za vreme njihovog mandata, a svrha postavljanja je da bi se odložio ili zaustavio već pripreman Izraelski napad na njihovu teritoriju. Nakon okupacije dela bivše teritorije '''[[Jordan]]a''', '''[[Izrael]]''' nije ni pokušao da očisti minska polja, a žrtve od mina su isključivo Palestinci, nema podataka da je stradao neki Izraelac od mina.
 
'''1948-2008:''' U '''[[Kolumbija|Kolumbiji]]''' je u građanskom ratu između vladinih, nevladinih i paravojnih snaga došlo do korišćenja protivpešadijskih mina u građanskom ratu koji je trajao oko 50 godina sa prekidima. Mine su koristile sve strane u sukobu. Neki izveštaji govore da su mine samo korišćene u 1980-tih i 1990-tih godina. Teško je doći do relevantnih dokaza i saznanja kada su počele prvi put da se upotrebljavaju protivpešadijske mine u ovom građanskom ratu. Naročito ako se zna da je zemlja velikim delom ima i nepristupačnih i malo naseljenih područja. Tako da su informacije veoma šture. Prema nekim izveštajima vladine snage su postavile oko 20.000 mina a nevladine oko 150.000 mina na celoj teritoriji Kolumbije.
Red 259:
'''1959-1962:''' U '''[[Kina|Kini]]''' su korišćene protivpešadijske mine tokom vojne intervencije na '''[[Tibet]]u'''. Takođe su korišćene mine u sukobu sa '''[[Indija|Indijom]]''' 1962. godine koji se odvijao na granicama sa '''[[Tibet]]om'''. Ta minska polja su postavljena u visokim planinama, nenaseljenim i nepristupačnim predelima.
 
'''1961:''' Na '''[[Kuba|Kubi]]''' u jugoistočnom delu zemlje na granici sa okupiranom pomorskom bazom [[Gvantanamo]] od strane '''[[SAD]]''', i prema izveštajima Monitora vidi se da su sve strane u sukobu postavljali minska polja. Kubanci su početkom 1961 godine postavili oko 70.000 protivpešadijskih mina, kao i protivtenovskih. Tek posle njih su i '''[[SAD]]''' sa svoje strane postavile minska polja na 18 km dugačkoj liniji razdvajanja. '''[[Kuba]]''' odbija da ukloni svoja minska polja, sve dok '''[[SAD]]''' budu držale okupiranu njihovu oblast [[Gvantanamo]]. Prema nekim izveštajima do kraja 1999. godine '''[[SAD]]''' su sa svoje strane uklonili sva minska polja.
 
'''1961-2002: ''' U '''[[Angola|Angoli]]''' je od početka borbiborbe za nezavisnost od '''[[Portugalija|Portugala]]''', којаkoja јеje почелаpočela sredinom 1961. godine, аa kasnije i крозkroz различитеrazličite фазеfaze грађанскогgrađanskog ратarata upotrebljene su velike količine protivpešadijskih mina. U 1968 godini postojale su neke 3 grupacije koje su se borile za prevlast i to su: [[FNLA]], [[UNITA]] i [[MPLA]] gde je došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. '''[[Portugalija|Portugalci]]''' su 1970-71 držali još uvek teritoriju '''[[Angola|Angole]]''' gde su postavili velika minska polja duž Zambianske granice u pokušaju da zaustave infiltraciju grupacije [[MPLA]] koja se borila za nezavisnost '''[[Angola|Angole]]'''. Kada je 1974. godine došlo do vojnog udara u '''[[Portugalija|Portugalu]]''', tako da se Portugal naglo povukao iz '''[[Angola|Angole]]''', a već sredinom 1975. godine je došlo do novih sukoba i borbe za prevlast, gde je opet došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. U ovom ratu bile su umešane i neke regionalneregionalnih trupegrupa kaokoje su podržavale i '''[[SAD]]''', '''[[SSSR]]''' i '''[[Kuba]]''', koja je bila tu kao podrška trupama iz '''[[Angola|Angole]]''' i bilo ih je oko 50.000 vojnika. Prema nekim izveštajima neka minska polja je postavljala i Kubanska vojska, a takođe su obučili i lokalne snage da mogu da rukuju sa minama. Između septembra 1987. i marta 1988. je došlo do jedne velike bitke u zoni [[Cuito Cuanavale]] gde je učestvovalo između 3-5.000 trupa iz Južne Afrike gde im je pomagala domaća grupacija [[UNITA]] protiv grupacije [[MPLA]] i tada su obadve strane postavile minska polja duž linija razdvajanja svojih trupa. U trećem građanskom ratu 1992-94. godine, a zbog nepriznavanja izbornih rezultata poražena strana na izborima [[UNITA]] na čelu sa opozicionim liderom [[Savimbi]] koji su imali 40% glasova u odnosu na drugu stranu MPLA 49%, je odbila da prihvati izborne rezultate i obnavlja rat gde je došlo do većeg korišćenja protivpešadijskih mina od strane [[UNITA]]. Postavljali su mine oko gradova a širina tih pojaseva mina je na nekim mestima bila neverovatno velikih 3 km. U obnovljenom građanskom ratu krajem 1998 do 1999. godine gde je [[UNITA]] preuzela vlast ali druga strana nezadovoljna obnavlja rat gde totalno poražava snage [[UNITA]], i u tim teškim borbama je došlo do ponovnog korišćenja protivpešadijskih mina i to od svih zaraćenih strana u sukobu. Sedamdeset šest različitih tipova protivpešadijskih mina su pronađene ili prijavljene u Angoli i to iz 22 zemlje. Ukupan broj žrtava u Angoli je nepoznat, mada procene se kreću od 23.000 pa do 80.000 stradalih.
 
'''1962:''' U pograničnom ratu između '''[[Indija|Indije]]''' i '''[[Kina|Kine]]''' došlo je do obostranog korišćenja veće količine protivpešadijskih mina u graničnim pojasevima tih zemalja. Ta minska polja su postavljena u visokim planinama, nenaseljenim i nepristupačnim predelima Tibeta[[Tibet]]a.
 
'''1962-19912000:''' U građanskom ratu za nezavisnost '''[[Eritreja|Eritreje]]''' i njenog odvajanja od '''[[Etiopija|Etiopije]]''' korišćena je velika količina protivpešadijskih mina. '''[[Eritreja]]''' nikada nije proizvodila protivpešadijske mine, nego je u toj borbi za nezavisnost upadala u skladišta Etiopskih snaga i koristila je njihove mine, a i uvezli su veliku količinu različitih vrsta mina iz celog sveta. U tom građanskom ratu postavljeno je preko 2 do 4 miliona mina, a sa velikom sigurnošću se može reći da je od strane oružanih snaga '''[[Etiopija|Etiopije]]''' na čelu sa generalom [[Mengistua]] i [[EPLF]], postavljeno oko 2 miliona mina, a procenjuje se da ima i preko 3 miliona nekih drugih neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Zbog dugotrajnog unutrašnjeg rata u Etiopiji, a i zbog čestih sukoba sa susednim zemljama Sudanom 1977-1980, onda Somalijom 1997-1998, kao i Eritreje 1998-2000. godine nemoguće je utvrditi koliko je upotrebljeno mina. Između 1977. i 1994. godine više od polovine od procenjenih dva miliona mina postavljenih u Eritreji su uklonjeni. Oko pedeset različitih protivpešadijski mina iz preko dvanaest zemalja je identifikovano u '''[[Eritreja|Eritreji]]''' i to:
 
* '''[[Belgija]]''' - [[TRN M35]];
* '''[[Kina]]''' - [[Tip 69]], [[Tip 72]], [[PPM-2]];
* '''[[Italija]]''' - [[V Mine]];
* '''[[Francuska]]''' - [[MIAPDV 63]], [[MIAPID 51]];
* '''[[Pakistan]]''' - [[P2 Mk2]];
* '''[[Južna Afrika]]''' - [[Type 72]];
* '''[[SAD]]''' - [[M3]], [[M7A2]], [[M14]], [[M15]], [[M16A1]], [[M18A1 Claimore]];
* '''[[SSSR|bivši Sovjetski Savez]]''' - [[MON-50]], [[MON-100]], [[MON-200]], [[OZM-3,]] [[OZM-4]], [[OZM-72]], [[AMD-6]], [[AMD-57]], [[PMN]], [[PMN-2]], [[PMD-6M]], [[PMD-57]], [[POMZ-2 / 2M]], [[TM-57]], [[TM-62M]], [[TMK-2]]);
* '''[[Istočna Njemačka|bivša Istočna Nemačka]]''' - [[PMP-71]], [[PPM-2]], [[PM-60]];
* '''[[Zapadna Njemačka|bivša Zapadna Nemačka]]''' - [[DM-11]];
* '''[[Čehoslovačka|bivša Čehoslovačka]]''' - [[PP-MI-SR]], [[PP-MI-Sr II]];
* Bivša'''[[Jugoslavija|bivša Jugoslavija]]''' - [[PROM-1]].
 
'''1963-2006:''' U '''[[Gvineja Bisao|Gvineji Bisao]]''' je započeo dugotrajni desetogodišnji građanski rat zbog nezavisnosti od '''[[Portugalija|Portugala]]''' koji je trajao sve do 1974. godine, gde su se koristile protivpešadijske mine. Protivpešadijske mine su postavljane od samog početka građanskog rata i borbe za nezavisnost, a posle toga predsednici su se smenjivali kao na traci, vojni pučevi su bili popularni tako da je i građanski rat potrajao dugo. Sve vreme građanskog rata korišćene su protivpešadijske mine, i sve strane u ovom sukobu su ih upotrebljavale. Afrička partija za nezavisnost Gvineje Bisao i Kape Verde (PAIGC), je priznao proizvodnju [[PMD-6 BOKS mina]], ali su prestali sa proizvodnjom mina nakon dobijanja nezavisnosti od '''[[Portugalija|Portugalije]]'''. Sve strane su upotrebljavale mine od samog početka građanskog rata. '''[[Portugalija|Portugalska]]''' strategija je bila odbrana strateških pozicija svojih trupa, važnih saobraćajnica i mostova, i da time spreči [[PAIGC]] da priđu njihovim trupama ili da unište mostove. Portugalska vojska se služila nekim trikovima i često su stvarali "Lažna minska polja" sa bodljikavom žicom i vidnim znakovima "opasne mine", da bi osujetili borce [[PAIGC]] da ih ne iznenade.
 
'''1964-1975:''' U Omanu'''[[Oman]]u''' u građanskom ratu su korišćene protivpešadijske mine i to u regionu [[Dhofar]] na jugu zemlje, zbog unutrašnjeg sukoba između vlade i separatističke grupe „komunistički Narodni front za oslobođenje Omana i zaliva. Takođe ima i dva minska polja duž granice sa Jemenom'''[[Jemen]]om'''.
 
'''1964-1992:''' U Mozambiku'''[[Mozambik]]u''' je 1964. godine počela borba za nezavisnost od '''[[Portugalija|Portugalije]]''' i ta borba je trajala sve do 1974. kada su i dobili nezavisnost. Prema zvaničnim podacima u ovim sukobima protivpešadijske mine su počele da se koriste od oktobra 1965. godine, a mine su koristile sve sukobljene strane. Posle dobijanja nezavisnosti je počeo građanski rat, koji je sa prekidima trajao sve do 1992. godine, i sve vreme građanskog rata su korišćene protivpešadijske mine. U Mozambiku'''[[Mozambik]]u''' je indetifikovano oko 1100 minskih polja koje pokrivaju 22km222km², i to: u [[Gazi]], [[Inhambane]], [[Manica]], [[Maputo]], [[Sofala]], i [[Tete]] pokrajina. Do kraja 2013. godine očićen je ogroman deo teritorije, a ostalo je još 5,38km2 da se očisti u četiri provincije: [[Inhambane]], [[Manica]], [[Sofala]], a [[Tete]]. Daleko najveća kontaminacija od mina (3,4km24km²) je u pokrajini [[Sofala]].
 
'''1964-1999:''' U Vijetnamu'''[[Vijetnam]]u''' u građanskom ratu od 1964 do 1975 između Severnog i Južnog Vijetnama gde su '''[[SAD|Američke snage]]''' i njihovi saveznici pomagali Južni Vijetnam, gde su bile umešane i neke okolne zemlje u taj sukob i to: '''[[Laos]]''', '''[[Kambodža]]''' i '''[[Tajland]]''', a gde je u prvoj godini ratovanja u Vijetnamu'''[[Vijetnam]]u''' stradalo oko 65-70% Američkih marinaca, a jedan deo od toga je stradao i od sopstvenih mina, dok je u '''[[Australija|Australijskoj vojsci]]''' stradalo oko 12% vojnika od sopstvenih to jest savezničkih Američkih M16 mina od maja 1967 do povlačenja 1971 godine. '''[[SAD]]''' su još koristili i [[Gravel mine]] koje se takođe zovu i [[Buton mine]], to su mine veoma malih dimenzija koje su se koristile i bacale iz aviona u svrhu odbrane svojih pilota koji su oboreni prilikom neke akcije i time su privremeno zaštitili nekog pilota da bi onemogućili pešadiji da ih uhvate pre nego stigne pomoć pilotima. Te mine su tako konstruisane da posle izbacivanja iz aviona i rasturanja na delu teritorije i aktiviraju se na kontakt kada neko dodirne ili su same eksplodirale u vremenskom rasponu od 3 do 8 minuta, to je zato što je u upljačima bio gas Freon 113 koji u dodiru sa vazduhom počinje polako da isparava i posle tog određenog vremena kad ispari dolazi do eksplozije mine. Sem za odbranu svojih pilota '''[[SAD]]''' su koristili mine i u nekim od bitaka kao što je jedna bila na [[Khe Albaniji Sanh]]. Ove mine ako se ne aktiviraju u tom određenom roku mine bi postale skroz neaktivne i neupotrebljive. Ovih mina je proizvedeno oko 37 miliona između 1967 i 1968 iako je ova mina proizvođena sve do 1970, nema tačnih podataka koliko je ukupno proizvedeno ovih mina. '''[[Vijetnam]]''' je koristio mine [[POMZ-2]] '''[[SSSR]]''' porekla kao i svoje mine [[MBV-78A1]] koje su bile verna kopija '''[[SSSR]]''' [[POMZ-2]] minama. U Laosu'''[[Laos]]u''' je u to vreme od 1964 do 1973 bilo kontaminirano više od 3.800 sela sa populacijom od 1,3 miliona osoba, koja su živela tu pod neposrednom opasnošću i blizine kontaminiranog područja. '''[[Kambodža]]''' je isto takođe bila kontaminirana u ovim sukobima, gde je posle toga nastupio i građanski rati i sve je to trajalo od 1965 do 1999, u međuvremenu je bila i invazija Vijetnama'''[[Vijetnam]]a''' u novembru 1978. godine i obaranja sa vlasti Crvenih Kmera na čelu sa njegovim vođom Pol Pot, gde su oni prešli u ilegalu i sve do potpisivanja mirovnog sporazuma 1996 godine pružali su otpor vladinim snagama. Jedna mala grupica nije priznavala taj sporazum i još se borila protiv vladinih snaga, ali 1998 godine posle smrti idejnog vodje Pola Pota, došlo je do novih pregovora gde su konačno priznali vladu i došlo je do smirivanja situacije u zemlji od 25. decembra 1999. godine. U tom periodu sukoba sve sukobljene strane su postavljale veliki broj protivpešadijskih mina. Pošto su Crveni Kmeri imali svoje baze na Tajlandu'''[[Tajland]]u''' odakle su napadali vladine snage i zbog sprečavanja daljeg upadanja sa teritorije Tajlanda'''[[Tajland]]a''', [[Kambodža|Kambodžanska vojska]] je postavila minska polja duž granice sa Tajlandom'''[[Tajland]]om'''. Postoje i neke oblasti koje su kontaminirane prema granici sa Vijetnamom'''[[Vijetnam]]om'''. Stejt Departmenta je 1998. Godine izjavio da je procenjeni da broj mina u [[Kambodža|Kambodži]] izmedju 4-6 miliona, ali nema podataka o tačnom broju. Ukupni broj žrtava prema jednom izveštaju do 31. Decembra 2007. godine je bilo 66.070, (poginulih 19.402 i povređenih 46.668). Tipovi mina koji su pronadjeni su:
* '''[[Kambodža]]''' ([[KN-10]]),;
* Madjarska'''[[Mađarska]]''' ([[M-62),]];
* '''[[SAD]]''' ([[M 14]], [[M 16A1]], [[M 18A1]]),;
* '''[[Vijetnam]]''' ([[MBV-78-A1]], [[MBV-78-A2]], [[MD-82-B]], [[MDH-2]], [[MDH-3]], [[MDH-5]], [[MDH-7]], [[MDH-10]], [[MIN]], [[MN]], [[M 14]], [[P-40 BALL]], [[NOMZ2 B]]),;
* '''[[Tajland]]''' ([[MODEL]]),;
* '''[[SSSR|bivši SSSR]])''' ([[MON]], [[OZM-3]], [[OZM-4]], [[OZM-72]], [[PMN]], [[PMN-2]], [[POMZ-2]], [[POMZ-2M]]),;
* '''[[Jugoslavija|bivša Jugoslavija]]''' ([[PMA-2]], [[PMA-3]], [[PMD-6]]),;
* '''[[Indija]]''' ([[M 14,]]); M 16A1),
* '''[[Južna Koreja]]''' ([[M 18A1]]),; Severna Koreja (POMZ, POMZ-2), Kina (PMN, POMZ-2, PPM-2, Tupe 66, Tupe 69, Tupe 72, Tupe 72B), Čile (M 18A1), Iran (M 18A1), Irak ( PMN), Bugarska (MON, POMZ-2), Poljska (PSM-1), bivša Istočna Nemačka (POMZ-2M, PPM-2), bivša Čehoslovačka (PPMI-SR), Južna Afrika (Tupe72).
* '''[[Severna Koreja]]''' ([[POMZ]], [[POMZ-2]]);
* '''[[Kina]]''' ([[PMN]], [[POMZ-2]], [[PMP-2]], [[Tupe 66]], [[Tupe 69]], [[Tupe 72]], [[Tupe 72B]]);
* '''[[Čile]]''' ([[M 18A1]]);
* '''[[Iran]]''' ([[M 18A1]]);
* '''[[Irak]]''' ([[PMN]]);
* '''[[Bugarska]]''' ([[MON]], [[POMZ-2]]);
* '''[[Poljska]]''' ([[PSM-1]]);
* '''[[Istočna Nemačka|bivša Istočna Nemačka]]''' ([[POMZ-2M]], [[PPM-2]]);
* '''[[Čehoslovačka|bivša Čehoslovačka]]''' ([[PPIM-SR]]);
* '''[[Južna Afrika]]''' ([[Tupe72]]).
 
'''1967-1970:''' U '''[[Nigerija|Nigeriji]]''' su u građanskom ratu koršćene protivpešadijske mine, prema procenama nije upotrbljenaupotrebljena velika kolicinakoličina mina.
 
'''1968-1991:''' U '''[[Čehoslovačka|Češkoj]]''' je u vreme hladnog rata i sukoba Varšavskog i [[NATO]] pakta su u bazama koje su bile okupirane od strane od strane Sovjetskih trupa ostavile posle povlačenja veliku količinu mina, nešto od toga u skladištima, a skladišta su bila opasana minskim poljima. Takođe ima još ostataka mina i iz '''[[II svetski rat|II svetskog rata]]'''.
 
'''1969-1992:''' U Zimbabveu'''[[Zimbabve]]u''' to jest u bivšoj [[Rodezija|Rodeziji]] je došlo do upotrebe protivpešadijskih mina, a prvi incidenti su bili usmereni protiv Rodezijskih snaga, ubivši jednog Rodezijskog vojnika. Od decembar 1972 do januara 1980. godine, kada je rat završio, bilo je 2.405 incidenata, što je rezultiralo sa 632 poginula i 4.410 povređene osobe. '''[[Zimbabve]]''' je prijavio da je preostala kontaminacija minama na površini od gotovo 209km2209km², što obuhvata pet minskih područja i to: [[Musengezi da Rwenya]], [[Sango Karaula da Crooks Corner]], [[Rusitu da Muzite Mission]], [[Sheba Forest Beacon Hill]], i [[Burma Valley]]. Tu su još tri sumnjiva područja: [[Lusulu]], [[Mukumbura]] i [[Rushinga]].
 
'''1970-1978:''' U Čileu'''[[Čile]]u''' je za vreme vladavine Pinočea[[Pinoče]]a došlo do spora sa nekim susednim zemljama a jedan od konflikta koji se desio sa '''[[Bolivija|Bolivijom]]''' oko spornog dela teritorije i postavljene protivpešadijske mine od strane '''[[Čile|Čileanske vojske]]''' u pograničnom pojasu, a naročito je to izraženo između 2 grada [[Todos los Santos]] i [[Salar of Ayuni]], gde je postavljeno oko 80.000 mina na oko 10.000 km2km² između ta 2 grada. Neka od minskih polja nalaze se na severu na čak 5.000m nadmorske visine i veoma je nepristupačan teren što otežava njihovo čišćenje. Na tom spornom delu teritorije postavljeno je 42 minska polja sa 23.000 do 197.000 protivpešadijskih mina. Sem ove oblasti postoji još kontaminiranih područja, a prema podacima Ministarstva odbrane '''[[Bolivija|Bolivije]]''', postoji još petnaest zagađenih područja koje pokrivaju 3.158.100 m2100m². Pogođeno područje može biti veće površine jer vlasti '''[[Bolivija|Bolivije]]''' nisu mogle tačno da odrede veličinu ovih miniranih polja. Kontaminirana područja nalaze se u blizini jezera i planinskih prevoja, u oblastima koje nisu blizu većih naseljenih mesta, a nalaze se na područjima u blizini [[Khasiri]], [[Chungara]], [[Tambo Quemado]], [[Pisiga]] i [[Khasiri]]. '''[[Bolivija]]''' je izvestila da lokalno stanovništvo zna za postojanje minskih polja i izbegava ulazak u njih.
 
'''1970-1999:''' U '''[[Zambija|Zambiji]]''' su korišćene protivpešadijske mine od nedržavnih oružanih grupa iz susednih zemalja. Zbog vojnih operacija u 1970-tim i 1980-tim, '''[[Zambija]]''' ima problem protivpešadijskih mina u zapadnim i istočnim provincijama, a takođe je bilo i incidenata u blizini [[Lusaka|Lusake]]. RhodesianRodezijske snage su bile odgovorne za polaganje manjeg broja mina na tlu '''[[Zambija|Zambije]]''' u istočnoj provinciji, polaganjem mina u pograničnim područjima su hteli da poremete režim u ranim 1970-tihtim, a vrhunac eskalacija dostigao je u 1979. godini.
 
'''1973-2006:''' U Čadu'''[[Čad]]u''' je usled [[Libija|Libijske]] invazije od 1973. godine a i kasnije posle njenog povlačenja je ostalo je kontaminirano 417 oblasti na površini od 1.081 km2km² teritorije, gde direktno utiče na život i bezbednost ljudi, a najviše su kontaminirani pašnjaci, poljoprivredno zemljište, putevi i drugo. Takođe je tokom 30 godina unutrašnjih sukoba dovelo do toga da je korišćenja velika koliočinakoličina protivpešadijskih mina. Najviše je pogođen sever zemlje sa ovim minama. U Čadu'''[[Čad]]u''' je 13. Aprila 2006 godine u međusobnom obračunu vladinih i pobunjeničkih snaga iz razloga sprečavanja daljih nemira postavljena veća količina protivpešadijskih mina oko glavnog grada [[Ndžamena]], a posebno je to istaknuto na severu i severoistočnom delu grada.
 
'''1974:''' Na '''[[Kipar|Kipru]]''' je došlo do sukoba Turskih snaga i Kiparskih Grka gde su položene na hiljade mina u blizini tampon zone, gde je korišćeno osam vrsta mina. Ima 78 minskih polja unutar tampon zone sa strane Grka i 26 minskih polja od strane Turskih snaga, a procene neke su da su Kiparski Grci postavili oko 17.000 mina, a Turske snage su postavile 26000 mina. '''[[Kipar]]''' je u svojim skladištima zadržao 1.000 mina za obuku vojske i istraživačke svrhe. Ovaj broj mina nije menjan od 2003. do 2010. godine, a od 2010. godine '''[[Kipar]]''' je odlučio da smanji broj na ukupno 500 mina.
 
'''1974-1985:''' U '''[[Kina|Kini]]''' su postavljana minska polja na granici sa Vijetnamom'''[[Vijetnam]]om''', '''[[Indija|Indijom]]''' i '''[[Rusija|Rusijom]]'''. Procene govore da ima oko 10 miliona postavljenih mina. Te mine su postavljene u visokim planinskim i nenaseljenim predelima, tako da nije prijavljen neki veliki broj žrtava. Kina je sprovela veliku akciju čišćenja mina od 1992 do 1999. godine.
 
'''1975:''' U '''[[Peru]]u''' su u konfliktu sa '''[[Čile]]om''' u prigraničnom području minirano je oko 800 hektara zemljišta unutar teritorije Perua od strane Čileanskih snaga, u blizini veoma važnog turističkog grada [[Junin de los Andes]]. Prve godine posle sukoba je bilo 15 poginulih od mina i oko 200 povređenih. Prema nekim procenama oko 1 milion mina je postavljeno tokom tih godina, na celoj teritoriji '''[[Peru]]a'''.
1974-2000: U Etiopiji je tokom građanskog rata i težnje Eritreje za otcepljenjem došlo do korišćenje većeg broja protivpešadijskih mina. Zbog dugotrajnog unutrašnjeg rata, a i zbog čestih sukoba sa susednim zemljama Sudanom 1977-1980, onda Somalijom 1997-1998, kao i Eritreje 1998-2000. godine nemoguće je utvrditi koliko je upotrebljeno mina, pretpostavka da je upotrebljeno preko 1 milion mina.
 
'''1975-1991:''' U '''[[Mauritanija|Mauritaniji]]''' i '''[[Zapadna Sahara|Zapadnoj Sahari]]''' je tokom konflikta sa '''[[Maroko]]m''' postavljene su protivpešadijske mine a najvećim delom u periodu od 1975-1978. godine. U '''[[Mauritanija|Mauritaniji]]''' sem mina koje su postavljene tokom ovih sukoba, postoje i mine iz sukoba još i iz '''[[II svetski rat|II svetskog rata]]''', a prema nekim procenama ima oko 10.000 mina, dok ukupan broj mina procenjen je u rasponu od 200.000 do 10.000.000 mina koje treba očistiti. Pronađeno je 35 različitih vrsta mina iz 12 država. Pronađeno je ukupno 65 sumnjivih opasnih kontaminiranih područja, koje pokrivaju 76km² i utiču na 60 zajednica. Većina minskih polja su očišćena još pre stupanja na snagu [[Sporazum o zabrani protivpešadijskih mina|Sporazuma o zabrani mina]], gde su prilikom čišćenja korišćeni svi vojni i međunarodni standardi. Prema jednom od izveštaja iz decembra 2013. godine, u [[Mauritanija|Mauritaniji]] je ostalo nešto više od 8 km² da se očisti. Dok u Maroku su korišćenje mine pre svega na bedemu (defanzivni zemljani zid), a on je izgrađen od 1982. do 1987. godine u severozapadnom delu '''[[Zapadna Sahara|Zapadne Sahare]]'''. Njegova kontaminacija je u velikoj meri rezultat sukoba između Snaga Rojal Marokanske Armije (RMA) i Polisario odbrambenih snaga Zapadne Sahare. '''[[Maroko]]''' je neverovatno mnogo postavio minskih polja, a ceni se da je ukupno 120,000km² površine kontaminirano. A takođe i Polisario trupe su postavljali minska polja i to: [[Bir Anzarane]], [[Douiek]], [[Gerret Auchfaght]], [[Gor Lbard]], [[Gor Zalagat]], [[Hagounia]], [[Idiria]], [[Imlili]], [[Itgui]], i [[Tarf Mhkinza]] i [[Glibat Jadiane]]. Marokanska vojska je 2007. godine pokrenula sveobuhvatnu akciju čišćenja kontaminiranih područja sa 10.000 deminera, iako su samo 400 detektora imali na raspolaganju u tom trenutku. Uz povremene prekide do kraja 2013. godine je očišćeno tek oko 3.928km².
1975: U Peruu su u konfliktu sa Čileom u prigraničnom području minirano je oko 800 hektara zemljišta unutar teritorije Perua od strane Čileanskih snaga, u blizini veoma važnog turističkog grada Junin de los Andes. Prve godine posle sukoba je bilo 15 poginulih od mina i oko 200 povređenih. Prema nekim procenama oko 1 milion mina je postavljeno tokom tih godina, na celoj teritoriji Perua.
 
'''1976-1980:''' U '''[[Tunis]]u''' je došlo do postavljanja protivpešadijskih mina posebno je kontaminirano područje je na jugu i jugoistoku zemlje duž granice s '''[[Libija|Libijom]]''' koje obuhvata devet minskih polja koja sadrže ukupno 3.526 protivpešadijskih mina i 1.530 protivtenkovske mina.
1975-1991: U Mauritaniji i Zapadnoj Sahari je tokom konflikta sa Marokom postavljene protivpešadijske mine a najvećim delom u periodu od 1975-1978. godine. U Mauritaniji sem mina koje su postavljene tokom ovih sukoba, postoje i mine iz sukoba još i iz II svetskog rata, a prema nekim procenama ima ih oko 10.000 mina, dok ukupan broj mina procenjen je u rasponu od 200.000 do 10.000.000 mina koje treba očistiti. Pronađeno je 35 različitih vrsta mina iz 12 država. Pronađeno je ukupno 65 sumnjivih opasnih kontaminiranih područja, koje pokrivaju 76km2 i utiču na 60 zajednica. Većina minskih polja su očišćena još pre stupanja na snagu Sporazuma o zabrani mina, gde su prilikom čišćenja korišćeni svi vojni i međunarodni standardi. Prema jednom od izveštaja iz decembra 2013. godine, u Mauritaniji je ostalo nešto više od 8 km2 da se očisti. Dok u Maroku su korišćenje mine pre svega na Bedemu (defanzivni zemljani zid), a on je izgrađen od 1982. do 1987. godine u severozapadnom delu Zapadne Sahare. Njegova kontaminacija je u velikoj meri rezultat sukoba između Snaga Rojal Marokanske Armije (RMA) i Polisario odbrambenih snaga Zapadne Sahare. Maroko je neverovatno mnogo postavio minskih polja, a ceni se da je ukupno 120,000km2 površine kontaminirano. A takođe i Polisario trupe su postavljali minska polja i to: Bir Anzarane, Douiek, Gerret Auchfaght, Gor Lbard, Gor Zalagat, Hagounia, Idiria, Imlili, Itgui, i Tarf Mhkinza i Glibat Jadiane. Marokanska vojska je 2007. godine pokrenula sveobuhvatnu akciju čišćenja kontaminiranih područja sa 10.000 deminera, iako su samo 400 detektora imali na raspolaganju u tom trenutku. Uz povremene prekide do kraja 2013. godine je očišćeno tek oko 3.928km2.
 
'''1977:''' U '''[[Libija|Libiji]]''' je tokom kratkotrajnog rata protiv '''[[Egipat|Egipta]]''' postavljena minska polja zbog odbrane od brzih prodora Egipatske armije, koja je u nekoliko dana zauzela nekoliko gradova.
1976-1980: U Tunisu je došlo do postavljanja protivpešadijskih mina posebno je kontaminirano područje je na jugu i jugoistoku zemlje duž granice s Libijom koje obuhvata devet minskih polja koja sadrže ukupno 3.526 protivpešadijskih mina i 1.530 protivtenkovske mina.
 
'''1977-1980:''' U '''[[Etiopija|Etiopiji]]''' je postavljene protivpešadijske mine zbog iznenadnog napada i brzog prodora '''[[Sudan|Sudanske vojske]]''' u Ogaden regionu. Regioni koji su najviše pogođene ovim sukobima su: [[Tigrai]], [[Afar]], [[Amhara]], [[Gamela]], [[Oromia]] i [[Beni-Shangul]], severni region [[Shevar]], [[Džibuti]] i [[Avash]], [[Ogaden]] regija, duž granice sa Somalijom i zapadna oblast oko [[Velega]] i [[Arosa]]. Procene o broju mina variraju od 500.000 mina, pa sve do čak 4 miliona mina. Više od dvadeset vrsta mina je identifikovano iz sedam zemalja.
1977: U Libiji je tokom kratkotrajnog rata protiv Egipta postavljena minska polja zbog odbrane od brzih prodora Egipatske armije, koja je u nekoliko dana zauzela nekoliko gradova.
 
'''1977-2005:''' U '''[[Somalija|Somaliji]]''' protivpešadijske mine su prvi put upotrebljene tokom rata 1977-78 između vladinih trupa Mohamed Siiad Barre iz '''[[Somalija|Somalije]]''' i Mengistu Haile Marijam iz '''[[Etiopija|Etiopije]]'''. Između 1981. i 1991. godine, somalijska milicija opozicije se borila da zbaci režimsku diktaturu Siiad Barre. Ova milicija je napadala iz Etiopije, pa je zbog toga Somalijska vojska koristila mine intenzivno duž granice sa Etiopijom. Procena je da je skoro 70% svih mina u Somaliji se nalaze u 70-96 minskih polja duž granice sa Etiopiji. Između 1988. i 1991. godine, somalijski Nacionalni pokret (ASL) napao je severne gradove [[Hargeisa]] i [[Burao]] i okolna sela. Procenjeno je da su između 400.000 i 800.000 mina koristili u ovom periodu. Sto hiljada mina je prijavljeno da su koristili u gradu [[Hargeisa]]. Somalijski Nacionalni pokret takođe je koristio mine duž mostova i pristupnih puteva, pa do vojnih kasarni. Upotreba mina se nastavila i nakon pada Siiad Barre od strane svih frakcija koji su se borili za vlast u Somaliji. Godine 1992. teritorija u dužini od 5 kilometara od [[Bur Dhubo-Kandhadere]] je minirana, a mine su intenzivno koristili u [[Kismaio]], dolini reke [[Juba]] i duž reke [[Shebelle kod Beled Vein]], onda područje između [[Galkaio]], [[Dusa Mareb]] i primorski grad [[Obbia]] je takođe miniran. U 2004. godini, upotreba mina je prijavljena u nekoliko regionalnih sukoba, i to: u [[Jilib]] i [[Barave]], milicije iz Shiikhaal klana navodno je postavila mine posle sukobljavanja sa rivalskom frakcijom Air grupom. U septembru 2004. godine, mine su navodno koristili u sukobima između Somalijskog Patriotskog Pokreta (SPM) i Jubba Vallei Alijanse (JVA) u donjem Jubba regionu u blizini grada [[Kismaio]]. Sukobi i korišćenje mina nastavilo se u raznim delovima Somalije i u 2005. godini.
1977-1980: U Etiopiji je postavljene protivpešadijske mine zbog iznenadnog napada i brzog prodora Sudanske u Ogaden regionu. Regioni koji su najviše pogođene ovim sukobima su: Tigrai, Afar, Amhara, Gamela, Oromia i Beni-Shangul, severni region Shevar, Džibuti i Avash, Ogaden regija, duž granice sa Somalijom i zapadna oblast oko Velega i Arosa. Procene o broju mina variraju od 500.000 mina, pa sve do čak 4 miliona mina. Više od dvadeset vrsta mina je identifikovano iz sedam zemalja.
 
'''1978:''' U '''[[Čile]]u''' je vojska postavila veliki broj mina na granici sa '''[[Argentina|Argentinom]]''' tokom konflikta koji je skoro doveo do rata, a nikakvih informacija nema da je to isto uradila i '''[[Argentina]]'''.
1977-2005: U Somaliji protivpešadijske mine su prvi put upotrebljen tokom rata 1977-78 između vladinih trupa Mohamed Siiad Barre u Somaliji i Mengistu Haile Marijam iz Etiopije. Između 1981. i 1991. godine, somalijska milicija opozicije se borila da zbaci režimsku diktaturu Siiad Barre. Ova milicija je napadala iz Etiopije, stoga Somalijski vojska koristi mine intenzivno duž granice sa Etiopijom. Procena je da je skoro 70% svih mina u Somaliji se nalaze u 70-96 minskih polja duž granice sa Etiopiji. Između 1988. i 1991. godine, somalijski Nacionalni pokret (ASL) napao je severne gradove Hargeisa i Burao i okolna sela. Procenjeno je da su između 400.000 i 800.000 mina koristili u ovom periodu. Sto hiljada mina je prijavljeno da su koristili u gradu Hargeisa. Somalijski Nacionalni pokret takođe je koristio mine duž mostova i pristupnih puteva, pa do vojnih kasarni. Upotreba mina se nastavila i nakon pada Siiad Barre od strane svih frakcija koji su se borili za vlast u Somaliji. Godine 1992. teritorija u dužini od 5 kilometara od Bur Dhubo-Kandhadere je minirana, a mine su intenzivno koristili u Kismaio, dolini reke Juba i duž reke Shebelle kod Beled Vein, onda područje između Galkaio, Dusa Mareb i primorski grad Obbia je takođe miniran. U 2004. godini, upotreba mina je prijavljena u nekoliko regionalnih sukoba, i to: u Jilib i Barave, milicije iz Shiikhaal klana navodno je postavila mine posle sukobljavanja sa rivalskom frakcijom Air grupom. U septembru 2004. godine, mine su navodno koristili u sukobima između Somalijskog Patriotskog Pokreta (SPM) i Jubba Vallei Alijanse (JVA) u donjem Jubba regionu u blizini grada Kismaio. Sukobi i korišćenje mina nastavilo se u raznim delovima Somalije i u 2005. godini.
 
'''1978-1987:''' '''[[Libija]]''' je u ratu sa '''[[Čad]]om''' postavljala mine za odbranu važnih lokacija i vojnih baza na svojim granicama.
1978: U Čileu je vojska postavila veliki broj mina na granici sa Argentinom tokom konflikta koji je skoro doveo do rata, dok ne postoje informacije da li je to isto uradila i Argentina.
 
'''1978-2006:''' Na '''[[Filipini]]ma''' u građanskom ratu je došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Sve sukobljene strane su koristile protivpešadijske mine, a 20 provincija je kontaminirano. Sem vladinih snaga, još najmanje četiri nevladinih trupa (NSAGs) su koristili mine, uključujući i nove narodne armije (NPA), Moro islamski oslobodilački front (MILF), Moro Nacionalnog oslobodilačkog fronta (MNLF), i Abu Saiiaf Grupe (ASG).
1978-1987: Libija je u ratu sa Čadom postavljala mine za odbranu važnih lokacija i vojnih baza na svojim granicama.
 
'''1979:''' U '''[[Uganda|Ugandi]]''' se pojavljuje samo mali broj protivpešadijskih mina koje su se koristile pre 1990. godine, što je dovelo do stradanja nekoliko žrtava od mina. Bilo je samo nekoliko incidenata ili povreda u bivšim zonama sukoba u središnjoj [[Uganda|Ugandi]] i u regiji Zapadnog Nila, što ukazuje na to da nema mnogo mina koje su korišćene u ovom sukobu.
1978-2006: Na Filipinima u građanskom ratu je došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Sve sukobljene strane su koristile protivpešadijske mine, a 20 provincija je kontaminirano. Sem vladinih snaga, još najmanje četiri nevladinih trupa (NSAGs) su koristili mine, uključujući i nove narodne armije (NPA), Moro islamski oslobodilački front (MILF), Moro Nacionalnog oslobodilačkog fronta (MNLF), i Abu Saiiaf Grupe (ASG).
 
'''1979-1989:''' U '''[[Avganistan]]u''' su '''[[SSSR|Sovjetske trupe]]''' postavile veliku količinu protivpešadijskih mina naročito u brdovitim i planinskim delovima, gde su im velike probleme pravili mudžahedini. Ipak i pored namenskog postavljanja ovih mina najveći broj žrtava su bili civili. Mine su još postavljali radi odbrane svojih vojnih baza, onda za odbranu nekih strateških tačaka, onda na periferiji gradova, da bi se sprečilo ubacivanje mudžahedina da ulaze u grad i da prave diverzije. Mine su takođe postavljale vladine i nevladine snage '''[[Avganistan]]a''' pa sem '''[[SSSR]]''' mina bilo je tu i iz '''[[Iran]]a''', '''[[Pakistan]]a''' i drugih zemalja. Protivpešadijske mine su se takođe koristile i u prigraničnim delovima susednih zemalja kao na primer '''[[Pakistan]]u''', a postavljene su iz razloga da ne bi neke od nevladinih grupa ili mudžahedini prelazili granicu i time sprečavali prenošenje nestabilnosti iz '''[[Avganistan]]a''' u '''[[Pakistan]]a'''.
1979: U Ugandi se pojavljuje samo mali broj protivpešadijskih mina koje su se koristile pre-1990. godine, što je dovelo do stradanja nekoliko žrtava od mina. Bilo je samo nekoliko incidenata ili povreda u bivšim zonama sukoba u središnjoj Ugandi i u regiji Zapadnog Nila, što ukazuje na to da nema mnogo mina koje su korišćene u ovom sukobu.
 
'''1979-1990:''' U '''[[Kostarika|Kostarici]]''' je na severnoj granici sa '''[[Nikaragva|Nikaragvom]]''' postavljena minska polja od strane grupa boraca u građanskom ratu koji je bio zahvatio '''[[Nikaragva|Nikaragvu]]''' u tom periodu, te mine su postavljene u graničnom pojasu u sektoru [[Los Chiles]], [[Pocosol]], [[Upala]] i [[La Cruz]]. Prema nekim procenam tu ima oko 5000 mina. Pri čišenju kontaminiranog terena pronađene su tipovi mina i to: [[PP-Mi-Sr II]] ('''[[Čehoslovačka|bivša Čehoslovačka]]'''); [[M14]] ('''[[SAD]]'''), [[PMD-6]] ('''[[SSSR|bivši Sovjetski Savez]]'''). '''[[Kostarika]]''' nije koristila protivpešadijske mine, nema ih u svojim skladištima.
1979-1989: U Avganistanu su Sovjetske trupe postavile veliku količinu protivpešadijskih mina naročito u brdovitim i planinskim delovima, gde su im velike probleme pravili mudžahedini. Ipak i pored namenskog postavljanja ovih mina najveći broj žrtava su bili civili. Mine su još postavljali radi odbrane svojih vojnih baza, onda za odbranu nekih strateških tačaka, onda na periferiji gradova, da bi se sprečilo ubacivanje mudžahedina da ulaze u grad i da prave diverzije. Mine su takođe postavljale vladine i nevladine snage Avganistana pa sem SSSR mina bilo je tu i iz Irana, Pakistana i drugih zemalja. Protivpešadijske mine su se takođe koristile i u prigraničnim delovima susednih zemalja kao na primer Pakistanu, a postavljene su ih iz razloga da ne bi neke od nevladinih grupa ili mudžahedini prelazili granicu i time sprečavali prenošenje nestabilnosti iz Avganistana u Pakistana.
 
'''1979-1992:''' U '''[[Nikaragva|Nikaragvi]]''', '''[[Honduras]]u''' i '''[[El Salvador]]u''' su korišćene protivpešadijske mine tokom građanskog rata, koji započeo kada su levičari došli na vlast, a zbog neslaganja velikih sila protivnika levičarskog režima i uz veliku podršku '''[[SAD]]''' i naoružanih grupa koje su se ubacivale iz '''[[Honduras]]a'''. Na graničnim pojasevima prema '''[[El Salvador]]u''' i '''[[Nikaragva|Nikaragvi]]''' su postavljene mine. Te mine nije postavila vojska nego naoružane grupe koje su bile stacionirane u južnom Hondurasu i koje su se borile protiv režima u Nikaragvi i El Salvadoru i zbog svoje zaštite postavljali su mine unutar teritorije u prigraničnom pojasu sa tim zemljama. El Salvadorska vojska ih je koristila u periodu od 1980-1992. godine radi odbrane svojih vojnih baza od naoružanih gerilaca Farabundo Marti Nacionalnog oslobodilačkog fronta, a prema nekim izveštajima procenjeno je da ima u 19 oblasti sa preko 20.000 protivpešadijskih mina koje obuhvataju 425 minska polja, koje pokrivaju površinu od 436 km². Najviše gusto kontaminirani delovi teritorije protivpešadijskim minama bili su vulkanska područja [[Guazapa]] i [[San Miguel]]. Nema sveobuhvatne procene broja žrtava mina iz građanskog rata, mada je najmanje 75.000 ljudi ubijeno. Veliki broj ljudi je stradao od protivpešadijskih mina, a naročito je to bilo izraženo od 1986. godine, gde je mesečno stradalo između 80 i 150 osoba. U završnoj godini rata najmanje 576 ljudi je povređeno od mina i neeksplodiranih naprava u 107 odvojenih incidenata. U [[Nikaragva|Nikaragvi]] je procenjeno da ima oko 120.000 mina koje su korišćene tokom 1980-tih godina, a najmasovnija upotreba je bila 1984. godine. Najveća minska polja su duž granice sa '''[[Honduras]]om''', gde je minirano oko dve trećine te granice. Mine koje su se koristile bile su uglavnom američke, čehoslovačke i sovjetske proizvodnje, kao i domaće priručne mine koje su brzo propadale i bile neaktivne posle nekog kraćeg perioda, zbog tropske klime i velike vlažnosti.
1979-1990: U Kostarici je na severnoj granici sa Nikaragvom postavljena minska polja od strane grupa boraca u gradjanskom ratu koji je bio zahvatio Nikaragvu u tom periodu, te mine su postavljene u graničnom pojasu u sektoru Los Chiles, Pocosol, Upala i La Cruz. Prema nekim procenam tu ima oko 5000 mina. Pri čišenju kontaminiranog terena pronađene su tipovi mina i to: PP-Mi-Sr II (bivša Čehoslovačka), M14 (SAD), PMD-6 (bivši Sovjetski Savez). Kostarika nije koristila protivpešadijske mine, nema ih u svojim skladištima.
 
'''1980-1988:''' U '''[[Iran]]u''' za vreme rata sa '''[[Irak]]om''' postavljena je velika količina mina na granici u pet pokrajina, a prema nekim procenama ima oko 16 miliona mina na 4 milona hektara zemljišta. Deminiranje se vrši na više načina: ručno i mašinskim putem. '''[[Iran]]''' je konstruisao i napravio vozilo bez ljudske posade, daljinsko upravljanje vozilom, koje može da izdrži minu od 10 kg, a da se to vozilo ne ošteti od eksplozije.
1979-1992: U Nikaragvi, Hondurasu i El Salvadoru su korišćene protivpešadijske mine tokom građanskog rata u Nikaragvi i El Salvadoru, koji započeo kada su levičari došli na vlast, a zbog neslaganja velikih sila protivnika levičarskog režima i uz veliku podršku SAD i naoružanih grupa koje su se ubacivale iz Hondurasa. Na graničnim pojasevima prema El Salvadoru i Nikaragvi su postavljene mine. Te mine nije postavila vojska nego naoružane grupe koje su bile stacionirane u južnom Hondurasu i koje su se borile protiv režima u Nikaragvi i El Salvadoru i zbog svoje zaštite postavljali su mine unutar teritorije u prigraničnom pojasu sa tim zemljama. El Salvadorska vojska ih je koristila radi odbrane svojih vojnih baza od naoružanih gerilaca, a prema nekim izveštajima procenjeno je da ima preko 20.000 mina koje obuhvataju 425 minska polja, koje pokrivaju površinu od 436 km2. U Nikaragvi je procenjeno da ima oko 120.000 mina koje su korišćene tokom!980-tih godina, a najmasovnija upotreba je bila 1984. godine, a najveća minska polja su duž granice sa Hondurasom, gde je minirano oko dve trećine te granice. Mine koje su se koristile bile su uglavnom američke, čehoslovačke i sovjetske proizvodnje, kao i domaće priručne mine koje su brzo propadale i bile neaktivne posle nekog kraćeg perioda, zbog tropske klime i velike vlažnosti.
 
'''1980-2003:''' U '''[[Irak]]u''' je bilo više sukoba sa drugim zemljama kao i neki unutrašnji sukobi koji su doprineli da se postavi veliki broj protivpešadijskih mina. Jedan od tih sukoba bio je sa '''[[Iran]]om''' od 1980 do 1988. godine, gde je u graničnom pojasu postavljena velika količina protivpešadijskih mina. Drugi sukob je bio zalivski rat gde se očekivao udar iz '''[[Kuvajt]]a''' pa su na granici sa Kuvajtom postavljena minska polja. U drugom ratu sa '''[[NATO]]''' snagama je opet na Kuvajtskoj granici došlo do postavljanja mina. Procene su da u Iraku ima oko 12 miliona protivpešadijskih mina.
1980-1988: U Iranu za vreme rata sa Irakom postavljena je velika količina mina na granici u pet pokrajina, a prema nekim procenama ima oko 16 miliona mina na 4 milona hektara zemljišta. Deminiranje se vrši na više načina: ručno i mašinskim putem. Iran je konstruisao i napravio vozilo bez ljudske posade, daljinsko upravljanje vozilom, koje može da izdrži minu od 10 kg eksploziva.
 
'''1982:''' Na '''[[Falklandi|Foklandskim ostrvima]]''' je za vreme oružanog sukoba između '''[[Velika Britanija|Velike Britanije]]''' i '''[[Argentina|Argentine]]''' 1982. godine je došlo postavljanja mnogo hiljada protivpešadijskih mina. Prema jednom izveštaju procenjeno je da je ukupan broj protivpešadijskih mina negde oko 20-30.000, koji su postavljeni u 113 područja koje obuhvataju površinu od 13 km², a tipovi mina koje su postavljeni su: '''[[Argentina|Argentinske]]''' ([[FMK-1]], [[FMK-3]], [[AT]]); '''[[Španija|Španske]]''' ([[EKSPAL P-4-B]]); '''[[Italija|Italijanske]]''' ([[SB-33]]); '''[[Izrael]]ske''' ([[No.4]], [[SB-33]]). Tokom godina bilo je brojnih slučajeva u kojima su civili namerno ili nenamerno ušli u minsko polje. Ministarstvo odbrane UK je prijavilo da je ukupno šest meštana stradalo od mina, kao i 15 stranih turista i ribara. Takođe je od mina stradalo šest vojnika prilikom čišćenja i obeležavanja minskih polja u 1982. godini, a još dvoje su ranjeni u 1983. godini.
1980-1992: U El Salvadoru je tokom 12 godina građanskog rata između vojske El Salvadora i gerilaca Farabundo Marti Nacionalnog oslobodilačkog fronta je prema nekim procenama postavljeno nešto preko 20.000 protivpešadijskih mina. Sve strane u sukobu su koristili protivpešadijske mine, a ima ih u 19 oblasti, koje obuhvataju 425 minska polja, koja pokrivaju teren od 436 km2. Najviše gusto kontaminirani delovi teritorije protivpešadijskim minama bili su vulkanska područja Guazapa i San Miguel. Nema sveobuhvatne procene broja žrtava mina iz građanskog rata, mada je najmanje 75.000 ljudi ubijeno. Veliki broj ljudi je stradao od protivpešadijskih mina, a naročito je to bilo izraženo od 1986. godine, gde je mesečno stradalo između 80 i 150 osoba. U završnoj godini rata najmanje 576 ljudi je povređeno od mina i neeksplodiranih naprava u 107 odvojenih incidenata.
 
'''1984-1999:''' U '''[[Turska|Turskoj]]''' mine su postavljene od strane vladinih snaga tokom sukoba sa Kurdistanskom radničkom strankom (Partiya Karkerên Kurdistan, PKK) na jugoistoku zemlje.
1980-2003: U Iraku je bilo više sukoba sa drugim zemljama kao i neki unutrašnji sukobi koji su doprineli da se postavi veliki broj protivpešadijskih mina. Jedan od tih sukoba bio je sa Iranom od 1980 do 1988, gde je u graničnom pojasu postavljena velika količina protivpešadijskih mina. Drugi sukob je bio zalivski rat gde se očekivao udar iz Kuvajta pa su na granici sa Kuvajtom postavljena minska polja. U drugom ratu sa NATO snagama je opet na Kuvajtskoj granici došlo do postavljanja mina. Procene su da u Iraku ima oko 12 miliona protivpešadijskih mina.
 
'''1985-1991:''' U '''[[Južnoafrička Republika|Južnoafričkoj Republici]]''' su tokom građanskog rata korišćene protivpešadijske mine od strane Afrički nacionalni kongres (ANC), koji je sproveo niskog intenziteta gerilsku kampanju i otvorio je novi front u ruralnim područjima postavljanjem mina na putevima i stazama u blizini farmi. Istraživanje Instituta za strateške studije na Univerzitetu u Pretoriji je otkrilo da 90% mine koje je postavio ANC je došlo u ruralnim područjima.
1982: Na Foklandskim ostrvima je za vreme oružanog sukoba između Velike Britanije i Argentine 1982. godine je došlo postavljanja mnogo hiljada protivpešadijskih mina. Prema jednom izveštaju procenjeno je da je ukupan broj mina negde oko 20-30.000 protivpešadijskih mina koji su postavljene u 113 područja koje obuhvataju površinu od 13 km2, a tipovi mina koje su postavljeni su: Argentinske (FMK-1, FMK-3 AT), Španske (EKSPAL P-4-B), Italijanske (SB-33), Izraelske (No.4, SB-33). Tokom godina bilo je brojnih slučajeva u kojima su civili namerno ili nenamerno ušli u minsko polje. Ministarstvo odbrane UK je prijavilo da je ukupno šest meštana stradalo od mina, kao i 15 stranih turista i ribara, takođe je stradalo šest vojnika prilikom čišćenja i obeležavanja minskih polja u 1982. godini, a još dvoje su ranjeni u 1983. godini.
 
'''1986-1992:''' U '''[[Surinam|Surinami]]''' prilikom unutrašnjeg konflikta korišćene su protivpešadijske mine u manjem obimu. Procenjeno je da je postavljeno oko 1000 mina.
1984-1999: U Turskoj mine su postavljene od strane vladinih snaga tokom sukoba sa Kurdistanskom radničkom strankom (Partiya Karkerên Kurdistan, PKK) na jugoistoku zemlje.
 
'''1987-2010:''' U [[Uganda|Ugandi]] je u više navrata došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Od 1987 do 1990, takođe i 1997 do 2001, kao i 2008 do 2010. godine je dolazilo do povremenih borbi vladinih snaga sa nekoliko nevladinih grupa, a jedna od jačih grupa je bila grupa Zapadnog Nila Bank koje podržavaju '''[[Sudan]]''' i '''[[Demokratska Republika Kongo]]''' ('''DRC'''). Druga grupa je bila Lords Resistance Army (LRA) i treća grupa je savezničke demokratske snage (ADF), podržane od predhodne vlade Mobutua od 1997. godine, kao i od 1998. godine podržane od strane Kabile. Sve strane u ovim sukobima su koristile protivpešadijske mine, a naročito je to izraženo u severnom delu zemlje uglavnom u okruzima [[Gulu]] i [[Kitgum]], zatim u regionu zapadnog Nila i na području planine [[Rwenzori]]. U [[Uganda|Ugandi]] je prema nekim izveštajima ostalo još kontaminirano nekoliko područja i to: ukupno ima 46 minskih polja koje pokrivaju 1,6 km² u okruzima [[Kasese]], [[Bundibugyo]] i [[Maracha]] (u zapadnoj Ugandi), onda u [[Agora]], [[Lamwo]] i [[Ngomoromo]] (u [[Kitgum]] i [[Lamwo]] okrugu) u severnoj Ugandi, prema granici sa Južnim Sudanom. Uganda je u svom izveštaju od 2004. godine prijavila zadržavanje 1.764 protivpešadijske mine [[Type 72]] za potrebe obuke svoje vojske.
1985-1991: U Južnoafričkoj Republici su tokom ovog perioda građanskog rata korišćene protivpešadijske mine od strane Afrički nacionalni kongres (ANC) sproveo je niskog intenziteta gerilsku kampanju i otvorio je novi front u ruralnim područjima postavljanjem mina na putevima i stazama u blizini farmi. Istraživanje Instituta za strateške studije na Univerzitetu u Pretoriji je otkrilo da 90% mine koje je postavio ANC je došlo u ruralnim područjima.
 
'''1988-1994:''' Na '''[[Nagorno-Karabah]]u''' u sukobu '''[[Jermenija|Jermenije]]''' i '''[[Azerbejdžan]]a''' oko sporne teritorije, procenjeno je da ima postavljenih oko 100.000 protivpešadijskih mina, a kontaminacija zahvata preko 150 miliona kvadratnih metara miniranih područja koje čine oko 460 minskih polja. Veći deo minirane teritorije je poljoprivredno zemljište. Sve strane u sukobu su koristile protivpešadijske mine, a Jermenski ministar odbrane Harutiunian je priznao da su mine bile korišćene u većem obimu i postavljane na haotičan način bez reda i rasporeda mina, tako da to izuzetno mnogo otežava čišćenje. Minska polja skoro uopšte nisu obeležena gde je identifikovano 102 kontaminirane lokacije na više od 321km² u pet okruga koje se graniče sa '''[[Azerbejdžan]]om'''. Trupe koje su učestvovale u ovom konfliktu najčešće su koristile uglavnom mine '''[[SSSR|Sovjetskog porekla]]''' i to tipove: [[PMN-2]], [[MON-50]], [[MON-90]], [[PMD]] i [[OZM-72]] i '''[[Italija]]nske''' [[TC-50]].
1986-1992: U Surinami prilikom unutrašnjeg konflikta korišćene su protivpešadijske mine u manjem obimu. Procenjeno je da je postavljeno oko 1000 mina.
 
'''1989-1997:''' U '''[[Liberija|Liberiji]]''' su tokom građanskog rata korišćene protivpešadijske mine, ali od nevladinih trupa, i nema poznatih miniranih polja, nego su se mine nasumično postavljale.
1987-2010: U Ugandi je u više navrata došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Od 1987 do 1990, takođe i 1997 do 2001, kao i 2008 do 2010. godine je dolazilo do povremenih borbi vladinih snaga sa nekoliko nevladinih grupa, a jedna od jačih grupa je bila grupa Zapadnog Nila Bank koje podržavaju Sudan i Demokratska Republika Kongo (DRC). Druga grupa je bila Lords Resistance Army (LRA) i treća grupa je savezničke demokratske snage (ADF), podržane od predhodne vlade Mobutua od 1997. godine, kao i od 1998. godine podržane od strane Kabile. Sve strane u ovim sukobima su koristile protivpešadijske mine, a naročito je to izraženo u severnom delu zemlje uglavnom u okruzima Gulu i Kitgum, zatim u regionu zapadnog Nila i na području planine Rwenzori. U Ugandi je prema nekim izveštajima ostalo još kontaminirano nekoliko područja i to: ukupno ima 46 minskih polja koje pokrivaju 1,6 km2 u okruzima Kasese, Bundibugyo i Maracha (u zapadnoj Ugandi), onda u Agora, Lamwo i Ngomoromo (u Kitgum i Lamwo okrugu) u severnoj Ugandi, prema granici sa Južnim Sudanom. Uganda je u svom izveštaju od 2004. godine prijavila zadržavanje 1.764 protivpešadijske mine Type 72 za potrebe obuke svoje vojske.
 
'''1990:''' '''U [[Alžir]]u''' u građanskom ratu 1990-tih godina pošto je vojska sprečila posle prvih višestranačkih izbora islamističku partiju da preuzmu vlast, dolazi do velikih nemira i početka građanskog rata u kojoj se grupa GIA (Grupa Islamske Armije) borila protiv kolonizacije Francuske i Alžirske vlasti, koja je bila profrancuska. U tom građanskom ratu je pobijeno više od 100.000 civila. Veliki broj stradalih civila je nastradao i od protivpešadijskih mina naročito u regionu [[Ouled Allel]] i mestu [[Oran]], a to je popularno turističko mesto u '''[[Alžir]]u''' i voz koji je vozio do tog mesta je dobio nadimak voz smrti zbog čestih stradanja civila. '''[[Alžir]]''' je procenio da je više od 10 miliona protivpešadijskih mina postavljeno, na 1m² je bilo oko 3 mine što proizilazi da su veoma gusto napravljena minska polja.
1988-1994: Na Nagorno-Karabahu u sukobu Jermenije i Azerbejdžana oko sporne teritorije procenjeno je da ima postavljenih oko 100.000 protivpešadijskih mina, a kontaminacija zahvata preko 150 miliona kvadratnih metara miniranih područja koje čine oko 460 minskih polja. Veći deo minirane teritorije je poljoprivredno zemljište. Sve strane u sukobu su koristile protivpešadijske mine, a Jermenski ministar odbrane Harutiunian je priznao da su mine bile korišćene u većem obimu i postavljane na haotičan način bez reda i rasporeda mina tako da to izuzetno mnogo otežava čišćenje. Minska polja skoro uopšte nisu obeležena gde je identifikovano 102 kontaminirane lokacije na više od 321km2 u pet okruga koje se graniče sa Azerbejdžanom. Trupe koje su učestvovale u ovom konfliktu najčešće su koristile uglavnom mine Sovjetskog porekla i to tipove: PMN-2, MON-50, MON-90, PMD i OZM-72 i Italijanske TC-50.
 
'''1990-1991:''' U '''[[Irak]]u''' i '''[[Kuvajt]]u''' tokom zalivskog rata su Iračke snage postavile nekoliko miliona mina na granici te dve zemlje, radi sprečavanja invazije NATO snaga na Irak. Procene su neke da je oko 5 do 10 miliona mina postavljeno, gde je prilikom čišćenja minskih polja bilo angažovano oko 4000 osoba iz nekoliko zemalja, a 84 njih je izgubilo život, a 200 je povređeno. Oko 1700 civila je do 1995. godine stradalo od mina. '''[[Kuvajt]]''' je 1995. godine objavio da je očistio sa svoje teritorije oko 7 miliona mina.
1989-1997: U Liberiji su tokom građanskog rata korišćene protivpešadijske mine, ali od nevladinih trupa, i nema poznatih miniranih polja, nego su se mine nasumično postavljale.
 
'''1990-1994:''' U '''[[Ruanda|Ruandi]]''' je u građanskom ratu između etničkih grupa došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Prema nekim procenama oko 50.000 mina je bilo postavljeno u tom međusobnom sukobu. Mine su postavljeni od strane vladinih snaga Ruandu, naročito oko [[Ruhengeri]] i [[Biumba]]. Minska polja su postavljali na severu zemlje duž granice sa '''[[Uganda|Ugandom]]'''. Najteža koncentracija minskih polja je u severnom i severoistočnom delu zemlje u ruralnim oblastima, kao što su farme, putevi, staze za pešake, polja, onda plantaže čaja severno od [[Kigali]] i delova Nacionalnog parka [[Kagera]]. Na obuku za čišćenje kontaminiranog područja od mina je otišlo na trogodišnju obuku 180 vojnika u '''[[Kenija|Keniju]]''' i zvanično 2 Decembra 2009 je očišćena teritorija '''[[Ruanda|Ruande]]''' od svih zaostalih mina.
1990: U Alžiru u građanskom ratu 1990-tih godina pošto je vojska sprečila posle prvih višestranačkih izbora islamističku partiju da preuzmu vlast, dolazi do velikih nemira i početka građanskog rata u kojoj se grupa GIA (Grupa Islamske Armije) borila protiv kolonizacije Francuske i Alžirske vlasti, koja je bila profrancuska. U tom građanskom ratu je pobijeno više od 100.000 civila. Veliki broj stradalih civila je nastradao i od protivpešadijskih mina naročito u regionu Ouled Allel i mestu Oran, a to je popularno turističko mesto u Alžiru i voz koji je vozio do tog mesta je dobio nadimak voz smrti zbog čestih stradanja civila. Alžir je procenio da je više od 10 miliona protivpešadijskih mina postavljeno, na 1m2 je bilo oko 3 mine što je veoma gusto napravljena minska polja.
'''1990-1996:''' U '''[[Niger]]u''' su tokom građanskog rata korišćene protivpešadijske mine. Sve strane u sukobu su koristile mine. Vojska ih je koristila na krajnjem severu zbog pobune jednog plemena Tuarega. Prema nekim izveštajima u '''[[Niger]]u''' ima mina i iz [[II svetski rat|II svetskog rata]].
 
'''1991-1994:''' U '''[[Džibuti]]ju''' u građanskom ratu korišćene su mine od strane vladinih trupa i protivničkih snaga i to oko vojnih položaja i na nekim pristupnim putevima. Ukupan broj žrtava u '''[[Džibuti]]ju''' nije poznat, do sada je identifikovano 85 žrtava od mina u periodu od 1999 do 2012. godine, od čega je 23 poginulih i 55 povređenih; ne zna se da li su ostalih sedam žrtava preživeli.
1990-1991: U Iraku i Kuvajtu je tokom zalivskog rata su Iracke snage postavile nekoliko miliona mina na granici te dve zemlje, radi sprečavanja invazije NATO snaga na Irak. Procene su neke da je oko 5 do 10 miliona mina postavljeno, gde je prilikom čišćenja minskih polja bilo angažovano oko 4000 osoba iz nekoliko zemalja, a 84 njih je izgubilo život, a 200 je povređeno, a 1700 civila je do 1995. godine stradalo od mina. Kuvaj je 1995. godine objavio da je očistio sa svoje teritorije oko 7 miliona mina.
 
1990-1994: U Ruandi je u građanskom ratu između etničkih grupa došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Prema nekim procenama oko 50.000 mina je bilo postavljeno u tom međusobnom sukobu. Mine su postavljeni od strane vladinih snaga Ruandu, naročito oko Ruhengeri i Biumba. Minska polja su položili na severu zemlje duž granice sa Ugandom. Najteži koncentracija minskih polja je u severnom i severoistočnom delu zemlje u ruralnim oblastima, kao što su farme, putevi, staze za pešake, polja, onda plantaže čaja severno od Kigali i delova Nacionalnog parka Kagera. Na obuku za čišćenje kontaminiranog područja od mina je otišlo na trogodišnju obuku 180 vojnika u Keniju i zvanično 2 Decembra 2009 je očišćena teritorija Ruande od svih zaostalih mina.
1990-1996: U Nigeru su tokom građanskog rata korišćene protivpešadijske mine. Sve strane u sukobu su koristile mine. Vojska ih je koristila na krajnjem severu zbog pobune jednog plemena Tuarega. Prema nekim izveštajima u Nigeru ima mina i iz II svetskog rata.
 
'''1991-1995:''' U '''[[Hrvatska|Hrvatskoj]]''' je tokom ratnih sukoba postavljena velika količina protivpešadijskih mina. Procenjuje se da ih ima oko 1.2 miliona mina na oko 6.000 km², koji utiču na 920.000 stanovnika, a to je jedna petina ukupnog broja stanovništva. Naročito ih ima u [[Baranja|Baranji]], [[Posavina|Posavini]], [[Banija|Baniji]], [[Lika|Lici]] i [[Dalmaciji|Dalmaciji]]. Jedan deo mina je postavljen i prema [[Mađarska|Mađarskoj]] granici a najviše je konaminirano u opštini opština [[Matti Kelked]]. Pošto su mine bile uz samu granicu a ne duboko u teritoriji Mađarske, smatra se da su greškom postavile Hrvatske snage. Gustina postavljanja mina je bila od nekoliko centimetara, do nekoliko metara. Vrste protivpešadijskih mina koje su pronađene unutar Mađarske teritorije su: [[PMR-2]], [[PMR-2A]] i [[OMSZ-2]]. Od ukupnog broja nagaznih mina na teritoriji cele Hrvatske su oko 75% protivpešadijske mine. Pronađeno je 14 vrsta mina u 5.780 poznatih miniranih oblasti. U maju 2014. godine u jednom od izveštaja Hrvatske ostalo je još 610km² u 88 opština za čišćenje od mina, pri civilnim delovima terena, kao i 32,4km² na vojnim lokacijama i poligonima za obuku. Ukupno 1978 žrtava od protivpešadijskih mina do kraja 2013. godine, a od toga broja 511 njih je sa smrtnim ishodom, dok je 1436 povređenih i 31 osoba se vodi kao nepoznato od čega su stradali.
1991-1994: U Džibutiju u građanskom ratu korišćene su mine i od strane vladinih trupa i protivničkih snaga i to oko vojnih položaja i na nekim pristupnim putevima. Ukupan broj žrtava u Džibutiju nije poznat, do sada je identifikovano 85 žrtava od mina u periodu od 1999 do 2012. godine, od čega je 23 poginulih i 55 povređenih; ne zna se da li su ostalih sedam žrtava preživeli.
 
'''1991-1998:''' U '''[[Senegal]]u''' je u prvim nemirima građanskog rata došlo do korišćenja protivpešadijskih mina između vojske Senegala i nevladinih oružanih grupa, Pokreta demokratskih snaga na Casamance (Mouvement des snage Democratikues de Casamance, MFDC). A u februaru 1993. godine, kada su bili predsednički i parlamentarni izbori, nevladine trupe su pomoću mina pokušavali da spreče ljude da idu na birališta i da glasaju u mestu [[Casamance]]. Kontaminirana područja nalaze se u regionu Casamance između '''[[Gambija|Gambije]]''' na severu i '''[[Gvineja Bisao|Gvineje Bisao]]''' na jugu. Velikih razmera postavljanja mina od strane MFDC počela je u avgustu 1997. godine. Mine su koristili kao sredstvo terora i zastrašivanja, a njeni ekstremisti su želeli da pojačaju borbu po svaku cenu. MFDC nevladine snage su priznali da su koristili mine u novembru 1997. godine, a obećali su da to neće činiti više.
1991-1995: U Hrvatskoj je tokom ratnih sukoba postavljena velika količina protivpešadijskih mina. Procenjuje se da ih ima oko 1.2 miliona mina na oko 6.000 km2, koji utiču na 920.000 stanovnika, a to je jedna petina ukupnog broja stanovništva. Naročito ih ima u Baranji, Posavini, Baniji, Lici i Dalmaciji. Jedan deo mina je postavlje i prema Mađarskoj granici a najviše konaminirano je u opštini opština Matti Kelked. Pošto su mine bile uz samu granicu a ne duboko u teritoriji Mađarske, smatra se da su greškom postavile Hrvatske snage. Gustina postavljanja mina je bila od nekoliko centimetara, do nekoliko metara. Vrste protivpešadijskih mina koje su pronađene unutar Mađarske teritorije su: PMR-2, PMR-2A i OMSZ-2. Od ukupnog broja nagaznih mina na teritoriji cele Hrvatske su oko 75% su protivpešadijske mine. Pronađeno je 14 vrsta mina u 5.780 poznatih miniranih oblasti. U maju 2014. godine u jednom od izveštaja Hrvatske ostalo je još 610km2 u 88 opština za čišćenje od mina, pri civilnim delovima terena, kao i 32,4km2 na vojnim lokacijama i poligonima za obuku. Sve žrtve od protivpešadijskih mina do kraja 2013 je bilo 1978 žrtava, od toga broja 511 njih je sa smrtnim ishodom, dok je 1436 povređenih i 31 nepoznato od čega su stradali.
 
'''1991-1999:''' '''[[Jugoslavija|Bivša Jugoslavija]]''' je početkom raspada države 1991. godine na delu teritorije '''[[Crna Gora|Crne Gore]]''' prema granici sa '''[[Albanija|Albanijom]]''' je postavila protivpešadijske mine u dužini od oko 81 km. Kasnije za vreme [[NATO]] kampanje 1999. godine ponovo su minirana i utvrđena minska polja u graničnom pojasu prema '''[[Albanija|Albaniji]]''', ali ovoga puta i sa teritorije Kosova. Mine koje su pronađene bile su do 400 metara unutar svoje teritorije. One su trebale da zaštite od invazije i brzih prodora pešadijskih jedinica. Tipovi mina koji su pronađeni su: [[PMA-1]], [[PMA-2]], [[PMR]] i [[TMA-5]].
1991-1998: U Senegalu je u prvim nemirima građanskog rata došlo do korišćenja protivpešadijskih mina između vojske Senegala i nevladinih oružanih grupa, Pokreta demokratskih snaga na Casamance (Mouvement des snage Democratikues de Casamance, MFDC). A u februaru 1993. godine, kada su bili predsednički i parlamentarni izbori nevladine trupe su pomoću mina pokušavali da spreče ljude da idu na birališta i da glasaju u Casamance. Kontaminirana područja nalaze se u regionu Casamance između Gambije na severu i Gvineje Bisao na jugu. Velikih razmera postavljanja mina od strane MFDC počela je u avgustu 1997. godine. Mine su koristili kao sredstvo terora i zastrašivanja, a njeni ekstremisti su želeli da pojačaju borbu po svaku cenu. MFDC nevladine snage su priznali da su koristili mine u novembru 1997. godine, a obećali su da to neće činiti više.
 
'''1991-2001:''' U '''[[Tadžikistan]]u''' je došlo do upotrebe protivpešadijskih mina u periodu od 1991-1998. godine na granicama sa '''[[Avganistan]]om''' i '''[[Uzbekistan]]om''' zbog unutrašnjih sukoba u tim zemljama i zbog straha da se ne prenesu ti nemiri i u '''[[Tadžikistan]]'''. Sve strane u sukobu su koristili mine. Takođe su mine korišćene i u centralnim delovima zemlje zbog građanskog rata u zemlji u periodu od 1992-1997. godine. Najnovija upotreba mina na teritoriji '''[[Tadžikistan]]a''' dogodila u 2000-2001.godini, kada su '''[[Rusija|Ruske]]''' i '''[[Uzbekistan|Uzbekistanske snage]]''' stavljale mine na raznim lokacijama unutar granica '''[[Tadžikistan]]a'''. U '''[[Tadžikistan]]u''' je identifikovala 607 miniranih područja koja pokrivaju površinu od približno 8,57 km² i sadrže više od 260.000 protivpešadijskih mina. Minirana područja nisu generalno dobro obeležena. Glavna područja kontaminirana minama su centralna regija [[Tavildara]], [[Garm dolina]], [[Khalaikhum]], onda granica sa '''[[Avganistan]]om''', takođe minirani su i glavni putevi i autoputevi.
1991-1999: Bivša Jugoslavija je početkom raspada države 1991. godine na delu teritorije Crne Gore prema granici sa Albanijom je postavila protivpešadijske mine u dužini od oko 81 km. Kasnije za vreme NATO kampanje 1999. godine ponovo su minirana i mutvrđena minska polja u graničnom pojasu prema Albaniji, ali ovoga puta i sa teritorije Kosova. Mine koje su pronađene bile su do 400 metara unutar svoje teritorije. One su trebale da zaštite od invazije i brzih prodora pešadijskih jedinica. Tipovi mina koji su pronađeni su: PMA-1, PMA-2, PMR i TMA-5.
 
'''1992-1994:''' U sukobu '''[[Gruzija|Gruzije]]''' i '''[[Abhazija|Abhazije]]''' došlo je do intenzivnog korišćenja protivpešadijskih mina gde su obadve strane to koristili u odbranu svojih teritorija i trupa. '''[[Gruzija|Gruzijska vojska]]''' je većinu mina postavio u [[Ochamchira]] i [[Sukhumi okrugu]], dok su [[Abhazija|Abhazijske snage]] većinu mina postavila u [[Gali]] okrugu. Na teritoriji [[Abhazija|Abhazije]] površina koja je kontaminirana je oko 15 km² u 336 miniranih lokacija. Do kraja 2011. godine očišćena su sva minska polja. Od 1992 pa do 2014. godine bilo je ukupno 706 žrtava (158 ubijeno, a 558 je nastradalo), a od toga je bilo nešto više od 400 stradalih civila.
1991-2001: U Tažikistanu je došlo do upotrebe protivpešadijskih mina u periodu od 1991-1998. godine na granicama sa Avganistanom i Uzbekistanom zbog unutrašnjih sukoba u tim zemljama i zbog straha da se ne prenesu ti nemiri i u Tadžikistan. Sve strane u sukobu su koristili mine. Takođe su mine korišćene i u centralnim delovima zemlje zbog građanskog rata u zemlji u periodu od 1992-1997. godine. Najnovija upotreba mina na teritoriji Tadžikistana dogodila u 2000-2001.godini, kada su Ruske i Uzbekistanske snage stavljale mine na raznim lokacijama unutar granica Tadžikistana. U Tadžikistanu je identifikovala 607 miniranih područja koja pokrivaju površinu od približno 8,57 km2 i sadrže više od 260.000 protivpešadijskih mina. Minirana područja nisu generalno dobro obeležena. Glavna područja kontaminirana minama su centralna regija Tavildara, Garm dolina, Khalaikhum, onda granica sa Avganistanom, takođe minirani su i glavni putevi i autoputevi.
 
'''1992-1995:''' U '''[[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]''' je početkom sukoba bilo između 3 i 6 miliona mina. Ne postoje pouzdani podaci, ali se sa sigurnošću može reći da je bilo najmanje 3 miliona mina, a i da je jedan veliki deo uvežen tokom rata. Tokom ovog perioda, skoro tri miliona ljudi je raseljeno a oko 250.000 je prijavljeno da su mrtvi ili nestali, dok je oko 170.000 ranjeno. BiH je najviše kontaminirana minama u Evropi. Većina minskih polja se nalazila duž međuentitetskih linija razgraničenja u dužini od 1100 km i širini do 4 km. Do 2. februara 2001. godine zabeleženo je 18.145 minskih polja, međutim tadašnje procene govore da je možda broj i veći od 30.000. Većina minskih polja su u "Zoni razdvajanja" između suprotstavljenih snaga, a ima ih i na mnogim drugim mestima, kao na primer za zaštitu dela nekih jedinica, onda da spreči pokrete i brze prodore trupa, oko strateških vojnih i ekonomskih objekata, kao i oko sela i gradova i drugde. Ima i postavljenih mina od pojedinaca bez ikakve upotrebne svrhe i namene i bez nekog reda, takva minska polja su neobeležena i predstavljaju veliku opasnost po civile. Minska polja se uglavnom nalaze na lokacijama planina i šuma, pa je zato pronalaženje i čišćenje takvih minskih polja izuzetno teško. Problem u BiH je veliko područje pod uticajem mina što je oko 11% površine, tako da mine predstavljaju jednu od najznačajnijih prepreka za povratak izbeglica i raseljenih lica, kao i da otežavaju ekonomski oporavak zemlje. BiH je uništila sve mine u svojim skladištima što je oko 520.000 protivpešadijskih mina, ali još nisu sva minska polja očišćena tako da je prema jednom izveštaju krajem 2010. godine ostalo da se uništi prema oko 210.000 mina na oko 1.442 km². Procenjeno je da je ugroženo stanovništvo zbog neposrednog življenja u blizini minskih polje oko 921.500 osoba. Broj stradalih od mina do kraja 2013. godine je ukupno 8.319 od čega je 1833 poginulo a povređeno je 6.039, a za 447 osoba nije poznato od čega su nastradale. Prema istom tom izveštaju BiH je zadržala 1.962 protivpešadijske mine za potrebe obuke vojske i za obuku pasa za otkrivanje mina, kao i 23 mine MRUD koje nisu predviđene ovim sporazumom, ali se BiH i njih odrekla iz humanih razloga.
1992-1994: U sukobu Gruzije i Abhazije došlo je do intenzivnog korišćenja protivpešadijskih mina gde su obadve strane to koristili u odbranu svoje teritorije i trupa. Gruzijska vojska je većinu mina postavio u Ochamchira i Sukhumi okrugu, dok su Abhazijske snage većinu mina postavila u Gali okrugu. Na teritoriji Abhazije površina koja je kontaminirana je oko 15 km2 u 336 miniranih lokacija. Do kraja 2011. godine očišćena su sva minska polja. Od 1992 pa do 2014. godine bilo je ukupno 706 žrtava (158 ubijeno, a 558 je nastradalo), a od toga je bilo nešto više od 400 stradalih civila.
 
'''1992-1996:''' U '''[[Avganistan]]u''' u građanskom ratu koji je usledio posle '''[[SSSR|sovjetske ere]]''' vladanja nad tom zemljom i oružanog sukoba od 1992-1996 godine došlo je do korišćenja velikog broja mina. Protivpešadijske mine su koristile i vladine i nevladine snage.
1992-1995: U Bosni i Hercegovini je početkom sukoba bilo između 3 i 6 miliona mina. Ne postoje pouzdani podaci, ali se sa sigurnošću može reći da je bilo najmanje 3 miliona mina, a i da je jedan veliki deo uvežen tokom rata. Tokom ovog perioda, skoro tri miliona ljudi je raseljeno a oko 250.000 je prijavljeno da su mrtvi ili nestali, dok je oko 170.000 ranjeno. BiH je najviše kontaminirana minama u Evropi. Većina minskih polja se nalazila duž međuentitetskih linija razgraničenja u dužini od 1100 km i širini do 4 km. Do 2. februara 2001. godine zabeleženo je 18.145 minskih polja, međutim tadašnje procene govore da je možda broj i veći od 30.000. Većina minskih polja su u "Zoni razdvajanja" između suprotstavljenih snaga, a ima ih i na mnogim drugim mestima, kao na primer za zaštitu dela nekih jedinica, onda da spreči pokrete i brze prodore trupa, oko strateških vojnih i ekonomskih objekata, kao i oko sela i gradova i drugde. Ima i postavljenih mina od pojedinaca bez ikakve upotrebne svrhe i namene i bez nekog reda, takva minska polja su neobeležena i predstavljaju veliku opasnost po civile. Minska polja se uglavnom nalaze na lokacijama planina i šuma, pa je zato pronalaženje i čišćenje takvih minskih polja izuzetno teško. Problem u BiH je veliko područje pod uticajem mina što je oko 11% površine, tako da mine predstavljaju jednu od najznačajnijih prepreka za povratak izbeglica i raseljenih lica, kao i da otežavaju ekonomski oporavak zemlje. BiH je uništila sve mine u svojim skladištima što je oko 520.000 protivpešadijskih mina, ali još nisu sva minska polja očišćena tako da je prema jednom izveštaju krajem 2010. godine ostalo da se uništi prema tim procenama oko 210.000 mina na oko 1.442 km2. Procenjeno je da je ugroženo stanovništvo zbog neposrednog življenja u blizini minskih polje oko 921.500 osoba. Broj stradalih od mina do kraja 2013. godine je ukupno 8.319 od čega je 1833 poginulo a povređeno je 6.039, a za 447 osoba nije poznato od čega s. Prema istom tom izveštaju BiH je zadržala 1.962 protivpešadijske mine za potrebe obuke vojske i za obuku pasa za otkrivanje mina, kao i 23 mine MRUD koje nisu predviđene ovim sporazumom, ali se BiH i njih odrekla iz humanih razloga.
 
'''1992-1997:''' U '''[[Sijera Leone]]''' su korišćenje protivpešadijske mine u manjim količinama od početka građanskog rata. Najveća upotreba mina je bila 1997. godine nakon državnog udara, nevladine snage ECOMOG su bile odgovorne za postavljanje novih minskih polja, što dovodi do povećanog broja civilnih žrtava. Postoje dokazi da su ECOMOG snage koristile mine za zaštitu područja oko [[Lungi]] aerodroma i oko gradskog područja [[Kossoh]].
1992-1996: U Avganistanu u građanskom ratu koji je usledio posle sovjetske ere vladanja nad tom zemljom i oružanog sukoba od 1992-1996 godine došlo je do korišćenja velikog broja mina. Protivpešadijske mine su koristile i vladine i nevladine snage.
 
'''1994-1999:''' U '''[[Mijanmar]]u''' to jest [[Burma|bivšoj Burmi]] je zbog nekih incindenata sa '''[[Tajland]]om''' postavljeno u prigraničnom pojasu oko 7.000 mina na oko 53 km². Od 1994-1995 su postavili veliki broj mina prema '''[[Indija|Indiji]]''' zbog sprečavanja dolaska velikog broja izbeglica zbog unutrašnjih sukoba u '''[[Indija|Indiji]]''' . Isto tako od 1995-1996 je minirana granica prema '''[[Bangladeš]]u''' u dužini od 25 do 50 km, mnogo je stradalih osoba kao i veliki broj životinja od tih mina. Takođe je zbog nekih unutrašnjih sukoba između vladinih trupa i etničkih vojnih snaga u samoj '''[[Mijanmar]]u''' bilo kontaminiranih oblasti oko nekih vojnih baza, puteva, železnica, brana, važnih infrastrukturnih objekata, na periferiji sela i drugim oblastima. Minska polja skoro da nisu uopšte označena tako da predtavljaju veliki rizik po civilno stanovništvo, kao i otežano pronalaženje i uništavanje.
1992-1997: U Sijera Leone su korišćenje protivpešadijske mine u manjim količinama od početka građanskog rata. Najveća upotreba mina je bila 1997. godine nakon državnog udara, nevladine snage ECOMOG su bile odgovorne za postavljanje novih minskih polja, što dovodi do povećanog broja civilnih žrtava. Postoje dokazi da su ECOMOG snage koristile mine za zaštitu područja oko Lungi aerodroma i oko gradskog područja Kossoh.
 
'''1994-2004:''' U '''[[Demokratska Republika Kongo|DR. Kongu]]''' su u građanskom ratu, zbog svrgavanja sa vlasti [[Mobutu]]a u Prvom Kongoaskom ratu koji je bio u periodu od 1994-1997. godine postavljane su protivpešadijske mine od svih strana u tom sukobu. Takođe i u Drugom kongoaskom ratu gde je učestvovalo 8 država i oko 25 raznih vojnih grupa, i neke od tih grupa i država su postavljale protivpešadijske mine. Jedan od takvih sukoba koji se desio u junu 2000. godine između '''[[Ruanda|Ruande]]''' i '''[[Uganda|Ugande]]''' u gradu [[Kisangani]] u '''[[Demokratska Republika Kongo|DR. Kongu]]''', kao i u blizini međunarodnog aeroduma [[Bangok]], postavljene su protivpešadijske mine od svih zaraćenih strana. Prema nekim procenama oko 4000 mina je postavljeno u gradu [[Kisangani]] i oko njega. Dok ne državne grupe ( NSAGs ) su postavljali mine bar do 2004. godine. U avgustu 2013. godine Kongo centar za razminiranje je izvestio da nacionalna baza podataka sadrži evidenciju o 1540 minskih polja u svih 11 provincija. Strateški plan zemlje je da se zemlja očisti od mina do kraja 2016. godine.
1994-1999: U Mijanmaru to jest bivšoj Burmi je zbog nekih incindenata sa Tajlandom postavljeno u prigraničnom pojasu oko 7.000 mina na oko 53 km2. Od 1994-1995 su postavili veliki broj mina prema Indiji zbog sprečavanja dolaska velikog broja izbeglica zbog unutrašnjih sukoba u Indiji. Isto tako od 1995-1996 je minirana granica prema Bangladešu u dužini od 25 do 50 km, mnogo je stradalih osoba kao i veliki broj životinja od tih mina. Takođe je zbog nekih unutrašnjih sukoba između vladinih trupa i etničkih vojnih snaga u samoj Burmi (Mijanmaru) bilo kontaminiranih oblasti oko nekih vojnih baza, puteva, železnica, brana, važnih infrastrukturnih objekata, na periferiji sela i drugim oblastima. Minska polja skoro da nisu uopšte označena tako da predtavljaju veliki rizik po civilno stanovništvo, kao i otežano pronalaženje i uništavanje.
 
'''1995-1997:''' U '''[[Venecuela|Venecueli]]''' su radi obezbeđivanja šest pomorskih baza postavili 1074 protivpešadijske mine, od kojih je u međuvremenu jedna slučajno eksplodirala.
1994-2004: U DR. Kongu su u građanskom ratu, zbog svrgavanja sa vlasti Mobutua u Prvom Kongoaskom ratu koji je bio u periodu od 1994-1997. godine postavljane su protivpešadijske mine od svih strana u tom sukobu. Takođe i u Drugom kongoaskom ratu gde je učestvovalo 8 država i oko 25 raznih vojnih grupa, i neke od tih grupa i država su postavljale protivpešadijske mine. Jedan od takvih sukoba koji se desio u junu 2000. godine između Ruande i Ugande u gradu Kisangani u D.R. Kongu, kao i u blizini međunarodnog aeroduma Bangok, postavljene su protivpešadijske mine od obadve zaraćene strane. Prema nekim procenama oko 4000 mina je postavljeno u gradu Kisangani i oko njega. Dok ne državne grupe ( NSAGs ) su postavljali mine bar do 2004. godine. U avgustu 2013. godine Kongo centar za razminiranje je izvestio da nacionalna baza podataka sadrži evidenciju o 1540 minskih polja u svih 11 provincija. Strateški plan zemlje je da se očisti od mina do kraja 2016 godine.
 
'''1995-1998:''' U '''[[Peru]]u''' je tokom konflikta sa '''[[Ekvador]]om''' zbog spornog dela teritorije došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Mada je bilo i ranijih konflikata sa '''[[Ekvador]]om''' 1941, 1981 kao i od februara 1995-1998, desetine hiljada mina je postavljeno tokom ovih sukoba duž granice sa Ekvadorom, ali velika većina mina je postavljena tokom ovog zadnjeg sukoba 1995. godina. Od 1995 pa do 1998. godine bilo je oko 130 žrtava mina. Još tri provincije na jugu '''[[Ekvador]]a''' ([[Morona Santiago]], [[Pastaza]], i [[Zamora Chinchipe]]) ostaju kontaminirane protivpešadijskim minama i u mnogo manjoj meri i protivtenkovskim minama. Najveći deo minirane granice je Kondor Planinski venac (Cordillera del Condor), koji je bio glavno poprište sukoba. '''[[Ekvador]]''' je prijavio 128 kontaminiranih područja u preko pet provincija [[El Oro]], [[Loja]], [[Morona Santiago]], [[Pastaza]], i [[Zamora Chinchipe]] sa 11.524 protivpešadijskih mina. [[Morona Santjago]] je najviše pogođena pokrajina kako u broju minskih polja, tako i broju mina.
1995-1997: U Venecueli su radi obezbeđivanja šest pomorskih baza postavili 1074 protivpešadijske mine, od kojih je u međuvremenu 1 slučajno eksplodirala.
 
'''1997:''' U '''[[Albanija|Albaniji]]''' je te godine bilo velikih nemira i velikih krađa naoružanja iz skladišta, prema nekim procenama opljačkano je oko 600.000 protivpešadijskih mina, tako da je vlada odlučila da zaštiti skladišta naoružanja minskim poljima.
1995-1998: U Peruu je tokom konflikta sa Ekvadorom zbog spornog dela teritorije došlo do korišćenja protivpešadijskih mina. Mada je bilo i ranijih konflikata sa Ekvadorom 1941, 1981 kao i od februara 1995-1998, desetine hiljada mina je postavljeno tokom ovih sukoba duž granice sa Ekvadorom, ali velika većina mina je postavljena tokom ovog zadnjeg sukoba 1995. godina. Od 1995 pa do 1998. godine bilo je oko 130 žrtava mina. Još tri provincije na jugu Ekvadora (Morona Santiago, Pastaza, i Zamora Chinchipe) ostaju kontaminirane protivpešadijskim minama i u mnogo manjoj meri i protivtenkovskim minama. Najveći deo minirane granice je Kondor Planinski venac (Cordillera del Condor), koji je bio glavno poprište sukoba. Ekvador je prijavio 128 kontaminiranih područja u preko pet provincija El Oro, Loja, Morona Santiago, Pastaza, i Zamora Chinchipe sa 11.524 protivpešadijskih mina. Morona Santjago je najviše pogođena pokrajina kako u broju minskih polja, tako i broju mina.
 
'''1997-1998:''' U '''[[Republika Kongo|R. Kongo]]''' je tokom građanskog rata došlo do postavljanja protivpešadijskih mina. Najveća minska polja su postavljena oko glavnog grada [[Brazavil]]a i oko lučkog grada [[Poant Noar]] (Pointe Noire) tokom tih borbi.
1997: U Albaniji je te godine bilo velikih nemira i velikih krađa naoružanja iz skladišta, prema nekim procenama opljačkano je oko 600.000 protivpešadijskih mina, tako da je vlada odlučila da zaštiti skladišta naoružanja minskim poljima.
 
'''1997-1998:''' U '''[[Etiopija|Etiopiji]]''' je postavljen veći broj mina zbog odbrane od napada '''[[Somalija|Somalije]]''' zbog sporne teritorije. Nema preciznih podataka koliko je tačno mina upotrebljeno tokom ovih sukoba.
1997-1998: U R. Kongo je tokom građanskog rata došlo do postavljanja protivpešadijskih mina. Najveća minska polja su postavljena oko glavnog grada Brazavila i oko lučkog grada Poant Noar (Pointe Noire) tokom tih borbi.
 
'''1998:''' U '''[[Burundi]]ju''' je zbog nekih sukoba sa pobunjeničkim grupama koje su delovale iz '''[[Tanzanija|Tanzanije]]''' postavljeno je velika količina mina u prigraničnom pojasu. Mine koje su korišćene su Kineske, Ruske, Egipatske, Italijanske i Južne Afrike.
1997-1998: U Etiopiji je postavljen veći broj mina zbog odbrane od napada Somalije zbog sporne teritorije. Nema preciznih podataka koliko je tačno mina upotrebljeno tokom ovih sukoba.
 
'''1998-2000:''' U sukobu '''[[Eritreja|Eritreje]]''' i '''[[Etiopija|Etiopije]]''' zbog graničnog spora došlo je do korišćenja protivpešadijskih mina. Prema nekim izveštajima u ovim sukobima je oko 240.000 mina postavljeno od strane '''[[Eritreja|Eritreje]]'''.
1998: U Burundiju je zbog nekih sukoba sa pobunjeničkim grupama koje su delovale iz Tanzanije postavljeno je velika količina mina u prigraničnom pojasu. Mine koje su korišćene su Kineske, Ruske, Egipatske, Italijanske i Južne Afrike.
 
'''1998-2000:''' U '''[[Uzbekistan]]u''' su korišćene protivpešadijske mine na svojim granicama sa '''[[Avganistan]]om''' 1998. godine, onda '''[[Kirgistan]]om''' 1999. godine kao i '''[[Tadžikistan]]om''' u 2000. godini.
1998-2000: U sukobu Eritreje i Etiopije zbog graničnog spora došlo je do korišćenja protivpešadijskih mina u graničnom pojasu su koristišćene mine. Prema nekim izveštajima u ovim sukobima je oko 240.000 mina postavljeno od strane Eritreje.
 
'''1999:''' U '''[[Istočni Timor|Istočnom Timoru]]''' oktobra 1999. su kanadske snage koje su učestvovali u mirovnoj misiji UN-a upotrebile Klajmor protivpešadijske mine, a za ovu upotrebu mina se saznalo nešto kasnije februara 2000. godine. Ove Klajmor mine nisu obuhvaćene sporazumom o protivpešadijskim minama, ali je ovaj incident izazvao veliku pažnju javnosti iz razloga što je Kanada zemlja koja je pokrenula inicijativu za zabranu protivpešadijskih mina.
1998-2000: U Uzbekistanu su se koristile protivpešadijske mine na svojim granicama sa Avganistanom 1998. godine, onda Kirgistanom 1999. godine kao i Tadžikistanom u 2000. godini.
 
'''1999-2000:''' U '''[[Kirgistan]]u''' su na granicama prema '''[[Tadžikistan]]u''' i '''[[Uzbekistan]]u''' postavljena minska polja da bi sprečili upade pobunjeničkih grupa od strane Islamskog pokreta Uzbekistana (IMU). Mine su postavljene u okruzima [[Batken]] i [[Chon-Alai]] i [[Kirgistana Osh]]. Lokacija mina su tačka sporenja između '''[[Uzbekistan]]a''' i [[Kirgizija|Kirgizije]]. Visoki zvaničnik u upravi [[Batken]] kaže da je '''[[Uzbekistan]]''' postavio svoje mine 200-500 metara unutar teritorije '''[[Kirgistan]]a'''. A Uzbekistanski zvaničnici tvrde da nema mina na teritoriji Kirgistana i insistiraju da su njihove mine raspoređene 200-250 metara unutar teritorije Uzbekistana. Dodatno komplikuje situaciju je nedostatak dogovorene granice između Kirgistana i Uzbekistana i sporenje koja zemlja će da polaže pravo na čišćenje svoje teritorije. Postoji zabrinutost zato što civili žive, rade i obrađuju svoju zemlju u blizini minskih polja, što je potencionalno velika opasnost od njih stradanja. Dvadeset sela su navodno blizu minskim poljima, a mine su postavljene blizu reka, puteva, pašnjaka, tako da predstavlja veliki rizik za kretanja seljaka i za normalan život i rad, ono od čega najčešće seljaci žive, obradom zemlje i gajenjem stoke. Uglavnom su korišćenje 2 vrste mina i to: [[PMN]] i [[OZM-72]]. Minska polja su očišćena polovinom 2011. godine.
1999: U Istočnom Timoru oktobra 1999. su kanadske snage koje su učestvovali u mirovnoj misiji UN-a upotrebile Klajmor protivpešadijske mine, a za ovu upotrebu mina se saznalo nešto kasnije februara 2000. godine. Ove Klajmor mine nisu obuhvaćene sporazumom o protivpešadijskim minama, ali je ovaj incident izazvao veliku pažnju javnosti iz razloga što je Kanada zemlja koja je pokrenula inicijativu za zabranu protivpešadijskih mina, tako da se taj sporazum popularno zove i Otava sporazum.
 
'''2001-2002:''' U '''[[Avganistan]]u''' su nevladine trupe postavile znatne količine protivpešadijske mina. Prema nekim izveštajima iz 2007 godine procenjena kontaminacije terena je na više od 859 km² u oko 1585 sela, a samo te iste godine je bilo 608 žrtava od mina. Takođe od mina je stradalo 361.000 domaćih životinja. Prema nekim procenama UN-a iz 1998 godine u '''[[Avganistan]]u''' je bilo nešto između 5-7 miliona mina. Tipovi mina koji su pronađeni u Avganistanu:
1999-2000: U Kirgistanu su na granicama prema Tadžikistanu i Uzbekistanu postavljena minska polja da bi sprečili upade pobunjeničkih grupa od strane Islamskog pokreta Uzbekistana (IMU). Mine su postavljene u okruzima Batken i Chon-Alai i Kirgistana Osh. Lokacija mina su tačka sporenja između Uzbekistana i Kirgizije. Visoki zvaničnik u upravi Batken kaže da je Uzbekistan postavio svoje mine 200-500 metara unutar teritorije Kirgistana. A Uzbekistanski zvaničnici tvrde da nema mina na teritoriji Kirgistana i insistiraju da su njihove mine raspoređene 200-250 metara unutar teritorije Uzbekistana. Dodatno komplikuje situaciju je nedostatak dogovorene granice između Kirgistana i Uzbekistana i sporenje koja zemlja će da polaže pravo na čišćenje svoje teritorije. Postoji zabrinutost zbog blizine civila blizine minskim poljima. Dvadeset sela su navodno blizu minskim poljima, a mine su postavljene blizu reka, puteva, pašnjacima, tako da predstavlja veliki rizik za kretanja seljak i za normalan život i rad, ono od čega najčešće žive, obradom zemlje i gajenjem stoke. Uglavnom su korišćenje 2 vrste mina i to: PMN i OZM-72. Minska polja su očišćena polovinom 2011. godine.
 
* '''[[Belgija]]''' ([[NR-127]]);
2001-2002: U Avganistanu su nevladine trupe postavile znatne količine protivpešadijske mina. Prema nekim izveštajima iz 2007 godine procenjena kontaminacije terena je na više od 859 km2 u oko 1585 sela, a samo te iste godine je bilo 608 žrtava od mina. Takođe od mina je stradalo 361.000 domaćih životinja. Prema nekim procenama UN-a iz 1998 godine u Avganistanu je bilo nešto između 5-7 miliona mina. Tipovi mina koji su pronađeni u Avganistanu: NR-127 Belgija, Type 69 Kina, Type 72 Kina, PP-MI-SR Ex-Čehoslovačka, PP-MI-SR-II Ex-Čehoslovačka, PT-MI-K Ex-Čehoslovačka, Pt-Mi-K Ex-Čehoslovačka, SB-33 Italija, SH-55 Italija, TC-2.4 Italija, TC-3.6 Italija, MD-2 Pakistan, P2-Mark 3 Pakistan, G-Vata-6 Ex-SSSR, MON-100 Ex-SSSR, MON-200 Ex-SSSR, MON-50 Ex-SSSR, MON-90 Ex-SSSR, OZM-3 Ex-SSSR, OZM-4 Ex-SSSR, OZM-72 Ex-SSSR, OZM-UUK-AP Ex-SSSR, PDM-2 Ex-SSSR, PFM-1 Ex-SSSR, PFM-15 Ex-SSSR, PGMDM Ex-SSSR, PMD-6 Ex-SSSR, PMD-6M Ex-SSSR, PMN Ex-SSSR, PMN-2 Ex-SSSR, PMP Ex-SSSR, POMZ Ex-SSSR, POMZ-2 Ex-SSSR, POMZ-2M Ex-SSSR, TC-6-AT Ex-SSSR, TM-41 Ex-SSSR, TM-46 Ex-SSSR, TM-57 Ex-SSSR, TM-62 Ex-SSSR, TM-62M Ex-SSSR, TMB-44AT Ex-SSSR, TMDB Ex-SSSR, TMK-2 Ex-SSSR, TMN-46 Ex-SSSR, VS-MK2 Singapur, Mark-2 Velika Britanija, Mark-7 Velika Britanija, PMA-1A Ex-Jugoslavija, TMA-5 Ex-Jugoslavija, RAP-2 Zimbabve.
* '''[[Kina]]''' ([[Type 69]]), ([[Type 72]]);
* '''[[Čehoslovačka]]''' ([[PP-MI-SR)]], ([[PP-MI-SR-II]]), ([[PT-MI-K]]), ([[Pt-Mi-K]]);
* '''[[Italija]]''' ([[SB-33]]), ([[SH-55]]), ([[TC-2.4]]), ([[TC-3.6]]);
* '''[[Pakistan]]''' ([[MD-2]]), ([[P2-Mark 3]]);
* '''[[SSSR]]''' ([[G-Vata-6]]), ([[MON-100]]), ([[MON-200]]), ([[MON-50]]), ([[MON-90]]), ([[OZM-3]]), ([[OZM-4]]), ([[OZM-72]]), ([[OZM-UUK-AP]]), ([[PDM-2]]), ([[PFM-1]]), ([[PFM-15]]), ([[PGMDM]]), ([[PMD-6]]), ([[PMD-6M]]), ([[PMN]]), ([[PMN-2]]), ([[PMP]]), ([[POMZ]]), ([[POMZ-2]]), ([[POMZ-2M]]), ([[TC-6-AT]]), ([[TM-41]]), ([[TM-46]]), ([[TM-57]]), ([[TM-62]]), ([[TM-62M]]), ([[TMB-44AT]]), ([[TMDB]]), ([[TMK-2]]), ([[TMN-46]]);
* '''[[Singapur]]''' ([[VS-MK2]]);
* '''[[Velika Britanija]]''' ([[Mark-2]]), ([[Mark-7]]);
* '''[[Jugoslavija]]''' ([[PMA-1A]]), ([[TMA-5]]);
* '''[[Zimbabve]]''' ([[RAP-2]]).
 
'''2002-2006:''' U Nepalu'''[[Nepal]]u''' tokom sukoba, vojska Nepala'''[[Nepal]]a''' je koristila protivpešadijske mine i improvizovane eksplozivne naprave (IEDs). Mine su postavljane oko vojnih objekata, policijskih stubova, i infrastrukturnih objekata. Nepalska Vojskavojska je počela da koristi mine od 2002. godine i procenjuje se da ih ima oko 14.000 mina (uključujući 11.000 [[PMD-6]] mina i 3.000 [[POMZ-2]] i [[M14 mine]]). Mine su koristili na 53 lokacije i IEDs na 275 lokacija tokom sukoba.
 
'''2004:''' '''[[Ekvatorijalna Gvineja]]''' je postavljala protivpešadijske mine na ostrvu [[Bioko]]. Vlada Ekvatorijalne Gvineje nikada se nije izjasnila povodom toga tako da se nezna ko ih je postavio, a takođe nije utvrđeno iz kojih razloga su postavljene mine.
 
'''2004-2010:''' U Jemenu'''[[Jemen]]u''' je u junu 2004. godine nakon pobune na čelu sa Abdul-Malik Al-Houthia protiv vlade Jemena'''[[Jemen]]a''' u planinskim severnim delovima gubernije Sa'daa, počela upotreba protivpešadijskih mina svih strana u sukobu.
 
'''2006-2009:''' U '''[[Šri Lanka|Šri Lanki]]''' brigadni general Lasantha Vickramasuriia je priznao da je vojska koristila protivpešadijske mine u prošlosti, ali je naglasio da je takva upotreba bila samo u prošlosti. Izgleda da su u 2008. i 2009. godini, nevladine snage LTTE postavile veliki broj mina u odbranu svojih vojnevojnih infrastruktureinfrastruktura. Predstavnik vojske je rekao da su naišli na mnogemnoga nova minska polja, improvizovane eksplozivne naprave (IEDs) i mine iznenađenja u periodu od kraja novembra 2008. i marta 2009. godine. On je dalje tvrdio da je očigledno da LTTE je postavio milione mine u područjima pod njihovom kontrolom i da je veći deo mina su postavljenepostavljen gotovo svuda uz puteve, kuće, bašte, poljoprivrednepoljoprivredno zemljištazemljište i na druga mesta.
 
'''2007:''' '''[[Butan]]''' je prijavio da je postavio ukupno 103 protivpešadijske mine na dve lokacije koje se nalazi u blizini granice sa [[Indija|Indijom]] blizu mesta [[Manas]], [[Vildlife]] i [[Sanctuari]]. Tu su bila dva kampa ili logora na Indijskoj teritoriji i gde su im te osobe prelazile slabo nadgledanu granicu i pravile velike probleme. Radi zaštite svojih građana postavili su ukupno 103 mine. Sve mine su očišćene i uklonjene u 2013 godini.
 
'''2008:''' U sukobu '''[[Gruzija|Gruzije]]''' i '''[[Abhazija|Abhazije]]''' došlo je do korišćenja protivpešadijskih mina sa obe strane radi odbrane dela teritorije i zaštite svojih trupa.
 
'''2008-2012:''' Na jugu Tajlanda'''[[Tajland]]a''' je usled pobune naroda došlo do velike upotrebe protivpešadijskih mina kao i improvizovanih eksplozivnih naprava. U oktobru 2008. godine, dvojica vojnika su nagazili protivpešadijsku minu dok su patrolirali na spornoj teritoriji između Tajlanda'''[[Tajland]]a''' i '''[[Kambodža|Kambodže]]''', u blizini Svetske baštine zaštićene od [[UNESCO]] kod mesta [[Preah Vihear]]. U prošlosti, tajlandski vojnici su postavili defanzivna minska polja duž granice Tajland-Kambodža radi sprečavanje infiltracije Vijetnamskih trupa. Najčešće korišćene mine u Tajlandu su '''[[SSSR|sovjetske proizvodnje]]''' i to: [[PMN-2]], [[pomže-1]], i [[pomže-2]] mina, kao i '''[[Kina|kineskih mina]]''' [[Type 72]] i [[SAD|Američkih]] [[M-18A1]]. Mine su takođe koristili na granicama sa Mijanmarom'''[[Mijanmar]]om''' ('''[[Burma|bivša Burma]]'''), Laosu'''[[Laos]]u''' i '''[[Malezija|Maleziji]]'''.
 
'''2011:''' U '''[[Libija|Libiji]]''' su koristli mine nevladine snage tokom građanskog rata protiv vladinih snaga lojalnih Moameru el Gadafiju. Te mine su zaplenjene u 2 velika magacina u blizini [[Misrata|Misrate]], a služili su im radi odbrane gradova i mesta od napada vladinih vojnih snaga. Te mine su pronađene na 6 različitih lokacija. Po nekim izveštajima mine su koristile i vladine snage u blizini mesta [[Adždabija]], [[Brega]], [[Khusha]], [[Misrata|Misrati]], [[al-Kavalish]] i [[Nafusa]] planinama. Najčešće korišćen tip protivpešadijskih mina bile su mine čija je sadržina metala bila veoma niska i bile su teške za otkrivanje, a to je '''[[Brazil|Brazilska]]''' ([[T-AB1 mine]]), ali dokazi postoje da su pronađene i '''[[Belgija|Belgijske mine]]''' ([[NR 413 stake]]) kao i ([[TRN NR 442]]). Procenjeno je da je kontaminirano područje u '''[[Libija|Libiji ]]'''na još oko 1,5 do 3 miliona mina, ali do pre ovog konflikta 2011. godine.
 
'''2011:''' U '''[[Obala Slonovače|Obali Slonovače]]''' je došlo do oružanog sukoba između snaga lojalnih bivšem predsedniku Laurenti Gbagbo protiv novoizabranog predsednika Alassane Ouattara. Tada je došlo do upotrebe mina ali to nikada nije zvanično potvrđeno. U jednom izveštaju 2014 godine '''[[Obala Slonovače]]''' je pomenula da je pronašla zalihe protivpešadijskih mina tokom provere imovine posle tih sukoba, gde su u 2012. godini uništene 1526 mina, a između 27 jula 2013 i 28 februara 2014. godine još 277 mina.
 
'''2011:''' U Izraelu'''[[Izrael]]u''' su postavljene protivpešadijske mine prema granici sa '''[[Sirija|Sirijom]]''', a to se dogodilo nakon ulaska nekoliko stotina civila 15. maja 2011. godine povodom godišnjice palestinskog obeležavanja praznika "Dana Nakba". Mine su postavljene radi sprečavanja ulaska još većeg broja sumnjivih osoba, da bi se sprečio neki od mogućih terorističkih napada.
 
'''2012-2013:''' U Maliju'''[[Mali]]ju''' je započeo oružani sukob na severu zemlje između vladinih snaga i njenih saveznika ('''[[Francuska|Francuza]])''', protiv oružanih opozicionih grupa povezanih sa Al Kaidom u islamskom Magrebu (AKIM). Ne-državne naoružane grupe pod nazivom Pokret za jedinstvo i džihad u zapadnoj Africi potvrdili su da su postavili minska polja blizu grada Gao. Ministar spoljnih poslova Malija je optužio AKIM za korišćenje mina.
 
'''2013:''' Na '''[[Nagorno-KarabahuKarabah]]u''' u julu 2013. godine je vojni šef, general Movses Hakobian izjavio da su njegove snage postavile nagazne mine ove godine na jermenskom-azerbejdžanskoj granici, a upotreba je imala za cilj sprečavanje diverzantskih napada od strane Azerbajdžanskih trupe. On je takođe naveo da "zbog tekućeg sukoba sa Azerbejdžanom ... danas nismo u poziciji da se uzdržimo od upotrebe protivpešedijskih mina za odbrambene svrhe duž linije razdvajanja".
 
'''2013-2014:''' U Mjanmaru'''[[Mijanmar]]u''' to jest '''[[Burma|bivšoj Burmi]]''' došlo je do građanskog rata gde je došlo do upotrebe protivpešadijskih mina i od vladinih snaga kao i od nevladinih snaga.
 
'''2013-2014:''' U Tunisu'''[[Tunis]]u''' je od aprila 2013. godine prijavljena nova upotreba protivpešadijskih mina i improvizovanih eksplozivnih naprava u toku operacije u '''[[Tunis|Tuniske vojske]]''' protiv islamističkih pobunjeničkih snaga u regiji Jebel Al-Cha'anby u blizini Alžirske granice.
 
'''2014:''' U '''[[Ukrajina|Ukrajini]]''' je došlo do sukoba između vladinih snaga '''[[Ukrajina|Ukrajine]]''' i nevladinih snaga (prorusa) koji su izbili početkom 2014. godine u početku na Krimu[[Krim]]u, a zatim i u istočnoj Ukrajini u provincijama [[Donjeck]] i [[Lugansk]]. Postoje značajni dokazi o postavljanju protivpešadijskih mina na različitim lokacijama.
 
[[Kategorija:Vojska]]