Savetovanje u Stolicama – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
m re-categorisation per CFD using AWB
Red 1:
[[Datoteka:Kurir-Stevan Bodnarov.jpg|desno|mini|300px|Skulptura „Partizanski kurir“ [[Stevan Bodnarov|Stevana Bodnarova]], koja se nalazi u dvorištu [[Kuća cveća|Kuće cveća]], kopija skulpture koja je [[1954]]. godine postavljena pored spomen-kuće u Stolicma]]
'''Savetovanje u Stolicama''' je bilo jugoslovensko savetovanje rukovodilaca [[NOVJ|narodnooslobodilačkih snaga]], održano 26-27. septembra [[1941]]. godine u selu [[Stolice (naselje)|Stolice]], kod [[Krupanj|Krupnja]], na kome je rešeno pitanje vojne strukture i organizacije.
 
Savetovanjem je rukovodio komandant Glavnog štaba NOPOJ [[Josip Broz Tito]]. Savetovanju su prisustvovali predstavnici vojnih i partijskih rukovodstava iz [[Srbija|Srbije]], [[Hrvatska|Hrvatske]], [[Slovenija|Slovenije]], [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i komandanti najbližih [[Partizanski odredi iz Srbije|partizanskih odreda iz Srbije]].
 
Na savetovanju su uznošena iskustva, razmotrena pitanja dalje oslobodilačke borbe i donete značajne odluke za učvršćenje i razvijanje dalje borbe. Formirani su glavni štabovi u svim pokrajinama, a Glavni štab je preimenovan u [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]]. Takođe na savetovanju je usvojen i jedinstven naziv za borca – [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizan]] i njegova spoljna oznaka – [[Petokraka zvezda|crvena zvezda petokraka]].
Red 9:
U periodu od jula od avgusta [[1941]]. godine, u većem delu [[Jugoslavija|Jugoslavije]] došlo je do oružanog ustanka i postignuti su vidni rezultati. Ali pored vidnih uspeha, javile su se i mnoge teškoće. U [[Makedonija|Makedoniji]] je došlo do teškoća zbog rada sekretara Pokrajinskog Komiteta KPJ za Makedoniju [[Metodije Šatorov|Metodija Šatrova]] i još nije došlo do ustanka. U pojedinim oblastima [[Slovenija|Slovenije]] i [[Hrvatska|Hrvatske]] ustanak nije dostigao očekivane razmere, dok su se u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], pod udarom [[Italijani|italijanskih]] divizija u drugoj polovini jula, ustaničke snage razišle kućama, a oslobodilačka borba privremeno splasnula.
 
Odredi su bili organizovani na teritorijalnom principu, ali su rano zapažene slabosti takve vojne organizacije. Zbog prikovanosti odreda za određene teritorije, oni su ostajali nepovezani i lišeni snažnije borbene moći, bez pokretljivosti i širih manevarskih mogućnosti.
 
Zamah oružanog ustanka je pred partizanske vođe stavljao sve složenije zadatke. Uslovi delovanja Glavnog štaba iz okupiranog [[Beograd]]a, bili su sve teži, a održavanje veza sa pokrajinski komitetima, štabovima i jedinicama bilo je otežano i neredovno. Zbog toga su Politbiro CK KPJ i Glavni štab NOPOJ-a, avgusta [[1941]]. godine odlučili da pređu na oslobođenu teritoriju i da se održi vojno-političko savetovanje najodgovornijih rukovodilaca i predstavnika štabova iz svih krajeva [[Jugoslavija|Jugoslavije]].
Red 30:
** [[Svetozar Vukmanović|Svetozar Vukmanović Tempo]] i [[Slobodan Princip Seljo]] iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]];
* komandanti i politički komesari najbližih partizanskih odreda:
** [[Koča Popović]], [[Nebojša Jerković]], [[Miloš Minić]], [[Zdravko Jovanović]] i [[Dragojlo Dudić]].
 
Rukovodstvo u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], usled slabih veza, nije bilo obavešteno o savetovanju, a u [[Makedonija|Makedniji]] je tek tih dana imenovan novi Pokrajinski komitet i Pokrajinski štab, na čelu sa [[Dragan Pavlović Šilja|Draganom Pavlovićem Šiljom]] i [[Lazar Koliševski|Lazarom Koliševskim]].
Red 40:
== Odluke savetovanja ==
 
Na njemu su donete bitne odluke za ustanak [[1941]]. godine: o formaciji i organizaciji partizanskih jedinica i štabova, o razvoju i nadležnostima pokrajinskih vojnih štabova i štabova odreda, a za sve partizane uvedene su odgovarajuće oznake i simboli.
 
Utvrđeni su jedinstveni nazivi vojnih i političkih organizacija, oznake u oružanoj sili naroda i pozdrav. Glavni štab je pretvoren u [[Vrhovni štab NOPOJ]], kao jedinstveno vojno rukovodstvo za rukovođenje oslobodilačkom borbom u celoj zemlji, a odlučeno je da se u pokrajinama Jugoslavije organizuju glavni štabovi kao rukovodstva partizanskih snaga. [[Četa]] (80-100 boraca) je trebalo da postane osnovna jedinica; tri do četiri čete činile su [[bataljon]], a dva do četiri bataljona [[partizanski odred]] kao najveću partizansku jedinicu. Takođe je odlučeno da se od više partizanskih odreda, radi izvršavanja zajedničkih zadataka, mogu formirati grupe partizanskih odreda sa posebnim privremenim štabovima. Jedinstvenoj vojnoj organizaciji doprinosili su formulisanje jedinstvene partizanske zakletve, utvrđivanje partizanskog pozdrava, organizacija sanitetske službe, ishrane, vojne discipline.<ref>Bilten Vrhovnog štaba NOPOJ, br. 7 i 8.</ref>
 
Za sve borce, u čitavoj zemlji, usvojen je naziv "[[partizani]]", a kao osnovna borbena i taktička jedinica "partizanski odred". U sastav odreda ulaze bataljoni sastavljeni od četa. Rešeno je da odredom i bataljonom komanduje štab u sastavu: [[komandant]], [[politički komesar]] i [[njihovi zamenici]].
 
Svim štabovima je ukazano na stalnu potrebu jačanja discipline i organizovanja obaveštajne, sanitetske i intendentske službe, kao i na niz drugih pitanja od značaja za organizaciju. Svi partizani bili su obavezni da stupanjem u odred polože partizansku zakletvu, čiji je tekst objavljen u Biltenu Glavnog štaba [[19. avgust]]a [[1941]]. godine.
 
== Spomen-muzej Stolice ==
Zgrada rudnika Zajače, u blizini sela [[Brštica]], kod [[Krupanj|Krupnja]], u kojoj je održano savetovanje je posle rata pretvorena u [[muzej]]. Izložba se u početku sastojala od rekonstrukcije sobe u kojoj je održano savetovanje, a od [[1979]]. godine i postavkom koja je ukazivala na značaj samog događaja.
 
Pored kuće je [[1954]]. godine postavljena skulptura „Partizanski kurir“, rad vajara Stevana Bodnarova. Na mestu starih rudarskih baraka su 1981. godine rekonstruisana četiri paviljona od borovine, sa namerom da služe kao izložbeni prostor i prostor za predavanja. Iste godine ispred kuće je postavljena skulptura „Maršal Tito“ Antuna Augustinčića, a arhitekta Milun Stambolić je uradio ulazne kapije. Tokom devedesetih godina muzejska postavka je rasturena, a dve skulpture više puta bacane u provaliju koja se nalazi odmah ispred spomen-kuće.
Red 70:
[[Kategorija:NOB u 1941.]]
[[Kategorija:Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi]]
[[Kategorija:DrugiJugoslavija svjetskiu ratDrugom usvjetskom Jugoslavijiratu]]