Pierre-Étienne Flandin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Politički vođa |ime= Pierre-Étienne Flandin |datum rođenja=12. travnja 1889. |mjesto rođenja={{flagicon|FRA}} Pariz, Francuska |datum smrti= 13. lipnja [...
 
+ 7 kategorije pomoću gadgeta HotCat
Red 31:
|nasljednik = [[Fernand Bouisson]]
 
|čin2 = 2. [[Premijer Francuske|potpredsjednik Vijeća ministara VišijskeVišijevske Francuske]] (''de facto'' premijer){{sup|1}}
|mandat_start2 = [[13. prosinca]] [[1940.]]
|mandat_kraj2 = [[9. veljače]] [[1941.]]
Red 76:
|vjera=
}}
'''Gustave Pierre Étienne Flandin''' ([[Pariz]], [[12. travnja]] [[1889.]] – [[Saint-Jean-Cap-Ferrat]], [[13. lipnja]] [[1958.]]) je bio [[Francuska|francuski]] advokat, političar i [[Premijer Francuske|premijer]]. Flandin je tokom 30-ih godina bio vođa desne frakcije liberala, a od studenog [[1934.]] do lipnja [[1935.]] je bio premijer. Godine [[1938.]], Flandin je uputio kontroverznu osobnu čestitku [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]] za uspješno sklapanje [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]]. U prosincu [[1940.]], zamijenio je [[Pierre Laval|Pierrea Lavala]] na mjestu potpredsjednika i ministra vanjskih poslova u vladi [[Višijska FrancuskeFrancuska|VišijskeVišijevske Francuske]]. Mandat mu je trajao 57 dana.
 
Flandin je od [[1914.]] do [[1940.]] godine bio zastupnik u [[Zastupnički dom (Francuska)|Zastupničkom domu]] te je u tom periodu držao i nekoliko ministarskih pozicija. U vladi [[Frédéric François-Marsal|Frédérica François-Marsala]], [[1924.]] godine, pet dana je bio ministar trgovine. Ministar trgovine i industrije u vladi [[André Tardieu|Andréa Tardieua]] bio je tokom [[1931.]] i [[1932.]] godine, a u međuvremenu je bio ministar financija u vladi [[Pierre Laval|Pierrea Lavala]]. U vladi [[Gaston Doumergue|Gastona Doumerguea]] iz [[1934.]] godine bio je ministar javnih radova, samo da bi u studenom iste godine naslijedio Doumerguea na mjestu [[Premijer Francuske|premijera]]. Iako mu je mandat završio već [[1. lipnja]] [[1935.]], kao premijer je sklopio nekoliko važnih sporazuma – [[Francusko-italijanski sporazum (1935)|Francusko-talijanski sporazum]], [[Fronta iz Strese|sporazum iz Strese]] i [[Francusko-sovjetski sporazum o međusobnoj pomoći|Francusko-sovjetski sporazum]].
Red 82:
U svibnju [[1935.]] dolazi do špekulacija oko vrijednosti [[francuski franak|franka]]. Flandin u tom periodu doživljava tešku prometnu nesreću u kojoj lomi ruku, no čak i takav uspijeva spriječiti napad na nacionalnu valutu. Ipak, u procesu ostaje bez ministra financija tako da [[1. lipnja]] [[1935.]] odlazi s mjesta premijera. U vladu se vratio kao ministar bez portfelja u vladi Pierrea Lavala, odnosno ministar vanjskih poslova u vladi [[Albert Sarraut|Alberta Sarrauta]]. Tokom njegova ministarskog mandata dolazi do [[Treći Reich|njemačke]] reokupacije [[Rheinland]]a [[1936.]] godine. Flandin je zatražio vojnu intervenciju kako bi se Nijemci istjerali s tog područja, no naišao je na manjinsku podršku. Došavši do zaključka kako će svaki izostanak [[UK|britanske]] i francuske reakcija dovesti do Hitlerove dominacije u Europi, Flandin je smatrao kako Francuska treba prihvatiti takvu konkluziju. Dvije godine kasnije, entuzijastično je dočekao sklapanje [[Münchenski sporazum|Münchenskog sporazuma]] te je čak uputio osobnu čestitku [[Adolf Hitler|Adolfu Hitleru]]. Njegovo popuštanje [[nacizam|nacistima]] bit će temeljna osnova za kritike koje će mu biti upućivane.
 
Godine [[1940.]], Flandin je bio jedan od 569 zastupnika zajedničke [[Narodna skupština (Francuska)|Narodne skupštine]] koji je glasao za [[Glasovanje o delegaciji punih ustavnih ovlasti Philippeu Pétainu|delegiranje ovlasti]] [[Philippe Pétain|maršalu Pétainu]]. Nedugo nakon, Flandin se priklonio režimu [[Višijska Francuska|VišijskeVišijevske Francuske]], mada je pripadao struji umjerenih kolaboratora. U prosincu [[1940.]], Pétain ga je imenovao nasljednikom [[Pierre Laval|Pierrea Lavala]] na mjestu potpredsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Mandat mu je trajao tek 57 dana, nakon kojih ga je zamijenio [[François Darlan]]. Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], pružao je i malenu pomoć [[Francuski pokret otpora|pokretu otpora]].
 
Nakon rata, Flandin je optužen za [[izdaja|izdaju]], no oslobođen je u srpnju [[1946.]] godine i osuđen na pet godina zatvora zbog "nacionalne nedostojnosti", no i ta je kazna ukinuta na račun već spomenute pomoći koju je pružao pokretu otpora.
Red 92:
{{Životni vijek|1889|1958|Flandin, Pierre-Etienne}}
[[Kategorija:Premijeri Francuske]]
[[Kategorija:Francuski političari]]
[[Kategorija:Francuski političari u Prvom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Višijevska Francuska]]
[[Kategorija:Političari u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Kvislinzi u Drugom svetskom ratu]]
[[Kategorija:Francuski advokati]]
[[Kategorija:Biografije, Pariz]]