Drugi čečenski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preformulirane tvrdnje; dodane odgovarajuće reference |
|||
Red 74:
29. oktobra su ruske snage započele akciju sa ciljem zauzimanja [[Gudermes]]a; ona je dovršena 10. novembra, pri čemu su Rusima prvi put značajnu podršku dale lokalne čečenske milicije, uključujući one pod vodstvom velikog muftije [[Ahmad Kadirov|Ahmada Kadirova]]. Njegovi motivi su navodno duboko neslaganje sa jačanjem vahabističkog pokreta u zemlji, kao i briga o lošem stanju čečenskog društva tijekom Mashadove vladavine.{{sfn|Sakwa|2005|loc=str. 265-288}} U borbama od 4. do 7. decembra je [[Bitka za Argun (Drugi čečenski rat|zauzet]] [[Argun]], a 14. decembra i [[Hankala]]. Dva tjedna kasnije, 26. decembra, otpočela je [[Druga opsada Groznog|velika ruska kampanja]] sa ciljem da zauzme Grozni. Smatra se da su neke ruske vojne operacije olakšali proruski čečenski suradnici unutar same Čečenije.{{sfn|Szászdi|2008|loc=str. 80}} Također postoje naznake da je rusko napredovanje u pojedinim slučajevima olakšala praksa obećavanja poštede pojedinih naselja od bombardiranja, ukoliko se tamošnji borci povuku ili predaju.{{sfn|Youngs|2000|loc=str. 16}} Ruska propaganda je, pak, također bila efikasnija nego u Prvom čečenskom ratu, zbog toga što je stranim reporterima zabranjen pristup ratnoj zoni. {{sfn|Youngs|2000|loc=str. 16}}
===
{{main|[[Bitka za Grozni (Drugi čečenski rat)}}
[[Datoteka:Mass grave in Chechnya.jpg|right|thumb|225px|[[Masovna grobnica]] u Čečeniji]]
19. decembra 1999. su u Rusiji održani [[Parlamentarni izbori u Rusiji, 1999|izbori za Državnu dumu]] na kojima su opozicijski komunisti i nacionalisti izgubili veliki broj glasova, a pobjednikom postala tik stvorena stranka [[Jedinstvo (politička stranka)|Jedinstvo]], koja je okupljala pro-kremaljske političare, te čiji je jedina platforma bila nastavak rata u Čečeniji. Jeljcinov režim se, tako, nakon dugo vremena, prvi put doimao konsolidiranim, te je utoliko veći šok bio kada je 31. decembra 1999. Jeljcin najavio ostavku. Putin, koji je preuzeo dužnost kao v.d. predsjednika, je sugerirao nastavak politike rata kada je sljedeći dan posjetio ruske trupe na u Čečeniji i objavio da se "ne bore samo za kraj terorizma, već i za kraj dezintegracije Rusije".
Početak 2000. godine je, pak, označio i prve ozbiljnije zastoje u ruskoj ofanzivi, odnosno čečenske akcije koje su sugerirale kako će se ponoviti događaji iz Prvog čečenskog rata. Glavne borbe su se vodile za Grozni, koji je prije toga bio opkoljen, i čije je stanovništvo još od početka novembra bilo bez struje, [[Pitka voda|pitke vode]] i [[grijanje|grijanja]].<ref>[[#HRW6-12-1999|Human Rights Watch, ''6.12. 1999.'']] {{citat|The city has been without electricity, gas, running water, and heating supply since at least the beginning of November.}}</ref> Obje strane su svoju taktiku nastojale promijeniti na osnovu iskustava iz prethodnog rata. Ruske snage su nastojale izbjegavati oklopne snage u samom gradu i umjesto toga čečenski otpor nastojale slomiti nesmiljenim artiljerijskim i zračnim bombardiranjem, te kao pješadiju koristiti pro-rusku čečensku miliciju [[Bislan Gantamirov|Bislana Gantamirova]], bivšeg gradonačelnika Groznog. Čečeni su, pak, daleko bolje utvrdili grad te stvorili sistem rovova i podzemnih kanala koji im je omogućavao da u malim grupama ruske snage iznenada napadaju u njihovoj pozadini.
Već 2. januara su ruske snage pretrpile velike gubitke kada su Čečeni napali i uništili jednu oklopnu kolonu u selu Daba-Jurt. Sljedeći dana su čečenske snage iz opkoljenog Groznog izvele snažan protivnapad i zauzele selo Alhan-Hala. 9. januara je, pak, izvedena najveća [[Bitka za Argun (2000)|čečenska ofenziva]] u cijelom ratu, odnosno snažan napad duboko u pozadini ruskih snaga, zahvaljujući kome su Šali i Argun ponovno došli u čečenske ruke. Ruske snage su ih odatle uspjele otjerati tek nakon nekoliko dana žestokih borbi, i uz teške gubitke.
Napad na Grozni se, međutim, nastavio, pri čemu su neko vrijeme dijelovi grada prelazili iz ruke u ruku. Ruske snage su 19. januara pretrpjele dotada najteži udarac kada je u zasjedi ubijen general [[Mihail Malofejev]], jedan od zapovjednika pohoda na Grozni; ruske snage su njegovo tijelo preuzele tek nekoliko dana kasnije. Nekoliko dana kasnije su ruske vlasti objavile da je tokom dotadašnje operacije u Čečeniji poginulo 1173 vojnika, što je predstavljalo značajno povećanje u odnosu na podatke s početka godine.
===Čečenska protuofenziva===
|