Paul Klee – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
m r2.6.4) (robot Mijenja: he:פאול קלה
Xqbot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2) (robot Dodaje: bar:Paul Klee; kozmetičke promjene
Red 18:
'''Paul Kle''' (*[[18. decembar]] [[1879]]—†[[29. jun]] [[1940]]) je bio je nemačko-švajcarski slikar, član umetničke grupe [[Plavi jahač]] ({{jez-nem|Der Blaue Reiter}}). Na njegovo stvaralaštvo uticalo je nekoliko pravaca savremene umetnosti: [[ekspresionizam]], [[kubizam]] i [[nadrealizam]]. Kle i njegov prijatelj [[Vasilij Kandinski]] poznati su po svom pedagoškom radu u školi [[Bauhaus]].
 
== Život ==
 
Rodio se [[1879.]] godine u [[Švajcarska |Švajcarskoj]], otac mu je bio učitelj [[muzika |muzike]] a majka švajcarska [[pevač |pevačica]]ica. Detinjstvo je proveo u Švajcarskoj, a pošto je po ocu dobio nemačko državljanstvo, odselio se posle mature [[1898.]] u [[Minhen]]. Posle dvoumljenja između muzike (bio je izvanredan i talentovan [[violinista]]), [[literatura |literature]] i likovne umetnosti, ipak se opredelio za [[slikarstvo]]. Prvo je studirao grafiku na privatnoj školi Henrika Knira i u to doba sticao ne samo umetnička već i seksualna iskustva. Iz jedne takve kratkotrajne veze rodio mu se sin koji je posle nekoliko nedelja umro.
 
U oktobru [[1900.]] posećivao je časove slikarstva kod Franca fon Štika na Minhenskoj akademiji, gde je studirao i Vasilij Kandinski sa kojim se mnogo kasnije upoznao. Godine [[1901.]] je napustio akademiju. Posle puta po [[Italija |Italiji]] bio je u [[Berlin |Berlinu]]u kod roditelja gde je slikao aktove i svirao u orkestru i pisao pozorišne kritike. Godine [[1900.]] oženio se sa klaviristkinjom Lili Štrumpf i sledeće godine im se rodio sin Feliks. Naredne godine je proveo u domaćinstvu i posvetio se vaspitavanju svoga sina, dok je Lili zarađivala za život i tada se Kleov slikarski život sporo razvijao.
 
== ''Plavi jahač'' i put za Tunis ==
 
 
Godine [[1911.]] Upoznao je [[August Make |Augusta Makea]] i [[Vasilij Kandinski|Vasilija Kandinskog]]. Skupa sa njima i [[Franc Mark]]a, [[Gabrijela Minterl |Gabrijelu Minterl]], [[Aleksej Javlenski |Aleksej Javlenskog]] i druge, svi su se zajedno interesovali za gotiku, primitivnu umetnost i nove savremene likovne pravce [[fovizam]] i [[kubizam]]. S njima je Kle našao zajednički jezik i delio poglede na umetnost.
 
Kandinski i Mark u to doba rade na almanahu "-{Der Blaue Reiter}-" - [[Plavi jahač]] koji je postao jedno od najvažnijih dela u savremenoj umetnosti [[20. vek]]a. Prva njihova izložba bila je otvorena krajem [[1911.]] godine u modernoj galeriji Tanhojzer u [[Minhen]]u. Tu Kle nije učestvovao ali je za jedan časopis napisao recenziju. Na drugoj njihovoj izložbi je učestvovao i Kle, a posle izložbi u [[Minhen]]u izlagali su i u drugim gradovima kao na primer u [[Keln]]u i [[Berlin]]u.
 
Godine [[1914.]] godine Paul Kle je sa [[Franc Mark |Franc Markom]]om i [[Luj Moaje|Lujom Moajeom]] posetio [[Tunis]]. Na ovom putu Kle nalazi pristup ka boji i u svoj dnevnik upisuje: " ... ja i [[boja]] smo jedno. Ja sam slikar".
 
== Bauhaus ==
 
 
U [[Prvi svetski rat |Prvom svetskom ratu]] [[1920.]] godine Kle je pozvan u nemačku armiju ali kao slikar je imao sreće i nije raspoređen za front već je radio na maskirnim uzorcima za avione, no u ratu je izgubio svoje prijatelje [[August Make]]a i [[Franc Mark]]a.
 
I u armiji je Kle imao privilegije da izlaže i u galeriji Šturm u Berlinu izlagao je više apstraktnih akvarela. Iz armije je otpušten [[1918.]] godine.
 
Godine [[1920.]] je bila njegova retrospektivna izložba u Minhenu i tada postaje priznat slikar. Tako je dobio ponudu da predaje slikarstvo u [[Bauhaus]]u u [[Vajmar |Vajmaru]]u- školi koju je osnovao [[Valter Gropijus]]. Primio je ponudu i osvanuo je sa Kandinskim na ravnom i akademskom nivou, prvo je radio kao rukovodilac radionica a posle su obojica vodili vlastita predavanja slikarstva.
 
[[Bauhaus]] je bila progresivna škola i morala je da se bori protiv konzervativnih shvatanja nacional- socijalista. Bauhaus se preselio u [[Desau]] u zgradu koju je projektovao sam Valter Gropijus i u kojoj su bili i stanovi za pedagoge i gde je i Paul Kle stanovao. Obojica (Kle i Kandinski) intenzivno predaju na Bauhausu. Posle kratkog premeštanja u [[Berlin]] [[1932.]] godine [[Bauhaus]] je ukinut.
 
Kle je na Bauhausu ostao do [[1930.]] godine i posle je primio profesuru na [[Diseldorf |diseldorfskoj]] akademiji. Posle nastupa nacizma kao [[Degenerična umetnost |"degenerisani umetnik"]] on je otpušten.
 
Umro je [[29. juna]] [[1940.]] godine u [[Lokarno-Murato|Lokarno-Muratu]].
 
Njegova dela su posle njegove smrti prikazivana na [[Dokumenta Kasel |Dokumentima 1]] godine [[1955.]] [[Dokumenta Kasel |Dokumentima 2]] godine [[1959.]] i [[Dokumenta Kasel |Dokumantima 3]] [[1964.]] godine u [[Kasel |Kaselu]]u.
 
== Literatura ==
Red 55:
#Mala prosvetina enciklopedija, [[Beograd]], [[1959.]]
#Svet umenia, IKAR, [[Bratislava]] [[2002.]]
#Spozname umenie R. Dickensova a M. Griffildova, [[Banska Bistrica |B. Bystrica]] [[2004.]]
#Dejiny umenia, Mladé letá [[Bratislava]] [[2001.]]
#Svetové dejiny umenia, B.F. Groslier, Larusse, [[Prag |Praha]] [[1996.]]
#sk Wikipedia
 
Red 77:
 
{{Lifetime|1879|1940|Klee, Paul}}
 
[[Kategorija: Njemački slikari]]
[[Kategorija: ŠvicarskiNjemački slikari]]
[[Kategorija: NjemačkiŠvicarski slikari]]
[[Kategorija:Bauhaus]]
 
Linija 84 ⟶ 85:
[[an:Paul Klee]]
[[ar:بول كلي]]
[[bar:Paul Klee]]
[[be:Паўль Клее]]
[[bg:Паул Клее]]