Samopotapanje francuske flote u Toulonu – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dovršim
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Infokutija vojni sukob
{{radovi24}}
| sukob = Operacija ''Lila''
| dio = [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]
| slika = Toulon 1942.jpg
| opis_slike = Zračni pogled na uništene francuske brodove u [[Toulon]]u
| datum = [[27. studenog]] [[1942.]]
| mjesto = {{flagicon|FRA}} [[Toulon]], [[Francuska]]
| teritorija =
| rezultat = Taktički uspjeh Višijevske Francuske<br>Neuspjeh Njemačke da preuzme francusku flotu
| strana1 = {{flagicon|Francuska}} [[Višijevska Francuska]]
| strana2 = {{flag|Treći Reich}}
| strana3 =
| komandant1 = {{flagicon|FRA}} [[Jean de Laborde]]<br>{{flagicon|FRA}} [[André Marquis]]
| komandant2 = {{flagicon|Treći Reich}} [[Johannes Blaskowitz]]
| komandant3 =
| snaga1 =
| snaga2 =
| snaga3 =
| gubici1 =
| gubici2 =
| gubici3 =
| napomene =
}}
Dana [[27. studenog]] [[1942.]] godine, mornarički zapovjednici preostale flote [[Višijevska Francuska|Višijevske Francuske]] naredili su '''samopotapanje svih plovila u [[Toulon]]u''', kako bi spriječili da ista padnu u ruke [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Naime, [[Višijevska Francuska]] je prema odredbama primirja iz [[1940.]] godine bila neutralna zemlja koja surađuje s Reichom. No, kada je [[1942.]] godine [[admiral]] [[François Darlan]] prešao na stranu [[Saveznici u Drugo svjetskom ratu|Saveznika]], Reich se osjetio ugroženim. Darlanov nasljednik, [[admiral]] [[Gabriel Auphan]], korektno je predvidio da že Nijemci prekršiti odredbe primirja iz [[1940.]] godine (u što su neki časnici sumnjali) te je nardio svojim zapovjednicima da potope sve brodove u [[Toulon]]u. Treći Reich je lansirao Operaciju ''Lila'' s ciljem preuzimanja francuske flote, no naišao je na neugodno iznenađenje - zapovjednici flote su potopili gotovo sva plovila.
 
Operacija ''Lila'' bila je taktički i operativni neuspjeh s njemačke strane, a označila je kraj Višijevske Francuske kao kredibilne ratne sile.
==Preludij==
 
==Preludij==
[[File:Scuttling-Toulon.svg|left|350px|thumb|Pozicija plovila francuske flote u [[Toulon]]u prije početka samopotapanja (neka plovila još nedostaju).]]
Početkom [[1942.]] godine najveći dio francuske flote koji nije uspio prebjeći [[Saveznici u Drugom svjetskom ratu|Saveznicima]], bazirao se u luci [[Toulon]], na francuskoj [[mediteran]]skoj obali. Tadašnji zapovjednik francuske mornarice [[admiral]] [[François Darlan]] obećao je [[UK|Velikoj Britaniji]] da će francuski ratni brodovi biti potopljeni ukoliko bude postojala i najmanja sumnja da bi mogli pasti u [[Treći Reich|njemačke]] ruke.
 
Linija 12 ⟶ 37:
 
==Operacija ''Lila''==
[[File:Bundesarchiv Bild 101I-027-1451-10, Toulon, Panzer IV.jpg|300px|thumb|Njemački ''Panzer'' IV u [[Toulon]]u ispred tonućeg francuskog broda, vjerojatno krstarice ''[[Colbert (krstarica)|Colbert]]''.]]
 
Nijemci su planirali zauzeti pomorsku bazu Toulon iznenadnim prodorom oklopno-mehanizirane armijske grupe iz pravca [[Nice]] po vrlo dobroj asfaltnoj cesti. Baza je trebala biti napadnuta iz još tri pravca uz sudjelovanje postrojbi iz zloglasne divizije ''Das Reich'' koja je trebala zauzeti poluotok, grad i neutralizirati baterije obalnog topništva. Kada su njemačke motociklističke postrojbe krenule iz pravca Nice, primijetila ih je jedna žandarmerijska ophodnja. Jedan žandar odjurio je na motociklu prema Toulonu želeći alarmirati francuske snage u luci i gradu. U grad je stigao gotovo istovremeno kada i Nijemci.
 
Linija 18 ⟶ 43:
 
Njemačke snage su u tim trenucima napravile veliku taktičku pogrešku. Njihove postrojbe i [[tenk]]ovi su se kroz bazu kretali dosta sporo i oprezno, jer im zasigurno nije palo na pamet da bi Francuzi mogli izvesti samopotapanje flote, niti koliko je to brzo moguće izvesti. Njemačke snage ušle su u krug pomorske baze nekoliko minuta iza 05:00 sati, a onda im je trebao gotovo cijeli sat da pronađu putove kroz golema lučka i brodogradilišna postrojenja do vanjskih vezova gdje su bili privezani glavni francuski brodovi. Konačno su oko 06:00 sati uspjeli stići do veza na kojem je bio privezan bojni brod ''Strasbourg''. Njegova posada je već skinula vezove s bitvi i brod je slobodno plutao. Na zapovjednom mostu ''Strasbourga'' bio je admiral Laborde, koji je odavno zapovjedniku broda bio naredio otvaranje kingstona. Kao opomenu njemački je tenk ispalio granatu u oklopnu kulu broj dva, usmrtivši jednog francuskog časnika, na što su brodski automatski topovi uzvratili paljbu po njemačkim trupama. Jedan njemački časnik pozvao je Labordea da se preda i izruči svoj zastavni brod i ostatak flote neoštećene. Laborde ga je izvjestio da je veliki bojni brod već gotovo potopljen, kao i ostatak francuske flote u Toulonu. Njemci su bili očajni. U trenutku su shvatili da im tu pred njihovim očima gotovo iz ruku izmiče bogati plijen koji su smatrali sigurnom lovinom.
[[File:Bundesarchiv Bild 101I-027-1451-20, Toulon, französisches Kriegsschiff.jpg|thumb|left|300px|Francuska krstarica, vjerojatno ''[[Marseillaise (krstarica)|Marseillaise]]'', tone u [[Toulon]]u tokom Operacije ''Lila''.]]
 
Nemoćni da bilo što učine, gledali su kako centimetar po centimetar ponos francuske mornarice nestaje u vodama tulonske luke. U trenucima kada zapovjednik njemačkih snaga poziva admirala Labordea na predaju, njihov razgovor prekidaju eksplozije iz unutrašnjosti broda. Topničke kule su raznesene, pogonska postrojenja su uništena ručnim granatama, glavni brodski reduktor bio je totalno uništen, a vatrene baklje i dim su visoko sukljali kroz sve palubne otvore. Brod je postepeno tonuo na morsko dno. Iznad morske površine stršao je veliki zapovjedni toranj kao svjedok časnog poteza francuske mornarice. U suhom doku uništen je i stari bojni brod ''Dunkerqe'' od 26,500 tona deplasmana, gdje se popravljala oštećenja koje je brod zadobio još u lipnju 1940. godine u napadu britanske eskadre "H" na francusku flotu u [[alžir]]skoj bazi [[Mers-al Kebirel-Kébir]]. ''Dunkerqe'' je završio kao hrpa ogoljenog metala kojeg su talijanski radnici izrezali i poslali vlakom u [[Italija|Italiju]] da se iskoristi za ratnu proizvodnju.
 
Krstarica ''[[Algérie (krstarica)|Algérie]]'' (punog deplasmana od 13,900 tona) bila je na generalnom remontu u Toulonu i vezana samo nekoliko vezova ispred bojnog broda ''Strasbourg''. I njeni kingsoni su bili otvoreni kad su njemačke snage stigle do nje sa zahtjevom da se preda. Krstarica je bila zapovjedni brod viceadmirala [[Émile Lacroix|Émilea Lacroixa]] koji je izvjestio Nijemce da je za predaju kasno i da pod teretom nadirućeg mora krstarica neumitno tone. Kako do tog trenutka na krstarici nije bilo vidljivih oštećenja, njemački zapovjednik mu nije povjerovao i zapovjedio je svojim vojnicima da na juriš osvoje brod. Viceadmiral Lacroix ga je spriječio u tom naumu izvjestivši ga da je brod miniran i da će odletjeti u zrak onog trenuka kada njemački vojnici stupe na njega. U istinitost admiralovih riječi uvjerili su se nekoliko minuta kasnije kada je eksplozija uništila krmenu topničku kulu. Krstarica ''Algérie'' dogorijevala je iduća dva dana uz povremene eksplozije i erupcije iz svojih magazina streljiva i torpeda.
[[File:ToulonScuttling1942view2.jpg|thumb|350px|Pogled na bojni brod [[Strasbourg (bojni brod)|''Strasbourg'']], ponos francuske flote, nakon eksplozija.]]
 
S okolnih brda iznad zaljeva u kojem je smještena tulonska ratna luka, građani i njemačke snage stacionirane u tom području mogli su više od tjedan dana promatrati kako u luci jedan za drugim dogorijevaju i u dimu nestaju nekad moćna i brza krstarica ''[[Marseillaise (krstarica)|Marseillaise]]'' iz klase ''La Galissonniere'' od 8,214 tona deplasmana nakon što se prevrnula na bok. Posljednji brod iz te klase koji je također bio potopljen izvukli su Talijani - popravili ga i koristili se njime svojoj floti sve do [[1944.]] godine kada je vraćen Francuzima.
 
Linija 29 ⟶ 54:
Bojni brod ''Provence'' od 22,000 tona deplasmana (iz iste klase kao i bojni brodovi ''Bretagne'' i ''Lorraine'') zamalo je pao Nijemcima u ruke zbog neodlučnosti njegovog zapovjednika kojeg je zbunio brzojav dobiven od vlade iz Vichyja: "''Zapovijed gospodina Lavala je da se izbjegnu incidenti bilo kakve vrste''". Slušajući eksplozije koje su odjekivale oko njega u cijeloj luci i vidjevši brodove koji su u dimu i plamenu tonuli posvuda oko njega, odlučio je ne poslušati zapovijed višijevske vlade i postupiti u skladu sa svojom savješću. Dok se tobože svađao s jednim njemačkim časnikom, fiktivno je poslao jednog svog časnika da ispita vjerodostojnost brzojava. Dok je razgovarao sa zapovjednikom njemačke postrojbe koja je došla zauzeti njegov brod, zapovjedio je posadi da otvori podvodne ventile i potopi brod. Uskoro je i ''Provence'' bio izgubljen za Nijemce. Vidjevši da je uspio u svom naumu, zapovjednik ''Provencea'' je uz vojnički pozdrav zastavi koja je spuštena i sa smiješkom na usnama napustio svoj brod.
 
Pet podmornica nije uspjelo isploviti te su uništene u dokovima Na remontu u toulonskojtulonskoj pomorskoj bazi zatekla su se i tri takozvana "super razarača" deplasmana od 21002,100 tona. ''Lion'', ''Tigre'' i ''Panthere'' bili su popunjeni s minimalnim brojem ljudi zbog obima radova na njima. Na njima su izvedene tek djelomične sabotaže. Nakon popravaka sva tri broda su zajedno s razaračem ''Trombe'' otegljeni u Italiju.
 
U vrijeme dok je bojni brod ''Strasbourg'' polagano tonuo na morsko dno, na zapovjednom mostu ponosno je stajao admiral Laborde koji je odbijao napustiti svoj brod, prkoseći i na taj način Nijemcima, formalno komunicirajući s njemačkim zapovjednikom i izvještavajući ga da je neslavno propao "''njihov drski pokušaj prisvajanja francuske flote u Toulonu''". Iznerviran neuspjehom planirane operacije, njemački časnik je digao ruke od njega i dopustio mu tu čast i privilegiju da potone zajedno sa svojim brodom (iako je zapravo ''Strasbourg'' samo sjeo na morsko dno, a visoki zapovjedni most je ostao visoko iznad površine). Labordeu je ipak napustio potopljeni brod tek kada je dobio brzojav maršala Philippa PetainaPétaina da napusti brod. Odmah nakon općeg alarma, posade podmornica koje su bile u luci našle su se na svojim borbenim postajama pripremajući svoja
 
Njemački su vojnici bespomoćno gledali kako tone francuska flota plovila za hitno isplovljavanje. Podmornice Venus''[[Vénus (podmornica)|Vénus]]'', ''[[Casablanca (podmornica)|Casablanca]]'', ''[[Marsouin (podmornica)|Marsouin]]'', ''[[Iris (podmornica)|Iris]]'' i ''[[Le Glorieux (podmornica)|Le Glorieux]]'' uspjele su napustiti svoje vezove prije nego što su do njih stigli njemački tenkovi i pod neprijateljskom paljbom su se probijale prema izlazu iz luke i zaljeva prema otvorenim vodama. Francuzi su imali sreće što su posade dvaju tendera između kojih je bila razapeta protupodmornička mreža na ulazu u luku, uspjele istu spustiti taman toliko da podmornice mogu proći. Da nisu uspjeli spustiti mrežu, podmornice bi sigurno završile na morskom dnu pod udarcima bombardera ''[[Luftwaffe]]a'' koji su ih zasipali granatama i dubinskim bombama. Prilikom prolaska kroz minirani dio plovnog puta, na izlazu iz zaljeva nastradala je podmornica Venus''[[Vénus (podmornica)|Vénus]]'', ali se njezina posada uspjela spasiti. Podmornica ''Iris'' se uspjela izvući u sigurne vode, a zatim je njezin zapovjednik uzeo kurs prema [[Španjolska|Španjolskoj]], gdje su podmornica i njezina posada završili u internaciji do kraja rata. Ostale tri podmornice koje su izbjegle iz Toulona uspjele su sigurno uploviti u alžirske kolonijalne luke. Pet podmornica koje nisu uspjele isploviti iz Toulona potopile su posade.
 
==Posljedice==
 
Vischyevska[[Višijevska Francuska|Višijevska vlada]] branila se pred Nijemcima argumentima da samopotapanje francuske flote nije bio akt neprijateljstva prema njima, nego legalan čin koji proizlazi iz mirovnog ugovora potpisanog [[1940.]] godine između [[Treći Reich|Trećeg RajhaReicha]] i vischyevskeVišijevske Francuske.
 
Tako je od početka II.[[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] moćna i moderna francuska flota doživjela i drugi teški udarac. PrvoPrvi suslučaj ihbio strašnoje za[[Napad srcena ugrizliMers-el-Kébir|iznenadni Britancibritanski napad u Mers'-el-Kébiru]] Kebiru već uiz lipnjulipnja [[1940.]] godine u iznenadnomkojem napaduje uništivšiuništen dio te flote iz straha da ne dospije u ruke njemačke ''[[Kriegsmarine]]''. Samo dvije i pol godine kasnije i sami su bili prisiljeni na taj samouništavajući korak.
 
==Vanjske poveznice==
U vrijeme dok je bojni brod Strasbourg polagano tonuo na morsko dno, na zapovjednom mostu ponosno je stajao admiral Laborde koji je odbijao napustiti svoj brod, prkoseći i na taj način Nijemcima, formalno komunicirajući s njemačkim zapovjednikom i izvještavajući ga da je neslavno propao "njihov drski pokušaj prisvajanja francuske flote u Toulonu". Iznerviran neuspjehom planirane operacije, njemački časnik je digao ruke od njega i dopustio mu tu čast i privilegiju da potone zajedno sa svojim brodom (iako je zapravo Strasbourg samo sjeo na morsko dno, a visoki zapovjedni most je ostao visoko iznad površine). Labordeu je ipak napustio potopljeni brod tek kada je dobio brzojav maršala Philippa Petaina da napusti brod.
{{Commons category|Scuttling of the French fleet in Toulon}}
Odmah nakon općeg alarma, posade podmornica koje su bile u luci našle su se na svojim borbenim postajama pripremajući svoja
* [http://bobhenneman.info/bhst.htm The Scuttle of the French Fleet at Touon, November 27, 1942] (sic)
* [http://www.battleships-cruisers.co.uk/toulon.htm battleships-cruisers.co.uk] vintage photographs
* [http://www.globalsecurity.org/intell/library/imint/421128-toulon.htm photographs by the RAF]
* [http://www.viewimages.com/Search.aspx?mid=3281347&epmid=1&partner=Google Photograph of ''Strasbourg'' scuttled]
* {{fr icon}} [http://www.ihtp.cnrs.fr/prefets/fr/fzl1142mi.html ''Synthèse des Rapports des Préfets de la Zone libre Pour le mois de novembre 1942]''
 
[[Kategorija:Višijevska Francuska]]
Njemački su vojnici bespomoćno gledali kako tone francuska flota plovila za hitno isplovljavanje. Podmornice Venus, Casablanca, Marsouin, Iris i Glorieux uspjele su napustiti svoje vezove prije nego što su do njih stigli njemački tenkovi i pod neprijateljskom paljbom su se probijale prema izlazu iz luke i zaljeva prema otvorenim vodama. Francuzi su imali sreće što su posade dvaju tendera između kojih je bila razapeta protupodmornička mreža na ulazu u luku, uspjele istu spustiti taman toliko da podmornice mogu proći. Da nisu uspjeli spustiti mrežu, podmornice bi sigurno završile na morskom dnu pod udarcima bombardera Luftwaffe koji su ih zasipali granatama i dubinskim bombama. Prilikom prolaska kroz minirani dio plovnog puta, na izlazu iz zaljeva nastradala je podmornica Venus, ali se njezina posada uspjela spasiti. Podmornica Iris se uspjela izvući u sigurne vode a zatim je njezin zapovjednik uzeo kurs prema Španjolskoj, gdje su podmornica i njezina posada završili u internaciji do kraja rata. Ostale tri podmornice koje su izbjegle iz Toulona uspjele su sigurno uploviti u alžirske kolonijalne luke. Pet podmornica koje nisu uspjele isploviti iz Toulona potopile su posade.
Vischyevska vlada branila se pred Nijemcima argumentima da samopotapanje francuske flote nije bio akt neprijateljstva prema njima, nego legalan čin koji proizlazi iz mirovnog ugovora potpisanog 1940. godine između Trećeg Rajha i vischyevske Francuske.
Tako je od početka II. svjetskog rata moćna i moderna francuska flota doživjela i drugi teški udarac. Prvo su ih strašno za srce ugrizli Britanci u Mers'el Kebiru već u lipnju 1940. godine u iznenadnom napadu uništivši dio te flote iz straha da ne dospije u ruke njemačke Kriegsmarine. Samo dvije i pol godine kasnije i sami su bili prisiljeni na taj samouništavajući korak.