Operacija Trio – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m re-categorisation per CFD using AWB
Red 1:
[[Datoteka:Istočna Bosna 1942.jpg|minijatura|Za vreme izvođenja operacija u istočnoj Bosni, početkom 1942. godine, nemačke trupe spalile su čitava naselja.]]
[[Datoteka:Treća neprijateljska ofanziva.jpg|minijatura|Neprijateljska ofanziva u istočnoj bosni, crnoj gori i hercegovini (od 20 aprila do sredine juna 1942 godine).]]
'''Operacija Trio''' ili '''Operacija istočna Bosna'''<ref>http://www.znaci.net/00001/4_12_2_4.pdf</ref> je bila združena osovinska operacija protiv [[ustanak u NDH|ustaničkih snaga]] ([[narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizana]] i [[četnici|četnika]]) u [[podrinje|istočnoj Bosni]] ([[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]]), u ploleće [[1942]]. godine.
 
U jugoslavenskoj historiografiji je poznata kao '''[[treća neprijateljska ofanziva]]''' koja u širem smislu obuhvata ope­racije nemačkih, italijanskih i kolaboracionističkih snaga protiv jedinica [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|NOP i DVJ]] od polovine aprila do sredine juna 1942. u istočnoj Bosni, [[Crna Gora|Crnoj Gori]] i [[Hercegovina|Hercegovini]].<ref name="Војна">Војна енциклопедија (књига десета), Београд 1975. година.</ref>
Red 11:
{{citiranje|3.) Postupak prema ustanicima:
 
Četnici koji se ne odupiru savezničkim trupama ne treba da budu tretirani kao ustanici. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 290.</ref>|Instrukcije komandanta operativnog štaba borbene grupe »Bader« od 10. aprila 1942. potčinjenim nemačko-italijansko-ustaškim jedinicama za Operaciju »Trio«}}
 
Takođe je naređeno da se sva naselja, koja pomažu par­tizane, spale i unište.<ref name="Војна"/>
Red 26:
* '''Trio I''' – okruženje i uništenje ustanika u prostoru između Han-Pijeska, Višegrada, Goražda, Foče, Dobrog Polja, Mokrog i Sokolca.
* '''Trio II''' – čišćenje zavoja Drine, odnosno područja oko Srebrenice, Bratunca i Vlasenice i na planini Ja­vor.
* '''Trio III''' – uništenje partizana na planini Ozren, između rijeke Krivaje, Bosne i Spreče.
 
Još u toku dogovora o zajedničkoj ofanzivi došle su do izražaja suprotnosti između Italijana i ustaša. Vlada NDH se protivila ulasku italijanskih trupa u istočnu Bosnu, severno od demarkacione linije, i učešću četnika u operacijama. Glavni stožer NDH je naglasio da će vlastitim snagama zaposesti teritoriju u istočnoj Bosni.
Red 45:
 
'''Četničke snage''':
* [[Jezdimir Dangić|Dangićeve]] jedinice
 
'''Njemačke snage''':
Red 211:
3.) '''Postupak prema ustanicima''': <br />
a) Ustanike koji su uhvaćeni s oružjem u ruci, kao i svakog koji se nalazi u njihovoj pratnji i podržava ih ili poseduje municiju, treba streljati. <br />
b) Četnike koji se ne odupiru trupama ne tretirati kao ustanike. <ref>Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII - nemački dokumenti - knjiga 2, strana 303-304.</ref>|Zapovest [[118. lovačka divizija (Nemačka)|718. pešadijske divizije]] potčinjenim grupama za preduzimanje Operacije »Trio« od [[14. 4.|14. aprila]] 1942.}}
 
Mada dugo pripremana, ofanziva u istočnoj Bosni nije počela predviđenog dana, niti se odvijala onako kako je planirana. Glavni stožer NDH je bez znanja Štaba generala Badera uputio ustašku Crnu legiju [[31. 3.|31. marta]] iz rejona Han-Pijeska u pravcu Vlasenice, koju je zauzela [[1. 4.|1. aprila]]; zatim je [[4. 4.|4. aprila]] zauzela [[Drinjača (Zvornik)|Drinjače]], u teškom sukobu sa [[četnici]]ma, a [[9. 4.|9. aprila]] Bratunac i Srebrenicu i izbila na Drinu, čime je pre planiranog roka izvedena druga etapa operacije Trio II i samim tim poremećen opšti plan operacije.
 
Partizani su se povukli na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Pošto su italanske divizije Cacciatori delle Alpi i Taurinense zbog ometanja od partizana u Hercegovini i u rejonu Kalinovika zakasnile s prebacivanjem u polazne rejone za napad (u rejone Kalinovik—Foča i Sarajevo—Trnovo), prva etapa izvedena je u nešto izmenjenom planu. Njemački general Bader je čak razmatrao da otkaže cjelokupnu operaciju.
 
Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do [[25. 4.|25. travnja]]. Crna legija pod komandom [[Jure Francetić]]a je izvršila masovne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim četnicima u selu [[Stari Brod]] na [[Drina|Drini]].
 
Nemci su, ne čekajući da italijanske divizije izbiju na demarkacionu liniju i s juga zatvore obruč oko partizana u tzv. kotlu Rogatice, prešli u napad. Neusklađenost neprijateljevih operacija omogućila je partizanima veću slobodu manevra. Posle zauzimanja polaznih položaja (15—20. aprila), okupatori i kvislinzi su 22. aprila sa polukružne osnovice počeli napad na jedinice NOV na Romaniji i Glasincu, na prostoriji severno od r. Prače i u ši­rem rejonu Rogatice. Južni luk obruča, od Kalinovika prema Foči do Višegrada, trebalo je da zatvore italijanske snage. Dok su delovi italijanske divizije Pusteria krenuli u nastupanje iz rejona Pljevalja i Višegrada ka Čajniču i Goraždu, divizije Taurinense i Cacciatori delle Alpi, zbog pregrupisavanja u Crnoj Gori i Her­cegovini nisu bile pravovremeno prebačene u svoje polazne re­jone, te će do njihovog dejstva doći tek početkom maja.<ref name="Војна"/>
 
Talijanska divizija "Pusteria" ponašala se kao obrambeni zid na južnom dijelu obuhvata operacije.
 
Pošto je ocenio da su snage neprijatelja suviše jake, Vrhovni štab je odustao od dalje blokade Rogatice i naredio da se jedinice povuku preko Prače, u italijansku zonu. Zbog toga je umesto koordiniranog nemačko-italijansko-ustaškog koncentričnog napada na jedinice NOV oko Rogatice, došlo samo do njihovog frontalnog potiskivanja sa severa na jug. Glavnina 1. i dva bataljona 2. prol. brigade ostali su na levoj obali Drine radi zatvaranja pravaca nastupanja neprijatelja sa severa, iz doline Prače ka Goraždu i Foči. Dajući mestimičan otpor, delovi 1. i 2. prol. brigade i neke istočnobosanske jedinice Dobro­voljačke vojske povukle su se poslednjih dana aprila južno od r. Prače; nemačke, ustaške i domobranske snage ušle su 27. aprila u Rogaticu i deblokirale njen garnizon, a za naredna dva dana izbile u do­linu r. Prače, gde su se na demarkacionoj liniji zadržale u očeki­vanju dejstva italijanskih trupa iz Sarajevskog i Nevesinjskog polja ka Kalinoviku i Foči.<ref name="Војна"/>
 
Veći deo istočnobosanskih [[Dobrovoljačka vojska Jugoslavije|dobrovoljačkih jedinica]] raspao se pod uticajem četničke propagande, a osipanje je zahvatilo i neke partizanske jedinice.<ref name="Војна"/>
 
Posle kraćeg predaha, 718. divizija i divizija Pusteria nastavile su prvih dana maja dejstva prema Foči 4. maja ([[operacija Foča]]). Operacija "Trio", zajedno s "Fočom" koja je sljedila, bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije. Najžešće borbe bile su [[25. 4.|25. travnja]] u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], [[Sandžak]]u i [[Hercegovina|Hercegovini]] između partizana i Talijana (Operacija Foča).
Red 236:
 
Francetićeva Crna legija tokom ove operacije činila je masovne pokolje stanovništa i o tome je zapisano:
{{citat|Prelazak srpskih izbeglica skoro isključivo žena i dece preko Drine u Srbiju nije se delimično mogao sprečiti zbog slabo posednute granice na Drini. Hrvatske ustaške i milicijske snage poklale su veliki broj izbeglica koji su hrlili ka Drini, a delimično ih pobacali u reku. <ref>Zbornika dokumenata NOB, tom XII, knjiga 2, strana 307.</ref> }}
 
== Izvori ==
Red 255:
[[Kategorija:NOB u 1942.]]
[[Kategorija:Hrvatska u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:DrugiBosna svjetskii ratHercegovina u BosniDrugom isvjetskom Hercegoviniratu]]
[[Kategorija:Osovinske operacije u Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Borbe između NOVJ i snaga NDH]]