Drugi čečenski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 82:
Početak 2000. godine je, pak, označio i prve ozbiljnije zastoje u ruskoj ofanzivi, odnosno čečenske akcije koje su sugerirale kako će se ponoviti događaji iz Prvog čečenskog rata. Glavne borbe su se vodile za Grozni, koji je prije toga bio opkoljen, i čije je stanovništvo još od početka novembra bilo bez struje, [[Pitka voda|pitke vode]] i [[grijanje|grijanja]].<ref>[[#HRW6-12-1999|Human Rights Watch, ''6.12. 1999.'']] {{citat|The city has been without electricity, gas, running water, and heating supply since at least the beginning of November.}}</ref> Obje strane su svoju taktiku nastojale promijeniti na osnovu iskustava iz prethodnog rata. Ruske snage su nastojale izbjegavati oklopne snage u samom gradu i umjesto toga čečenski otpor nastojale slomiti nesmiljenim artiljerijskim i zračnim bombardiranjem, te kao pješadiju koristiti pro-rusku čečensku miliciju [[Bislan Gantamirov|Bislana Gantamirova]], bivšeg gradonačelnika Groznog. Čečeni su, pak, daleko bolje utvrdili grad te stvorili sistem rovova i podzemnih kanala koji im je omogućavao da u malim grupama ruske snage iznenada napadaju u njihovoj pozadini.
Već 2. januara su ruske snage pretrpile velike gubitke kada su Čečeni napali i uništili jednu oklopnu kolonu u selu Daba-Jurt. Sljedeći dana su čečenske snage iz opkoljenog Groznog izvele snažan protivnapad i zauzele selo Alhan-Hala. 9. januara je, pak, izvedena najveća [[Bitka za Argun (2000)|čečenska ofenziva]] u cijelom ratu, odnosno snažan napad duboko u pozadini ruskih snaga, zahvaljujući kome su Šali i Argun ponovno došli u čečenske ruke. Ruske snage su ih odatle uspjele otjerati tek nakon nekoliko dana žestokih borbi, i uz teške gubitke. Nakon tih događaja je ruski general [[Viktor Kazancev]] izjavio kako se svi čečenski muškarce između 10 i 60 godina moraju privesti kako bi provjerili imaju li veze sa borcima.{{sfn|Youngs|2000|loc=str. 18}} Rusko Ministarstvo unutarnjih poslova je navelo da je "uhitilo preko 10.000 osumnjičenih Čečena", od kojih je velik broj završio u raznim zatočeničkim centrima, poglavito u [[zatočenički centar Černokozovo|zatočeničkom centru Černokozovo]], u kojem su zabilježena [[mučenje|mučenja]] i okrutno postupanje.{{sfn|Human Rights Watch|X. 2000|loc=Summary}}{{sfn|Sweeney|15.10. 2000}}
Napad na Grozni se, međutim, nastavio, pri čemu su neko vrijeme dijelovi grada prelazili iz ruke u ruku. Ruske snage su 19. januara pretrpjele dotada najteži udarac kada je u zasjedi ubijen general [[Mihail Malofejev]], jedan od zapovjednika pohoda na Grozni; ruske snage su njegovo tijelo preuzele tek nekoliko dana kasnije. Nekoliko dana kasnije su ruske vlasti objavile da je tokom dotadašnje operacije u Čečeniji poginulo 1173 vojnika, što je predstavljalo značajno povećanje u odnosu na podatke s početka godine.
Rusko napredovanje se, usprkos toga, nastavilo a čečenske snage počele sve više osjećati nedostatak municije i opreme, odnosno posljedice ruske blokade. Nakon što je predsjednik Mashadov već ranije bio evakuiran na jug Čečenije, čečenski zapovjednici su donijeli odluku da se noću 31. januara/1. februara, koristeći snježnu oluju koja bi trebala sakriti njihove pokrete, povuku iz grada. Proboj je uspio, ali su Čečeni prilikom njega izgubili nekoliko stotina ljudi, uključujući neke od svojih najboljih zapovjednika. Ruske snage su nedugo potom, u nastojanju da spriječe povlačenje, [[Bombardiranje Alkan-Jurta|bombardirali selo Alkan-Jurt]] pri čemu je poginuo veliki broj civila, a jedinice [[OMON]]-a su u naselju Novijee Aldi, predgrađu Groznog, [[Masakr u Novijem Aldiju|masakrirale nekoliko desetaka žitelja]]. Usprkos čečenskog povlačenja, ruske snage su, bojeći se mina iznenađenja i skrivenih snajpera. tek 6. februara simbolički podigle rusku zastavu iznad središta Groznog, nakon čega je Putin izjavio da je "grad oslobođen".
==Druga faza rata==
| |||