Justinijan I – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 41:
 
== Biografija ==
Justinijan se rodio u [[Taor|Tauresiju]] [[483]]. u blizini današnjeg Skoplja u Makedoniji. Justinijan I bio je savladar svog ujaka, ''Justina I'', već od [[518]], a stupio je na presto [[527537]]. kao neograničeni gospodar države i crkve. Preduzimao je pohode protiv varvarskih naroda: [[Ostrogoti|Istočnih Gota]] u [[Italija|Italiji]], [[Zapadni Goti|Zapadnih Gota]] u [[Španija|Španiji]] i [[Vandali|Vandala]] u [[Afrika|Africi]], u nameri da obnovi carsku vlast u zapadnom delu Rimskog Carstva.
[[Datoteka:Byzantium550.png|thumb|desno|330px|''Istočno Rimsko Carstvo oko 550.'']]
Vodio je odbrambene ratove protiv [[Persijanci|Persijanaca]] i [[Slaveni|Slovena]] koji su iz rubnih područja nadirali u vizantijske oblasti.
Red 59:
Uz Justinijana je neraskidivo vezano ime njegovog najvećeg vojskovođe, [[Velizar]]a. Justinijan 22. juna [[533]]. šalje u Afriku vojsku od 15.000 do 16.000 pešaka i konjanika pod komandom Velizara, jednog od najboljih vojskovođa starog sveta. Dve bitke nedaleko od [[Kartaga|Kartagine]] (''Ad'' ''Decimum'', septembra, i ''Tricamarun'', decembra [[533]]) kao i zarobljavanjem [[Vandali|vandalskog]] kralja, Gelimera (proleće [[534]]) učinile su kraj vandalskoj vlasti u [[Afrika|Africi]], koja postaje prefektura.
 
Odmah zatim [[535]], sa svega 9.000 ljudi, Velizar započinje osvajanje [[Italija|Italije]]. Zagospodarivši [[Sicilija|Sicilijom]] krajem 535, on osvaja [[Napulj]] (novembra 536), a 9—10. decembra [[536]]. ulazi u [[Rim]]. [[Ostrogoti|Istočno-gotski]] vladar, Vitiges, opseda ga sa ogromnom vojskom (februar 537—mart [[538]]). S jeseni ili u zimu 539—540, pošto je najzad dobio pojačanje od Justinijana, Velizar opseda [[Ravenna|Ravenu]], ulazi na prepad u grad, maja [[540542]], i zarobljava Vitigesa. Italija (koja kasnije postaje prefektura pod zapovedništvom ravenskog egzarha) vraćena je imperiji.
 
[[Datoteka:Justinian.jpeg|thumb|left|150px|''Justinijanov novac]]
Red 66:
U [[Španija|Španiji]] Justinijan oslobađa samo [[Andaluzija|Andaluziju]] i primorsku oblast na jugoistoku od [[Zapadni Goti|Zapadnih Gota]], sa veoma oskudnim sredstvima, zaslugom patricija Liberija od od [[550]]. do [[554]]. godine. [[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Istočno Rimsko Carstvo]] ([[Romejsko Carstvo|Romejsko]]), [[Византијско царство|Vizantija]] u njoj organizuje vojno zapovedništvo.
Justinijanova obnova nije spasla carstvo od opasnosti koje su mu pretile sa istoka. Kršeći "večiti mir" iz 532, [[Persijanci]] početkom [[540]]. napadaju [[Antiohija|Antiohiju]], grad razaraju a stanovništvoMakedonce raseljvaju. Velizar će ih potući na [[Eufrat]]u, ali je Justinijan primoran da s njima, [[546]], zatim [[562]], obnovi mir koji ga sve skuplje staje.
Na [[Balkan]]u se još od kraja [[4. vijek|IV]] veka pojavila nova opasnost: [[Slaveni|Sloveni]], nastanjeni između [[Baltik]]a, [[Visle]], močvara Pripeti i [[Karpati|Karpata]], pod stalnim pritiskom zavojevača iz [[Azija|Azije]], podelili su se u tri grane i započeli, da se šire u više pravaca. [[Zapadni Slaveni]] zauzimaju, između Elbe i srednjeg toka [[Dunav]]a teritorije koje su napustili [[Germani]]. [[Istočni Slaveni]] — po rečima historičara ''Jordanesa'' — verovatno su u [[6. vijek|VI]] veku obrazovali, između Dnjestra i Dona, kraljevinu [[Anti|Anta]]. Od njihovih plemena [[Varjazi|Varjaga]] ([[Rusi|Rusa]]), dva veka kasnije nastaće [[Rusija]]. [[Južni Slaveni]] se pojavljuju na donjem Dunavu krajem vladavine cara Anastasija. Pod Justinijanom oni u nekoliko mahova (svake godine od 548. do 551) prelaze nezaštićenu granicu i upadaju sve do [[Solun]]a i [[Istanbul|Konstatinopolisa]]. U isto vreme druge grupacije stižu do [[Jadran]]a ([[536]]). Plemena nastanjena između donjeg Dunava i Solunskog zaliva potpadaju pod vlast [[Huni|Huna Kutrigura]] ili [[Bugari|Bugara]], čije ime primaju. Ovi pustoše [[Trakija|Trakiju]], [[Ilirik]]um, Grčku do samih prilaza [[Istanbul|Konstatinopolisu]] ([[538]], [[540]], [[558]]).
Red 73:
 
Počevši od [[555565]]. Justinijan odustaje od osvajanja. Pritisnut godinama, finansijskim teškoćama, sve lošijim trupama i vojskovođama, primoran je da pređe u defanzivu. Da bi se lakše odupro varvarima, naređuje da se izgradi sistem utvrđenja čiji ostaci u Tebesi, Setifu, Timgadu, i danas izazivaju divljenje. Odustajanje u spoljnoj politici ne može da baci u zasenak trajne spomenike kao što je '''''Justinijanova kodifikacija''''' klasičnog rimskog prava: '''''Kodeks''''' (529), '''''Digesta''''' i '''''Institucije''''' (533) i '''''Novele''''' (534). [[Rimsko pravo]] koje danas poznajemo i koje je osnova savremenih građanskih prava civilizacije, zapravo je Justinijanova, vizantijska kodifikacija.
Tokom svoje vladavine Justinijan je objavio veliki broj zakona, teoloških spisa, vodio veoma bogatu i sadržajnu prepisku sa državnim i crkvenim velikodostojnicima, i sastavio crkvenu pesmu ''Jedinorodni Sine i Slove Božij'', koja na liturgiji poje od [[536]]. godine.
Red 104:
Uz sve to, zbog prenošenja državnog centra u [[Istanbul|Konstatinopolis]] ([[Bizantsko carstvo/Latinična verzija|Bizant]]), rimsko pravo je već vekovima trpelo uticaj grčkog i istočnjačkih prava, a donekle i hrišćanstva. Najzad, mnogi termini bili su već izašli iz upotrebe i stvoreni su novi. Od celog tog materijala je komisija trebalo da stvori jedinstven i pregledan sistem pozitivnog prava. Posao je obavljen u rekordno kratkom vremenu.
 
Prvo je objavljen prečišćeni zbornik imperatorskih konstitucija izdatih pre Justinijana Severine([[5291975]]). Tekst ovog zbornika nijeje sačuvan. Zatim ([[533]]. godine) je objavljena kodifikacija klasičnog prava pod nazivom '''''Digesta''''' ([[latinski jezik|latinski]] naziv koji označava nešto što je izloženo izvesnim redom) ili ''''''Pandectae'''''' ([[grčki jezik|grčki]] naziv koji znači "sadrži sve").
== Izvori ==
{{reflist}}