Pavel Jozef Šafárik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 17:
[[1848.]] godine je uzeo učešće na skupu čeških i nemačkih pisaca i slavenskom skupu i u to vreme je postao poslanik zemaljskog skupa.
 
Pavel Josef Šafarik imao je iste poglede na srpski jezik kao i [[Vuk Stefanović Karadžić]] te i ako nije pisao srpskim jezikom i iako nije bio [[Srbin]] u velikoj meri je uticao na filologiju srpskog jezika u [[19. vek]]u jer su obojica imali iste poglede na korpus srpskog jezika i literature. Ime Šafarika treba da bude ubeleženo kao ime prijatelja srpskog jezika, pisca prvveprve istorije srpskog jezika i jednog od najznačajnijih srpskih bibliografa svih vremena.<ref name="VSvK"> Významní Slovaci v dejinách Kulpína S. Boldocký, T. Radovanov, V. Valentik, Kulpin 2009.
''</ref>
 
Red 47:
Novi direktor je delovao na [[Srbi|Srbe]] pod jako dobrim utiscima.<ref name="ŠK " />Osim njega svi profesori su bili Srbi. On je funksiju direktora sprovodio punih pet godina.<ref name="ŠK " />Kao direktor imao je jako ambiciozne planove. Šafarikova koncepcija se sastojala u stvaranju gimnazije po [[Grčka|grčkim]] uzorima. Odmah po dolazku na dužnost napravio je manje izmene u programu i uveo i proširio predmete sa crtanjem i slikanjem. Pozitivno je bilo i skupljanje knjiga za buduću biblioteku. Prikikom inauguracije je rekao da će sam da predaje matematiku (algebru i geometriju), fitiku, logiku, retoriku, poeziju, stilistiku i da će predavati klasike u humanitnoj klasi. Predavao je latinski, nemački a posle po stupanju na snagu mađarizacionih procesa i mađarski jezik kao nastavni jezik.
 
Za vreme prve dve godine je stanovao kod bogatog građanina Servickog. [[1821.]] godine je zamoljen od strane Toše Stratimirovića(1778. - 1832.), sinovca srpskog patrijarha [[Stefan Stratimirović|Stefana Stratimirovića]] veleposednika iz porodice Stratimirovića iz [[Kulpin]]a koji je podupirao slovačku kulturuda pruzme brigu o vaspitanju nad njegovim sinom Milošem. U porodici Stratimirović bila je tradicija da se za obrazovanje i vaspitanje svojih sinova u porodici uzimaju privatni učitelji iz redova obrazovanih- uglavnim slovaka. U znak zahvalnosti je dobio ka dispoziciji deo kuće u [[Novi Sad|Novom Sadu]] gde je stanovao, adok se za hranu se brinula služavka koju su mu plaćali. Šafarik je Miloša vaspitavao u Novom Sadu ali je posećivao i imanje Stratimirovićevih u [[Kulpin]]u i tu radio na svojim literarnim delima.<ref name="VSvK" />
 
Dana [[17. jun]]a [[1822.]] godine se P. J. Šafarik oženio 19 godišnjom Julijom Ambroziom koja je bila iz sitnijeg plemstva slovačke porodice. Rodila se u Velikoj Kikindi u [[Mađarska|Mađarskoj]] [[19. novembar|19. novembra]] [[1803.]] godine a njen otac i mati su bili poreklom iz [[Slovačka|Slovačke]]. Kako navode njegovi životopisci njegova supruga je bila jako inteligentna i temperamentna a govorila je četiri slavenska jezika; [[češki]], [[slovački]], [[srpski]] i [[ruski]] i svome suprugu je mnogo pomagala u njegovom radu.
Red 53:
Šafarikova situacija je u mnogome pogoršana posle [[1824.]] godine kada je austrijska vlada zabranila [[Srpska pravoslavna crkva|srpskoj pravoslavnoj crkvi]] zapošljavanje evangelističkih obrazovanih ljudi iz Ugarske na gimnazijama i u svojim službama. Šafarik je dobio iznimku s time da neće vršiti funkciju direktora.
 
Šafariku su se posle ovog događale razne poteškoće i nagomilavali su mu se problemi i finansijske poteškoće, Primanja su se smanjila upravo u vreme kada je to najviše trebao i kada je kod njega došlo u porodici do rađanja dece. Kod njega se rodilo petoro dece. Trudio se da nađe profesorsko mesto u Slovačkoj, ali iz različitih uslova nije primio mnoge dobre ponude. U to vreme Šafarik radi na skupljanju materijala i izdavanju slovačkih narodnih pesama. Njegovo najvažnije delo iz ovog perioda je ''Geschichte der slawischen Sprache und Literatur nach allen Mundarten'' ([[Budimpešta]], [[1826.]])- Istorija slavenskih jezika i literature u svim dialektima. U Novom Sadu Šafarik je skupio mnogo materijala koji je kasnije koristio za preradu u [[Prag]]u.
 
Dana [[22. decembar|22. decembra]] [[1832.]] dao je Šafarik ostavku na mesto direktora, a [[6. april]]a [[1833.]] godine je napustio [[Novi Sad]] koji više nije posetio u svom kasnijem životu i posle neuspelog pokušaja da dobije mesto profesora i bibliotekara u Rusiji odlazi na poziv prijatelja preko [[Budimpešta|Budimpešte]] i [[Bratislava|Bratislave]] u [[Prag]].
 
=== Češka [[1833.]] – [[1861.]] ===