Pariški edikt – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Klotarov edikt''' ({{lang-la|Edictum Chlotarii}}), poznatiji kao '''Pariški edikt''' ({{lang-fr|L'édit de Paris}}) je edikt koji je 18. oktobra 614 (ili 615) donio [[Franačk... |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Klotarov edikt''' ({{lang-la|Edictum Chlotarii}}), poznatiji kao '''Pariški edikt''' ({{lang-fr|L'édit de Paris}}) je [[edikt]] koji je 18. oktobra 614 (ili 615) donio [[Franačka|franački]] kralj [[Klotar II]] i njime nastojao regulirati državnu upravu, odnosno prava i obaveze podanika svoje države, nedavno ujedinjene nakon poluvjekovnog građanskog rata među članovima vladajuće dinastije [[Merovinzi|Merovinga]]. Za edikt je karakteristično da se njime kralj Klotar odriče dijela svojih ovlasti u korist [[plemstvo|plemstva]], pa neki taj dokument smatraju pravnom podlogom za [[feudalizam|feudalni]] poredak koji je dominirao Zapadnom Evropom sljedećih hiljadu godina; drugi ga smatraju svojevrsnom poveljom prava koja se može usporediti sa engleskom [[Magna Charta|Magna Chartom]], iako taj stav nije općeprihvaćen.
Edikt je, između ostalog, kralju zabranio da bira biskupe na franačkoj teritoriji, ali je dozvolio pravo veta na posvećenje već izabranog biskupa; biskupima je, pak, dano pravo da imenuju suce u odsutstvu kralja; kraljevim namjesnicima ([[grof]]ovima) je zabranjeno da nameću nove poreze; [[Jevreji]]ma je zabranjeno da ulaze u državnu službu, koja je rezervirana isključivo za franačko plemstvo; zabranjena je udaja žena protiv njihove volje.
Poticaj za edikt je bio nedavno održani crkveni sinod koji je odredio da se Jevreji koji žele ući u javnu službu moraju prethodno pokrstiti. Politička pozadina je, pak, bila nastojanje da se [[Austrazija|austrazijsko]] plemstvo dodatnim povlasticama nagradi za podršku u građanskom ratu, kada su Klotaru pomogli da pobijedi austrazijskog kralja [[Sigebert II|Sigeberta II]] i njegovu baku [[Brunhilda od Austrazije|Brunhildu]] dvije godine ranije.
==Literatura==
*[[John Michael Wallace-Hadrill|Wallace-Hadrill, J. M.]] (1962) ''The Long-haired Kings''. London.
*Wilson, Emily. [http://www.uq.edu.au/access_history/two-one/merovingians.pdf "The Rise of the Carolingians or the Decline of the Merovingians?"] ''Access History'', '''2'''(1), 5–21.
*Murray, Alexander Callander (1994). "Immunity, Nobility, and the Edict of Paris," ''[[Speculum (
| |||