Razlike između izmjena na stranici "Drugi svjetski rat u Jugoslaviji"

m/м
re-categorisation per CFD using AWB
m/м (re-categorisation per CFD using AWB)
 
----
[[Datoteka:Chetniks Flag.svg|22px|border|Chetniks]] '''[[Dragoljub Mihailović|Draža Mihailović]]'''
 
[[Datoteka:Chetniks Flag.svg|22px|border|Chetniks]] [[Kosta Pećanac]]
 
Iako je regularna [[Jugoslovenska vojska]] poražena, organizovan je [[narodnooslobodilački pokret Jugoslavije|masovni pokret otpora]], predvođen [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]]. U toku [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|oslobodilačke borbe]] partizanska [[gerila]] je izrasla u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije]], koja se borila protiv okupatora i njihovih slugu. Mihailovićevi [[četnici]] su također započeli kao [[pokret otpora]], ali su tokom rata uspostavili [[saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|saradnju sa Osovinom]]. Paralelno sa ratom protiv okupatora, u srpskim krajevima je vođen i bespoštedni [[Četničko-partizanski sukob|rat partizana i četnika]]:
{{citat|S jedne strane našla se partizanska, organizovana i disciplinovana vojska koja je, uz stalnu borbu protiv okupatora, vodila i borbu za revolucionarni preokret i uvođenje komunizma. S druge strane bila je slabo organizovana, nedisciplinova i nedovoljno subordinirana [[Jugoslovenska vojska u otadžbini]] koja je rat otpočela kao pokret otpora, ali je u Srbiji, već u jesen 1941, ušla u kolaboraciju sa okupacionim snagama pokušavajući da se, na prvom mestu, bori protiv komunistički orijentisanih partizanskih jedinica.<ref name="Dubravka Stojanović: Ulje na vodi">[http://pescanik.net/wp-content/PDF/dubravka_stojanovic-ulje_na_vodi.pdf Dubravka Stojanović: Ulje na vodi]</ref>|[[Dubravka Stojanović]]}}
 
Nemci su krajem [[1943]]. ocenili da situacija u Jugoslaviji nije više stvar neke "okupirane teritorije", već dobija značaj koji je odlučujući za rat, otvaranjem fronta u neposrednoj blizini granice [[Treći rajh|Rajha]].<ref name="Balkanu 1 1943">[https://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%98%D0%B7%D0%B2%D0%B5%D1%88%D1%82%D0%B0%D1%98_%D0%BD%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%BE%D0%B3_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B0_%D0%88%D1%83%D0%B3%D0%BE%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D0%BA%D0%B0_%D0%BE_%D1%81%D1%82%D0%B0%D1%9A%D1%83_%D0%BD%D0%B0_%D0%91%D0%B0%D0%BB%D0%BA%D0%B0%D0%BD%D1%83_1.11.1943. Izveštaj nemačkog komandanta Jugoistoka o stanju na Balkanu 1.11.1943.]</ref> Partizani su, [[Saveznici i Jugoslavija|uz podršku saveznika]], vodili borbu za oslobođenje od okupatora i dolazak na vlast, dok su četničke jedinice, vremenom ostavši bez savezničke podrške, ušle u [[saradnja četnika sa snagama Osovine u Drugom svetskom ratu|potpunu kolaboraciju na svim nivoima]] u pokušaju da spreče dolazak ideoloških protivnika na vlast.<ref name="Dubravka Stojanović: Ulje na vodi"/>
 
Nakon pet godina borbe, fašističke snage su pobeđene a Jugoslavija oslobođena 5. [[1945]]. godine, u saradnji sa [[Crvena armija|Crvenom armijom]] i zapadnim [[Savezničke sile|Saveznicima]].
 
== Nacistički plan za Jugoslaviju ==
Jugoslovenskom stanovništvu je namenjen podređeni status, a mnogima od njih sudbina roblja, odnosno besplatne radne snage u Nemačkoj. Slovenija je bila pripojena Njemačkom Reichu, i Slovenci su bili određeni za istrebljenje ili [[germanizacija|ponjemčivanje]]. [[Adolf Hitler|Hitler]] je svojim zvaničnicima naredio "da ove zemlje ponovo načine nemačkim".{{sfn|Tomasevich|2001|pp=85}} Njemački planovi su uključivali deportaciju [[Slovenci|Slovenaca]] u Hrvatsku i Srbiju i [[Srbi u Hrvatskoj|Srba iz Hrvatske]] u Srbiju, što je ubrzo i naređeno. [[Joachim von Ribbentrop]], ministar vanjskih poslova Trećeg Reicha, je pred sudom u Nimbergu priznao da su ove naredbe nastale u njegovom uredu.<ref>Secretariat of the Tribunal, Trial of the Major War Criminals, (Nuremberg: International Military Tribunal: 1947: Vol. X. p. 434.</ref>
 
[[Progon Srba u Drugom svetskom ratu|Istrebljenje Srba]] u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] ohrabrivao je sam [[Adolf Hitler]], koji je već [[6. 6.|6. juna]] primio Pavelića i posavetovao ga da "''ako želi istinski stabilnu hrvatsku državu, onda mora da pedeset godina vodi nacionalno netolerantnu politiku''".<ref>[http://www.vreme.com/cms/view.php?id=999408 Zaboravljena antifašistička tradicija]</ref> Hitler je u kasnijem periodu nameravao da granice Rajha pomeri još na istok, odnosno da anektira čitavu [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], odnosno Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao što je govorio svojim glavešinama: "''Kasnije jednom doći ćemo na to, da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da iz nje napravimo protektorat''".<ref>[http://sr.wikisource.org/sr/%D0%9D%D0%B5%D0%BC%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B7%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%81%D0%BD%D0%B8%D0%BA_%D1%81%D0%B0_%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%BE%D1%80%D0%B0_%D1%81%D0%B0_%D1%87%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%86%D0%B8%D0%BC%D0%B0_11.8.1944. Nemački zapisnik sa pregovora sa četnicima 11.8.1944.]</ref>
 
Pored toga je trebalo istrebiti sve jugoslovenske [[Jevreji|Jevreje]] u opsežnim operacijama [[Holokaust]]a.
{{main|Okupacija Jugoslavije u Drugom svetskom ratu}}
[[Datoteka:Axis occupation of Yugoslavia 1941-43 02.png|thumb|[[Okupaciona podela Jugoslavije u Drugom svetskom ratu]]]]
Nakon što je jugoslavenska vojska poražena, a Simovićeva vlada se sklonila u izbjeglištvo, pobjedničke Sile Osovine su odlučile Jugoslaviju podijeliti među sobom.
 
Njemačka je tako anektirala današnji slovenski dio [[Koruška|Koruške]] i [[Štajerska|Štajerske]].
 
Italija, je, pak priključila zapadni dio [[Slovenija|Slovenije]] nazvavši je provincijom Emona, a također je preuzela veliki dio istočne obale Jadrana, uključujući [[Hrvatsko primorje]], veći dio Dalmacije i Boku Kotorsku. Italija je preko personalne unije s [[Albanija|Albanijom]] priključila i zapadnu [[Makedonija|Makedoniju]] i veći dio današnjeg [[Kosovo|Kosova]].
Novi režimi su među narodima Jugoslavije pogotovo teško pogodili [[Slovenija|Slovence]] - koji su se našli razdvojeni novim međunarodnim granicama i odmah podvrgnuti odnarođivanju - te [[Srbi|Srbe]], koji su, pogotovo na teritoriji NDH, bili podvrgnuti službenoj politici eliminacije od strane novih ustaških vlasti.
 
U Sloveniji se zato relativno brzo fomirala [[Osvobodilna fronta]], pokret otpora koji je uz pripadnike tadašnje [[Savez komunista Slovenije|KP Slovenije]] prihvatio i članove drugih stranaka i sljedbenike drugih ideologija.
 
Na razvoj pokreta otpora u drugim dijelovima Jugoslavije je značajan utjecaj imala činjenica da je jugoslavenska vojska tako brzo kapitulirala, da veliki dio njenih pripadnika nije ni mogao biti zarobljen, a njeno oružje evidentirano od strane pobjednika. Zato su se već na samom početku, pogotovo u teško dostupnim planinskim krajevima, počinju formirati prve ustaničke, odnosno gerilske grupe koje će se pokušati oružjem suprotstaviti okupatoru i novim vlastima. To je pogotovo bio slučaj sa Srbima na prostoru NDH.
 
U ljeto 1941., nakon , širom Jugoslavije, pogotovo u krajevima sa srpskom većinom, izbijaju ustanci protiv okupatora i pro-osovinskih domaćih vlasti. Međutim, slaba koordinacija i nedisciplina ustanika dovodi do teških gubitaka u sukobu s tehnički nadmoćnim neprijateljem.
 
U Srbiji, pak, među ustanicima postaje očitiji sve veći ideološki raskol između pripadnika dvije frakcije. Na jednoj strani su pripadnici tzv. [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|Jugoslovenske vojske u otadžbini]] ili ''četnici'' koji sebe smatraju podređenim izbjegličkoj vladi te se bore za obnovu predratnog poretka. Na drugoj strani su, pak, pripadnici [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije]] ili ''partizani'' koji se zalažu za uvođenje [[socijalizam|socijalizma]] i preuređenje poratne Jugoslavije na [[federacija|federativnim]] osnovama.
Partizanske snage iz Srbije su nakon sloma Užičke republike prešle u [[Podrinje|Istočnu Bosnu]], čije su planine postale nova baza njihovih operacija. Tada započinju koraci ka stvaranju većih, mobilnijih formacija koje će postati poznate pod nazivom [[proleterske brigade]].
 
Taj je proces djelomično usporen s [[operacija Jugoistočna Hrvatska|drugom neprijateljskom ofanzivom]], nakon koje partizanske snage dolaze na granicu Bosne i Crne Gore te zauzimaju Foču od koje će napraviti svoje glavno uporište u tzv. [[Fočanski period|Fočanskom periodu]].
 
Taj period krajem proljeća završava tzv. [[treća neprijateljska ofanziva|trećom neprijateljskom ofanzivom]], nakon koje su osovinske snage potisnule partizanske jedinice iz Istočne Bosne. Međutim, partizanske snage - koje su u međuvremenu narasle na nekoliko proleterskih brigada - započinju veliki [[pohod na Bosansku Krajinu]], koji će kao posljedicu imati jačanje partizanskog pokreta u zapadnim dijelovima Jugoslavije - pogotovo Sloveniji, Hrvatskoj i BiH.
 
Partizanske snage krajem 1942. zauzimaju [[Bihać]] koji postaje sjedište velikog teritorija pod njihovom kontrolom zvanog [[Bihaćka republika]]. Konsolidacija partizanskih snaga se nastavlja formiranjem većih jedinica kao što su divizije i korpusi, kao i skupštine zvane [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]] koja je njihovoj borbi trebala dati politički legitimitet.
Prvi takav pokušaj je započeo u januaru [[1943]]. i bio je poznat kao [[operacija Weiss|četvrta neprijateljska ofanziva]]. Njime je likvidirana [[Bihaćka republika]], ali je gro partizanskih snaga uspio ne samo preživjeti, nego i u bitci na Neretvi nanijeti težak poraz četničkim snagama nakon koje one nisu predstavljale ozbiljan faktor u Hercegovini i Dalmaciji.
 
Osovinske snage su daleko bolje pripremile petu neprijateljsku ofanzivu, u kojoj su uspjele opkoliti i gotovo uništiti partizanske snage.
 
Preživljavanje Tita i jezgre njegove vojske u [[Bitka na Sutjesci|bitci na Sutjesci]] se kasnije pokazao kao jedan od ključnih događaja rata. Samo nekoliko mjeseci kasnije došlo je do [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]]. Partizanske snage su, porazivši prethodno četnike, bile prisutnije u italijanskim zonama od četnika, a i daleko bliže jadranskoj obali i lukama. Zbog toga su bile u prilici razoružati italijanske snage, a i stupiti u kontakt sa zapadnim saveznicima te kasnije od njih primati naoružanje, opremu i drugu pomoć.
{{Poseban članak|Desant na Drvar}}
[[Datoteka:Marshal Tito during the Second World War in Yugoslavia, May 1944.jpg|thumb|[[Tito]] u [[Drvar]]u u maju 1944. godine]]
Sa dolaskom proleća počele su bolje da funkcionišu veze između NOVJ i saveznika. Snabdevanje opremom se povećavalo, kao i evakuacija ranjenika, a povremeno je dobijana i vazdušna taktička podrška. To je dovelo do konstantnog rasta sposobnosti NOVJ da nanosi štete Nemcima. Brojne nemačke lokalne operacije vođene s namerom popravljanja pozicija i nanošenja gubitaka NOVJ nisu uspevale da preokrenu taj trend.
 
Posljednji pokušaj njemačkih snaga da odlučnom akcijom likvidiraju partizanski pokret bio je odvažni padobranski [[desant na Drvar]], kome je cilj bilo hvatanje Tita. Nemački štabovi su osmislili spektakularnu vazdušno-desantnu akciju uz podršku motorizovanih i izviđačkih kopnenih napadnih grupa, sa ciljem uništenja centralnih rukovodstava NOVJ. Glavna meta bio je [[Vrhovni štab NOVJ|Vrhovni štab]] u [[Drvar]]u.
Do kraja 1944. će biti oslobođene i Crna Gora i Dalmacija. U Srijemu se, pak, formira tzv. [[sremski front|srijemski front]] kojeg partizani - nedovoljno iskusni i opremljeni za frontalne operacije ne mogu probiti. Osovinske snage su još u stanju poduzimati neke manje ofanzivne operacije kao što je likvidacija [[Virovitočki mostobran|virovitičkog mostobrana]], te ofanziva koja za cilj ima prodor do ušća Neretve početkom [[1945]].
 
Narodnoslobodilačka vojska Jugoslavije, koja je promijenila ime u Jugoslavenska armija, pak u proljeće poduzima [[završne operacije u Jugoslaviji 1945.|završne operacije]], pri čemu je poseban uspjeh imala Četvrta armija, uspjevši osloboditi [[Rijeka (grad)|Rijeku]], [[Istra|Istru]] i [[Trst]] prije zapadnih saveznika. Ostale armije su nešto sporije, ali vrlo brzo dolazi do potpunog kolapsa osovinskih snaga.
 
Borbe se na području Slovenije i Austrije nastavljaju sve do [[15. 5.|15.5.]] i predaje osovinskih snaga, što je uvod u događaje poznate kao [[blajburška predaja|blajburški masakr]]. Istovremeno su posljednje veće formacije četnika likvidirane na [[Zelengora|Zelengori]].
{{Drugi svjetski rat}}
 
[[Kategorija:DrugiJugoslavija svjetskiu ratDrugom usvjetskom Jugoslavijiratu| ]]
 
[[en:Yugoslav Front (World War II)]]