Pećka patrijaršija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 30:
Posle Jovana Kantula na čelo patrijaršije je došao [[Pajsije Janjevac]] koji je službovao od [[1614]]. do [[1647]]. godine. Za vreme njegove dugogodišnje uprave učinjeno je mnogo na obnovi hramova. Za razliku od svog prethodnika, on se odrekao akcija protiv Turaka i vratio se duhu makarijevskih vremena. Radilo se na jačanju Crkve, obnavljanju onoga što je zanemareno i upropašćeno tokom patrijarha Jovana i na poboljšanju poremećenih odnosa sa Turskom. Njegova uprava pećkom patrijaršijom bila je doba sređenih crkvenih prilika, usklađenih odnosa sa turskom vlašću, dok je pozna srpska umetnost u srednjevekovnim tradicijama doživela tada svoj drugi i poslednji procvat.<ref name="Tomanić"/>
 
[[Datoteka:Seoba-srba-1945.jpg|250px|thumb|[[Velika seoba Srba]] sa [[Kosova]] pod vodstvom patrijarha [[Arsenije Crnojević|Arsenija Crnojevića]].]]
Pećki patrijarh [[Arsenije III Čarnojević]] (stolovao od [[1674]]-[[1690]]) je bio izuzetno angažovan u [[veliki bečki rat|austro-turskom ratu]] na strani [[Austrijsko carstvo|Austrije]]. Nije bio sklon [[Makarije Sokolović|makarijevskoj]] politici i saradnji sa [[Carigrad]]om, čak je pretio [[izopštenje]]m iz Crkve svima koji su u vezi sa Turcima.<ref>[http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_8_l.html Vladimir Ćorović, Istorija Srba, Velika seoba Srba u Austriju]</ref> Nakon poraza Austrije, plašeći se osvete Turaka, Crnojević predvodi [[Kosovo|kosovske]] Srbe u [[Velika seoba Srba|Veliku seobu]] ka Ugarskoj. Posle velike seobe Srba, 1690. godine, kosovsko-metohijsko stanovništvo je vrlo razređeno.<ref name="Cvijić">[http://www.promacedonia.org/serb/cvijc/cvijic_balkansko_poluostrvo_1.pdf Jovan Cvijić, Balkansko poluostrvo i Južnoslovenske zemlje (1. deo)]</ref>
 
Par decenija kasnije, njegov naslednik [[Arsenije IV Jovanović]] (stolovaopatrijarh od [[1725]]-[[1737]]) se povodi za istom politikom oslobođenjapomaganja [[Srbija|Srbije]]Austriji odu [[Turci|Turaka]]borbi uzprotiv pomoćOtomanske Austrijedržave. Godine [[1737]]. izbija novi [[Rusko-austrijsko-turski rat (1735–1739)|austrijsko-turski rat]] ([[1737]]-[[1739]]), tokom kojeg se kosovski Srbi na poziv pećkog patrijarha ponovo dižu protivna protiv Otomanske državeustanak, u želji da se priključe austrijskoj [[Kraljevina Srbija (1718-39)|pokrajini Srbiji]]. Ali, kao i u slučaju njegovog prethodnika, Austrija ubrzo doživljava poraz te Arsenije IV predvodi drugu [[Velike seobe Srba|veliku seobu Srba]] na sever, u [[Ugarska|Ugarsku]]. Usled ovih migracija, srpsko stanovništvo na Kosovu krajem [[18. vek]]a postaje manjinsko.<ref name="Bebler">[http://www.pescanik.net/content/view/2171/66/ Anton Bebler, Propuštena prilika]</ref>
 
Političko angažovanje pećke patrijaršije u [[Austro-Turski ratovi|Austro-Turskim ratovima]] je ubrzalo odluku [[Porta|Porte]] da ukine ovu crkveno-političku instituciju.<ref name="Bogdanović"/> Patrijaršija je ukinuta [[1766]], a sledeće godine je isto učinjeno sa ohridskom arhiepiskopijom [[1767]]. Eparhije i celokupnu imovinu ovih crkava preuzela je [[carigradska patrijaršija]].<ref name="Bogdanović">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/index.html Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu]</ref> Crkvu su od tada vodili episkopi Grci ([[fanarioti]]).<ref name="Mikić">[http://sr.wikisource.org/sr-el/%D0%A1%D1%80%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D1%86%D1%80%D0%BA%D0%B2%D0%B0_5 Grigorije Mikić, Srpska Crkva u kraljevini Srbiji i Staroj Srbiji i Makedoniji]</ref>