Donji Lapac – razlika između verzija

Trenutna etnička struktura je rezultat migracija uzrokovanih ratomratovima na ovim prostorima tijekom [[19901941-ih5]]i[[1991-5]] godinagodine. Danas su većinsko stanovništvo i dalje Srbi sa 73.6%, dok udio Hrvata, pretežno doseljenih iz BIH, iznosi 25.1%. Do 1941 godine broj Hrvata bio je znatno veči nego danas oko 1500, etničkim čiščenjem največeg naselja Boričevca od strane srpskih-četnika broj Hrvata sveden je na oko 500 danas. Hrvati su večinsko stanovništvo u općinskom središtu Donji Lapac i naselju Boričevac dok je u ostalim naseljima večinsko Srpsko stanovništvo.

Donji Lapac jespominje se vrlo rano u srednjem vijeku kao središte starohrvatske Lapačke osnovanžupe, krajem [[18. stoljeće|18. stoljeća]] kada je završetkom austrijsko - turskog rata za oslobođenje Hrvatskih zemalja koje su osvojili Turci [[Svištovski mir|svištovskim mirom]] 1791. godine Ličko Pounje je oslobođeno i pripalo Habsburškojje monarhijiHrvatskoj tada u sklopu Habsburške monarhije. Njegov razvoj je posljedica desetljeća graničnog položaja u sustavu [[Hrvatska Vojna Krajina|VojneHrvatske vojne krajine]]. U [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] je poznatpoznato kao prvoprvi oslobođenopobunjenički [[kotar]]sko mjesto u Hrvatskoj.

Donji Lapac se nalazi u [[dinaridi|dinarskom]] krškom vapnenačkom kraju, smješten posred [[Lapačko polje|Lapačkog polja]], važne strateške i prometne točke u dalekoj prošlosti. Već u pretpovijesnoj i antičkoj prošlosti (željezno i rimsko doba) u blizini je bilo naselje, što svjedoče pranađeni ostaci brojnih predmeta iz tih vremena. U srednjem vijeku Donji Lapac je bio sijelo stare hrvatskeHrvatske Lapačke župe u sastavu [[Krbava|Krbave]], dok je 1449 god. pripadao [[Frankopani]]ma. Stari grad Lapac bio je na izoliranom brijegu Obljaju (666 m), koji se diže u Lapačkom polju južno od Donjeg Lapca. Kada su Turci zauzeli [[Lika|Liku]] pao je i Lapac. Nakon njihovog izgona iz Like 1689. godine Lapac je ostao pod turskom vlasti do Svištovskog mira 1791. godine kada je priključenponovo Licioslobođen i potpaovračen podHrvatskoj Vojnugdje krajinu,je gdeunutarnjom vršiorganizacijom funkcijupotpao novogpod tipičnogupravu manjegHrvatske krajiškogvojne središtakrajine. Nakon [[Mohačka bitka|Mohačke bitke]], Ličko Pounje s Lapačkom župom došloosvojili jesu u posjed osmanskog Carstva uTurci čijemte je sastavuostalo biopod puneokupacijom 264od godine (1527 -do 1791. godine). Dakle, gotovo stoljeće duže nego ostali dio Like i Krbave, zapadno od reljefne barijere [[Plješivica|Plješivice]]. Naime, dok je u "turskoj Lici i Krbavi" osmanlijska vlast formalno prestala [[Karlovački mir|Karlovačkim mirom]] 1699., Ličko Pounje oslobođeno je od osmanlijske vlasti tek [[Mir u Svištovu|Mirom u Svištovu]] (1791. gadine). U osmanlijskom razdoblju taj je prostor bio organiziran kao zaseban kotar ([[Boričevac]]) u okviru [[Kliški sandžakat|Kliškog sandžakata]]. Za razliku od novoosvojenih područja zapadno od Plješivice, Osmanlije su taj prostor dijelom naselili već ubrzo poslije zaposjedanja, kao podršku tvrđavskim naseljima u Boričevcu i [[Ostrovica|Ostrovici]] na Uni. Do većeg naseljavanja došlo je oko sredine 16. stoljeća, kada su iz dubineunutrašnjosti Carstvabalkanskog poluotoka doveli novoVlahe(starosjedioce balkanskog poluotoka)-vlaško stanovništvo, balkanske stočare, kasnije Srbepod utjecajem srpske pravoslavne crkve koja je jedina od krščanskih crkava u to vrijeme imala pravo djelovanja Srbizirala je Vlahe koji se i muslimanefizički razlikuju od Srba. Muslimani-(iskamizirani Hrvati katolici) su se pretežno nastanili u podgrađima tvrđavskih naselja, gdje su, uz ratarstvo, razvijali obrt i trgovinu, dok je srpskoVlaško stanovništvo raspoređeno na širokom prostoru između naseljagradova, pri čemu se uz tradicionalno stočarenje uključivalo u vojne pohode kao martološke formacije. Kao indikator tadašnje naseljenosti posredno može poslužiti padatak iz prvog popisa tog prostora, iz 1577. godine prema kojem je u Boričevcu bilo stacionirano 70 konjanika i 1100 pješaka, a u Ostrovici 60 konjanika i 1150 pješaka.

Nakon razarajućegoslobodilačkog učinkarata [[austro-turski rat|austro-turskog rata]] 1788-1791. godine na prethodnu strukturu naseljenosti, poslije Svištovskog mira, odnosno završetka međudržavnog razgraničenja 1795. godine,na strateškiLapačko važanpodručje pojasvračaju Ličkogse Pounjapotomci planski jeprotjeranih naseljenHrvata. Na taj način Lapačko polje dobilo je dijelom novu strukturu stanovništva. Muslimani, kojih je tu u osmanlijskom razdoblju bilo razmjerno mnogo, izbjegli su na drugu stranu Une, na [[Petrovačko polje|Petrovačko]] i [[Bilajsko polje|Bilajsko/Bjelajsko polje]], odnosno krupski, bihaćki i cazinski kotar. Na to zemIjište iselilo se neštoi srpskogavlaško stanovništva.(srpsko) Ostali dio Srba ostao je na svom zemIjištu što su ga do tada obrađivali, te mu ga je vojnokrajiška uprava potvrdilastanovništvo. Prilikom razgraničenja [[1795]]. godine u Donjem Lapcu registrirano je 60 kuća, papo čemu je tada bilo vodeće naselje u tzv. Unskom krugu (Ličko Pounje). NaUz ispražnjenipostoječe prostorautohtono Krajina jeHrvatsko dovelapovratničko stanovništvo izponovo agrarnodoseljavaju prenaseljenihVlasi područja,koji prvenstvenobježe izispot bližihTurske dijelovauprave Like.a Takokoji su nase Lapačkonekoliko područje,stoljeća uzkasnije starijepod srpskoutjecajem stanovništvo,srpske doseljenipravoslavne Srbicrkve iposrbili. Hrvati,Po odprvim kojihpodacima prvinakon urata znatnoVlasi većemsu broju.bili Srbipolovično sustanovništvo nastaniliDonjeg DonjiLapca u kojem je živjelo i Hrvatsko stanovništvo, zatim nadpolovično [[Gornji Lapac]], i [[Oraovac]] idok su bili večinski u [[Dnopolje]], zatim [[Kruzi|Kruge]] i [[Nebljusi|Nebljuse]], a Hrvati su bili večinski u [[Boričevac]], a u manjem broju-polovično u oba Lapca, tei Oraovac.

INakon nakon priključenjaoslobađnja tog dijela Hrvatskog Pounja Lici 1791. godine Osmanlijsko Carstvo zadržalo je strateški važan mostobran na Uni s Ostrvicom, tako da nesigurnost ograničava gospodarski razvoj čak i u drugoj polovici 19. stoljeća. Provođenje krajiškog uređenja u tom novopriključenomnovooslobođenom području, teklo je vrlo sporo. Tek 1800. gadine stvorene su dvije kompanije na prostaru pripojenam Ličkoj regimenti i to Srbska (br. 2) i DabroselskaDobroselska (br.3).

OvaImena potonjakampanija bila su po imenima naselja, koja uključuje i Lapačko polje, dobila je naziv pa prvom sjedištu kampanije - Dobroselu, strateški povoljno smještenom naselju. podna prijevaja Lumbardenik, između naseljenih zona u Lapačkom polju i gornjounskaj udolini. U jednam od upada osmalijske vojske, 1809. godine uništena su naselja Donji i Gornji Lapac, te susjedna sela Boričevac i Oraovac. Ta je nametnulo potrebu nove prastorne organizacije, povezano s tim je 1826. godine sjedište kompanije premještena u Donji Lapac.

Kroz cijelo to vrijeme je, ne samo upravno, nego i trgovačko, obrtničko i sajmišno središte tog agrarno-stočarskog kraja s razvijenim središnjim uslužnim funkcijama, a u novije vrijeme razvijao je i industriju.Brojni ratovi u daljoj i bližoj prošlosti u ovom prostoru iza sebe su ostavljali pustoš. Tako je bilo i nakon II svijetskog rata, kada je središte Donjeg Lapca bilo potpuno uništeno, kao i največe naselje tog kraja Boričevac a znatan je broj porušenih i oštećenih kuća i stanova ostao u DonjemGonjem Lapcu. Ii Orijovcu sa lapačkog područja protjerani su gotovo svi Hrvati. nakonNakon posljednjeg [[RatRata u Hrvatskoj|Domovinskog rata]] mjesto je ostaloznatno oštečeno ali se u ruševinamanjega ivrača garežiživot, kadaomogučen je protjeranpovratak velikiraseljenih brojHrvata njegovihi stanovnikanjihovih iz Hrvatskepotomaka, alizatim ivratio doseljense određenidio brojSrba izbjeglicalojalnih izHrvatskoj BosneDomovini ia koji se nisu slagali sa velikosrpsko-fašističom Hercegovineidejom,i unutrasnjihtako djelovase stvara zdrava osnova za napredak tog dijela Hrvatske, izgrude Bjelovara,Slavonskogu brodačast istarih Hrvatskih okolineLapčana.

Do 1991. godine bila je razvijena [[drvnoprerađivačka industrija|drvnoprerađivačka]] i [[tekstilna industrija]]. Veliki broj stanovnika općine bavio se [[poljoprivreda|poljoprivredom]]. Također, veliki dio stanovništva bio je zaposlen u "Likatransu" koji je s preko 100 teretnih vozila i [[autobus]]a zaposljavao preko 200 ljudi. Svih 100 teretnih vozila ukradeno je i odvezeno za srbiju.

TrenutnoU uDonjem Lapcu postoji samo osnovna škola u kojoj se školuje tek stotinjak učenika. Po završetku osmogodišnjeg školovanja manji broj nastavlja svoje daljnje školovanje u Korenici,[[Zadar|Zadru]] ili [[Rijeka|Rijeci]]. Manji broj se odlučuje za [[Zagreb]]. Rijeka i [[Opatija]] su zanimljivi za daljnje školovanje jer omogučavaju potencijalno zapošljavanje u [[Nacionalni park Plitvička jezera|nacionalnom parku Plitvička jezera]].