Drugi čečenski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 107:
Čečenske snage su, međutim, tokom sljedećih nekoliko mjeseci izveli nekoliko spektakularnih akcija koje su trebale uzdrmati ruske vlasti. 17. septembra 2001. je na aerodromu u Groznom protuavionskim projektilom srušen helikopter [[Mi-8]] prilikom čega su poginula dva ruska generala, uključujući člana Generalštaba. Već sljedeći dan su čečenski militanti organizirali dotada najspektakularniji prepad na [[Gudermes]] u kome je sudjelovalo nekoliko stotina njihovih pripadnika. Nekoliko mjeseci kasnije je, pak, ruska tajna služba [[FSB]] postigla jedan od svojih najspektakularnijih uspjeha, kada je vahabističkog vođu Ibn Hataba likvidirala u njegovom skrovištu u [[klanac Pankisi|klancu Pankisi]] u susjednoj [[Gruzija|Gruziji]]; metoda kojom je to učinjeno - pismo Hatabove majke koje su nakon presretanja operativci umočili u [[nervni bojni otrov]] - je ukazalo na sve veći nedostatak skrupula kod obje strane. Hatabova smrt, međutim, nije obeshrabrila njegove suborce. 19. augusta 2002. je u rusku zrakoplovnoj bazi Hankala čečenskim projektilom [[Katastrofa Mi-26 u Čečeniji 19. augusta 2002.|srušen]] transportni helikopter [[Mi-26]]; u tom napadu, koga su Čečeni zabilježili video-kamerom i često koristili u propagandne svrhe, je poginulo 89 ruskih vojnika (oko 120 prema čečenskim navodima), a nakon čega je Putinova vlada bila prisiljena proglasiti dan nacionalne žalosti.
 
23. oktobra 2002. su Basajevljevi pristaše izveli dotada najspektakularniju akciju kada je 40 militanata, prethodno inflitriranih u [[Moskva|Moskvu]], [[Opsada Nord-Osta|zauzelo teatar u samom središtu grada]] te uzelo nekoliko stotina gledatelja za taoce. Operacija, za koju je kao model poslužilaposlužio [[Talačka kriza u Budjonovskoj bolnici|sličan prepad na Budjonovsk]] u Prvom čečenskom ratu, završen puštanjem militanata i početkom formalnih pregovora o primirju, trebala je demonstrirati nemoć Putina da pruži elementarnu sigurnost svojim sugrađanima. Putin je, međutim, odbio zahtjeve militanata za povlačenjem iz Čečenije i umjesto toga pokrenuo sigurnosnu operaciju u kojoj su svi militanti likvidirani [[bojni otrov|bojnim otrovima]] ali pri čemu su kao koletarne žrtve palo i stotinjak talaca. Akcija je na kraju demonstrirala Putinovu bezobzirnost, i istovremeno potpuno diskreditirala umjerene čečenske separatiste kao Mashadova, koji se od nje pokušao ograditi, svaljujući odgovornost na Basajeva koji je postao ''de facto'' vođa čečenskih separatista.
 
Situacija u samoj Čečeniji se nije pretjerano poboljšala, te je u Groznom pred kraj godine izveden [[Napad kamiona-bombe u Groznom 2002|napad auto-bombom]] prilikom koga je razoreno sjedište pro-ruskih vlasti i poginulo 77 ljudi. Usprkos toga, vlada Ahmada Kadirova je 23. marta 2003. održala [[referendum]] na kome je izglasan novi Ustav Čečenske Republike, kojim je Čečeniji priznata značajna autonomija, ali kojim je ostala kao [[Federalni subjekti Rusije|federalni subjekt]] Rusije. U međuvremenu su se na području same Rusije počele izvoditi sve spektakularnije terorističke akcije, uključujući one koje su izvodili [[samoubilački napad|bombaši-samoubice]], a pri čemu su Čečeni sve više počeli koristiti žene, tzv. ''[[crna udovica (Čečenija)|crne udovice]]''; jedan od prvih takvih napada je izveden na [[Bombaški napad na Tušinu 2003|rock-koncertu u Moskvi]] 5. jula 2003. {{sfn|Holley|6.7. 2003}} kada je poginulo 15 ljudi.
 
Vrhunac eskalacije se zbio 2004. godine, pri čemu su obje strane pokazale sve veću bezobzirnost. 13. februara 2004. je na ulici [[katar]]skog glavnog grada [[Doha]] tempiranom bombom ubijen Zelimhan Jandarbijev, koji se tamo nalazio u egzilu, a za što su katarski sud osudio dvojicu operativaca ruskog [[GRU]]-a. {{sfn|Donaldson|Nogee|2005|loc=str. 380}} Nedugo potom je, na proslavi [[Dan pobjede (SSSR)|Dana pobjede]] na stadionu u Groznom u atentatu ubijen Ahmad Kadirov, čime je pro-ruskoj vlasti zadan dotle najteži udarac. Nekoliko tjedana kasnije su čečenski militanti izveli uspješan [[Prepad na Nazran 2004|prepad na Nazran]] u susjednoj Ingušetiji, čime je označena politika širenja sukoba na druge kavkaske republike sa muslimanskom većinom, odnosno nastojanje separatista i da tamošnje muslimane privuku na svoju stranu. 24. augusta su, pak, u koordiniranim [[Bombaški napadi na ruske putničke avione 2004|napadima tempiranim bombama]] srušena dva ruska putnička aviona pri čemu je poginulo stotinjak ljudi. Sve je te događaje, međutim, zasjednila [[Talačka kriza u Beslanu]], čiji se krvavi rasplet 3. septembra - prilikom koga je smrtno stradalo 186 djece - smatra najtragičnijim događajem cijelog sukoba; razmjeri krvoprolića, koje je šokiralo čak i na nasilje oguglanu čečensku javnost, kao i otkriće da su među otmičarima bili džihadisti iz Zapadne Evrope, je maksimalno iskorišteno od ruske propagande te je na duži rok utišalo zahtjeve daza sepromjenom sukobPutinove završipolitike pregovorimaprema Čečeniji.
 
===Širenje sukoba na Sjeverni Kavkaz i njegov formalni završetak===