Parkinsonova bolest – razlika između verzija

Prije pregleda medicinska sestra pomaže bolesniku svući odjeću,skinuti cipele i čarape.Pokušava uspostaviti komunikaciju s bolesnikom u vezi sa smanjenjem straha i pojašnjenjem postupaka koji će se tijekom pregleda izvoditi.

Liječenje Parkinsonove bolesti

liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnju težine

specifičnih lijekova, način prehrane, tjelovježba.

Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim

lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma

period.Liječenje Parkinsonove bolesti uz primjenu lijekova uključuje i nefarmakološke mjere

(tjelovježba, prehrana, suportivne grupe).

Cilj liječenja je postići kontinuiranu stimulaciju dopaminergičkih neurona primjenom antiparkinsonika (lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti).

Levodopa je jedan od najdjelotvornijih lijekova i još uvijek predstavlja zlatni standard u liječenju PB; u mozgu se direktno pretvara u dopamin i tako nadoknađuje nedostatak fiziološkog dopamina zbog kojeg i dolazi do razvoja PB; najčešće se daje u kombinaciji sa inhibitorima enzima dekarboksilaze koji sprječavaju njenu brzu razgradnju i omogućavaju da veća količina levodope dospije do mozga; u početku terapije, levodopa pokazuje odlične rezultate i dobro kontrolira simptome Parkinsonove bolesti, no s progresijom bolesti i dugotrajnom primjenom, učinak levodope slabi, javljaju se tzv. motoričke oscilacije kada se, pred kraj intervala doziranja, pojavljuju simptomi Parkinsonove bolesti i primjenjena doza levodope ima sve kraći učinak; osim toga dugotrajnom primjenom levodope javljaju se i diskinezije (nekontrolirani pokreti koji uključuju izvijanje/okretanje ruku, šaka, stopala, trupa i glave) koje su najizraženije kada je i koncentracija levodope u mozgu najveća, a pojačavaju se i povećanjem primjenjene doze; stoga se, prema terapijskom algoritmu, levodopa preporučuje u terapiji uznapredovale PB i to sama ili u kombinaciji s drugim lijekovima (COMT-inhibitori, agonisti dopamina, MAO-inhibitori, itd.);

situacijama teških tzv. "off" epizoda kada je bolesnik potpuno ukočen i ne reagira na uobičajenu

terapiju;

* bromokriptin spada u stariju generaciju agonista dopamina, tzv. ergot preparate koji se

danas sve rijeđe koriste;

* ropinirol, pramipeksol su predstavnici nove generacije i pripadaju tzv. non-ergot

preparatima; daju se već u ranim stadijima bolesti, u niskoj dozi koja se postepeno titrira;