Političko delovanje Srpske pravoslavne crkve – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
uvod
uvod
Red 3:
'''Političko delovanje''' je jedno od bitnih obeležja [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]], koja se tokom povesti pored verskih poslova bavila i [[nacija|nacionalnom]] [[politika|politikom]].<ref name="Memoari II">[http://www.27mart.com/images/File/Memoari%20patrijarha%20Gavrila%20II%20deo.pdf MEMOARI PATRIJARHA SPRSKOG GAVRILA II]: "''Srpska crkva je, pored duhovnog rada, često vodila i nacionalnu politiku, naročito za vreme turske vladavine''."</ref><ref>»''Od kada je nastala, vidovitošću sv. Save, srpska Crkva je bila više nosilac i čuvar srpstva, dakle srpske narodne svesti, nego što je bila verska ustanova''«. Milan St. Protić: Uspon i pad srpske ideje, Beograd, 1995, str. 381.</ref><ref>[http://www.yurope.com/zines/republika/arhiva/2001/273/273_20.html Mirko Đorđević, Ratni krst srpske Crkve]: "''Crkva se opredelila za političku ulogu, na širem se planu pojavila kao »generator nacionalne ideje« umesto da bude ono što joj njena priroda i nalaže – snaga jevanđelja koje nije spojivo ni sa kakvim oblikom nacionalizma''".</ref>
 
Tokom [[Otomanska Srbija|otomanskog perioda]], srpska crkva (odnosno [[pećka patrijaršija]]) se našlaje u posebnimtim okolnostima te je često preuzimala ne samo [[vera|versko]] nego i [[politika|političko]] vođstvo.<ref name="Mikić6">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D1%86%D1%80%D0%BA%D0%B2%D0%B0_6 Grigorije Mikić, Istorijski udeo Srpske Crkve u kulturnom, političkom i nacionalnom životu našega naroda]: "''Srpska Crkva je izvršila još jednu posebnu istorijsku zadaću, kakvu Crkve na drugim stranama nisu imale, barem ne u tolikoj meri. Kada smo ostali bez svoje države naša je Crkva, čim se snašla u novim prilikama, preuzela voćstvo svoga narodi, ne samo versko nego i političko''".</ref> Čak i u kasnije, uključujući i XX vek, Crkva je ostavljala po strani svoje primarne dužnosti, kako bi se aktivno uključila u borbu za "[[Velika Srbija|ujedinjenje srpstva]]".<ref>intervju patrijarha Pavla, Danas, 5.-7. januar 2001: "''Crkva je tokom cele svoje istorije, uključujući i XX vek, morala da ostavi po strani svoje primarne dužnosti, kako bi se aktivno uključila u borbu za ujedinjenje srpstva, u kojoj je sveštenik morao da bude i učitelj, i sudija, i da uzme pušku da brani sebe i svoju porodicu''."</ref>
 
Početkom [[20. vek]]a, crkva u Srbiji ([[Beogradskabeogradska mitropolija]]) je podržala stvaranje [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]], što je omogućilo ujedinjenje svih pravoslavnih [[mesna crkva|mesnih crkava]] u novouspostavljenu Srpsku pravoslavnu crkvu. U razdoblju Kraljevine Jugoslavije SPC je bila "državotvorna" verska organizacija, podržavala jerežim integralnoi jugoslovenstvo[[šestojanuarska diktatura|diktaturu]] [[Aleksandar I. Karađorđević|kralja Aleksandra]], [[šestojanuarska diktatura|šestojanuarsku diktaturu]], i sarađivala sa nacionalnim organizacijama ([[Narodna odbrana]], [[četnici]], i dr.).<ref name="Žutić"/> U namesničkom razdoblju [[Pavle Karađorđević|kneza Pavla]] (nakon [[1935]]), dolazi do razlaza državnog vrhavlasti i SPC, usled političkog zaokreta. Nakon toga, Srpska pravoslavna crkva je bila glavni akter [[Konkordatska kriza|konkordatske krize]] [[1937]]. godine, a nakon pristupanja Jugoslavije [[trojni pakt|trojnom paktu]] SPC učestvuje u pripremanju i realizaciji [[Vojni puč 27. marta 1941.|vojnog puča 27. marta 1941. godine]].<ref name="Žutić"/> Vrh SPC je uoči rata bio pro-engleski orjentisan.
 
[[Srpska pravoslavna crkva u Drugom svetskom ratu]] se našla u teškom položaju. U [[Srbija|Srbiji]], Nemci su smatrali predstavnike SPC smatrali glavnim saradnicima u izvođenju [[Војни пуч од 27. марта 1941.|puča od 27. marta]]<ref>[http://www.rastko.rs/istorija/spc_dsvr.html#_Toc465074811 Srpska Crkva u Drugom svetskom ratu]</ref>, zbog čega su [[Gavrilo Dožić|patrijarh Gavrilo]] i neki episkopi uhapšeni.<ref>[http://www.cpi.hr/download/links/hr/7950.pdf Milan Ristović: Treći Rajh i pravoslavne crkve na Balkanu u Drugom svetskom ratu, 552]</ref> U [[NDH]] je crkva bila izložena [[Genocid u NDH|krvavim progonima]] od strane [[ustaša]]. U [[Crna Gora|Crnoj Gori]] pravoslavna crkva je bila lojalna talijanskom [[okupator]]u (vidi mitropolit [[Joanikije Lipovac]]). Općenito, stav SPC je bio saradnja sa [[četnici]]ma i neprijateljstvo prema [[partizani]]ma.
 
[[Srpska pravoslavna crkva u SFRJ]] je bila odvojena od države i predstavljala je isključivo versku instituciju, bez političkog autoriteta. Srpska pravoslavna crkvaOna je iz prethodne privilegovane pozicije morala da uđe u položaj jedne od ravnopravnih vjerskih zajednica.<ref name="Folić">[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/kosovski_mit_u_projekcijama_srpske_pravoslavne_crkve.htm Mr Zvezdan Folić: KOSOVSKI MIT U PROJEKCIJAMA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE]</ref> KrajemNakon 1980-ihTitove smrti, Srpska pravoslavna crkva je 1980-ih pružila bitnu podršku [[Slobodan Milošević|Miloševićevom]] usponu na vlast.<ref name="Tomanić"/><ref name="aspiracije">[http://www.scribd.com/doc/67416682/Politi%C4%8Dke-aspiracije-Srpske-pravoslavne-crkve Političke aspiracije Srpske pravoslavne crkve]</ref>
 
[[Srpska pravoslavna crkva u jugoslovenskim ratovima]] je imala veoma kontroverznu ulogu<ref name="Vukomanović"/>, njeni predstavnici su podržavali srpske vojne i paravojne formacije<ref name="Sprega">[http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=924 Mirko Đorđević, O sprezi pravoslavne crkve sa strukturama političke moći]</ref>, a [[patrijarh Pavle]] je blagosiljao [[Radovan Karadžić|Radovana Karadžića]], [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]] i [[Željko Ražnatović Arkan|Arkan]]a.<ref>[http://www.danas.org/content/most_crkva_drzava/1889873.html Zašto Tadić sedi u Sinodu SPC?]</ref> SPC je odbacila gotovo sve ponuđene [[mir]]ovne planove, uključujući [[Vensov plan]], [[Vens-Ovenov plan]], [[Plan Kontakt grupe]] i [[Dejtonski mirovni sporazum]]. Čak i kad su poslanici [[Republika Srpska|Republike Srpske]] bili spremni na [[primirje]], SPC je zastupala militantniji stav.<ref name="Vukomanović"/>