Parkinsonova bolest – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 48:
Zna se da osobe kod kojih netko od najuže rodbine boluje od PB imaju veću vjerojatnost također oboljeti od te bolesti, ali se smatra da je ta vjerojatnost mala, oko 5%. Od lijekova koji uzrokuju pojavu PB neki su oni za liječenje psihijatrijskih bolesti (npr. Haldol, Melleril i sl.), za liječenje mučnina i povraćanja (Reglan, Torecan). Prestankom uzimanja lijekova prestaju i simptomi PB.
Znakovi i simptomi bolesti
Glavni simptomi su tremor (drhtanje), rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata) i bradikinezija
(usporenje pokreta).
Simptomi ne moraju biti prisutni istodobno niti se javljati jednakim intenzitetom.
Tremor (drhtanje) je simptom koji javnost često povezuje s PB iako tek oko 25% bolesnika doživljava jako slabi tremor ili ga uopće nemaju. Karakteriziran je ritmičnim podrhtavanjem i nevoljnim pokretima različitih dijelova tijela. Posljedica je ponavljajućih mišičnih kontrakcija. U početku je izazvan uzbuđenjem, gubi se u snu i tijekom odmora a s vremenom se javlja u sve duljim razdobljima. Počinje asimetrično na rukama, prvo jedna pa druga (stereotip – brojanje novca), kasnije noge, donja čeljust, jezik, glava.Važno je zapamtiti da drhtanje može biti različita podrijetla te da nemaju svi bolesnici s drhtanjem PB.
Linija 67 ⟶ 68:
Prije pregleda medicinska sestra pomaže bolesniku svući odjeću,skinuti cipele i čarape.Pokušava uspostaviti komunikaciju s bolesnikom u vezi sa smanjenjem straha i pojašnjenjem postupaka koji će se tijekom pregleda izvoditi.
Liječenje Parkinsonove bolesti
Liječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U
liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi i stupnju težine
bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života.Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje
specifičnih lijekova, način prehrane, tjelovježba.
Liječenje je izrazito uspješno u ranom stadiju kada je simptome moguće kontrolirati jednim
lijekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lijekova različitog mehanizma
djelovanja. Za postizanje odgovarajuće doze potrebno je postupno titriranje kroz dulji vremenski
period.Liječenje Parkinsonove bolesti uz primjenu lijekova uključuje i nefarmakološke mjere
(tjelovježba, prehrana, suportivne grupe).
Cilj liječenja je postići kontinuiranu stimulaciju dopaminergičkih neurona primjenom antiparkinsonika (lijekova za liječenje Parkinsonove bolesti).
Levodopa je jedan od najdjelotvornijih lijekova i još uvijek predstavlja zlatni standard u liječenju PB; u mozgu se direktno pretvara u dopamin i tako nadoknađuje nedostatak fiziološkog dopamina zbog kojeg i dolazi do razvoja PB; najčešće se daje u kombinaciji sa inhibitorima enzima dekarboksilaze koji sprječavaju njenu brzu razgradnju i omogućavaju da veća količina levodope dospije do mozga; u početku terapije, levodopa pokazuje odlične rezultate i dobro kontrolira simptome Parkinsonove bolesti, no s progresijom bolesti i dugotrajnom primjenom, učinak levodope slabi, javljaju se tzv. motoričke oscilacije kada se, pred kraj intervala doziranja, pojavljuju simptomi Parkinsonove bolesti i primjenjena doza levodope ima sve kraći učinak; osim toga dugotrajnom primjenom levodope javljaju se i diskinezije (nekontrolirani pokreti koji uključuju izvijanje/okretanje ruku, šaka, stopala, trupa i glave) koje su najizraženije kada je i koncentracija levodope u mozgu najveća, a pojačavaju se i povećanjem primjenjene doze; stoga se, prema terapijskom algoritmu, levodopa preporučuje u terapiji uznapredovale PB i to sama ili u kombinaciji s drugim lijekovima (COMT-inhibitori, agonisti dopamina, MAO-inhibitori, itd.);
Direktni stimulatori dopaminergičkih neurona (apomorfin, bromokriptin, pramipeksol, ropinirol) direktno stimuliraju dopaminske receptore i zamjenjuju ulogu dopamina u mozgu; u ranoj fazi bolesti uzimaju se kao monoterapija, a kasnije u kombinaciji s levodopom.
* apomorfin je najstariji agonist dopamina i primjenjuje se putem subkutanih injekcija u
situacijama teških tzv. "off" epizoda kada je bolesnik potpuno ukočen i ne reagira na uobičajenu
terapiju;
* bromokriptin spada u stariju generaciju agonista dopamina, tzv. ergot preparate koji se
danas sve rijeđe koriste;
* ropinirol, pramipeksol su predstavnici nove generacije i pripadaju tzv. non-ergot
preparatima; daju se već u ranim stadijima bolesti, u niskoj dozi koja se postepeno titrira;
njihova rana primjena odgađa uvođenje levodope, a, kasnije kada se levodopa i uvede u terapiju,
pojačavaju njen učinak i levodopa se može primjeniti u nižim dozama.
 
[[ar:مرض باركنسون]]