Rimska mitologija – razlika između verzija

Bez izmjene veličine ,  prije 9 godina
m
nema sažetka uređivanja
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 2:
'''Rimska mitologija''' naziv je za skupinu tradicionalnih priča o [[Osnutak Rima|osnutku]] grada [[Rim]]a i njegovih najstarijih [[Religija u drevnom Rimu|religijskih ustanova]], kako su te priče prikazane u [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] i [[Rimska umjetnost|likovnoj umjetnosti]]. Rimljani su uglavnoj vjerovali da njihova predanja govore o povijesnim činjecama, čak i kad su bila ispunjena čudesnim i natprirodnim elementima. Te se priče vrlo često tiču [[Politika|politike]], [[Patriotizam|patriotizma]], [[moral]]nih osjećanja, odnosno, općenito govoreći, povezanosti osobnog integriteta pojedinca s njegovom odgovornošću prema zajednici i rimskoj državi, pa jednu od važnijih tema čini [[Heroj|heroizam]]. Kad rimska predanja govore o osnutku kakvih religijskih običaja, uglavnom se više bave [[ritual]]om, [[Augur|proricanjem]] i vjerskim ustanovama nego [[Teologija|teologijom]] ili [[Kozmogonija|kozmogonijom]].{{sfn|North|2000|loc=str. 4‒5}}
 
Proučavanje rimske religije i mitologije otežavaju, prvo, vrlo rani prodor [[Religija u drevnoj Grčkoj|grčke religije]] na [[Apeninski poluotok]], do kojeg je došlo još u vrijeme [[Protohistorija|protohisorije]] Rima, a potom i kasnije ugledanje rimskih pjesnika nau [[Grčka književnost|grčke književne obrasce]]. Na području teologije Rimljani su dosta rano [[Popis rimskih božanstava|vlastita božanstva]] poistovjetili s [[Popis grčkih božanstava|grčkim bogovima]] (taj je proces poznat kao ''[[interpretatio Graeca]]''), a priče o grčkim božanstvima reinterpretirali su nadjenuvši im rimska imena.{{sfn|North|2000|loc=str. 4‒5}} Najstariji rimski mitovi i legende povezani su i s [[Etrurska mitologija|etrurskom mitologijom]], no te su veze daleko slabije posvjedočene.
 
Premda u rimskoj mitologiji nema opsežnih pripovijesti o božanskim bićima, kakvima obiluje [[grčka književnost]],{{sfn|North|2000|loc=str. 4}} prikaz [[Romul i Rem|Romula i Rema]] kako sisaju vučicu znamenita je kao gotovo bilo koja predstava iz [[Grčka mitologija|grčke mitologije]], s iznimkom [[Trojanski konj|trojanskog konja]].{{sfn|Wiseman|1995|loc=str. <small>XIII</small>}} Budući da je u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] i za vrijeme [[Renesansa|renesanse]] rimska književnost na zapadu bila daleko bolje poznata od grčke, interpretacija grčkih mitova koja se mogla naći kod rimskih autora često je imala veći utjecaj od grčkih izvora na književne i likovne prikaze motiva iz [[Antička mitologija|antičke mitologije]]. Osobito su veliki prestiž stekle i bile uzdignute gotovo na razinu [[Kanon (kultura)|kanona]] one varijante grčkog mita koje je prikazao [[Ovidije]] u svojim ''[[Metamorfoze|Pretvorbama]]'' tijekom [[August (rimski car)|Augustove]] vladavine.{{sfn|Bremmer|2003|loc=s.v. Mythology}}
Red 10:
Elementi izvorne rimske mitologije koji su sačuvani u literarnim izvorima, posebno u djelima pjesnika i povjesničara [[Rimska književnost#Avgustovo doba|Augustova doba]], toliko je "zaodenuta u ruho grčkog mita" da djeluje kao književna invencija, kao "pseudomitologija".{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>XLIX</small>}} Priče koje se nalaze u samom središtu rimske mitologije ― legende o [[Eneja|Enejinom]] dolasku u [[Lacij]] i o [[Osnutak Rima|osnivanju grada Rima]] ― prvo su spomenute kod [[Grčka književnost|grčkih autora]].{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>XLIX–L</small>}} Već [[Homer]] govori o tome da će Eneja produžiti tronansku kraljevsku lozu,<ref>[[Homer]], ''[[Ilijada]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0012.tlg001.perseus-grc1:20.273-20.308 XX, 300–305].</ref> [[Stezihor]] (oko 550. pne.) možda je u nekoj pjesmi spomenuo Enejin odlazak iz opustošene [[Troja|Troje]],{{sfn|Segal|2003|loc=str. 196, nap. 1}} a [[Helanik iz Mitilene]] (oko 500. pne.) zna i za priču o [[Odisej]]evom i Enejinom dolasku u Lacij.<ref name=dios29>[[Dionizije Halikarnašanin]], ''Rimske starine'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:greekLit:tlg0081.tlg001.perseus-grc1:1.46 I, 46] = ''[[Fragmente der griechischen Historiker|FGrHist]]'', [https://archive.org/stream/fragmentahistori01mueluoft#page/60/mode/2up str. 61 (ed. K. Müller)].</ref> Tu liniju slijede [[Timej (historičar)|Timej iz Tauromenija]] (oko 356–260. pne.), koji u svojoj ''Povijesti'' oduševljeno piše o tome kako Eneja iz razorene Troje umjesto blaga na leđima iznosi svoga oca, [[Anhiz]]a, i kipove predačkih bogova, te pjesnik [[Likofron]] (oko 295. pne.), koji u spjevu ''Aleksandra'' već predskazuje buduću veličinu Rima.{{sfn|Walbank|1962|loc=str. 10}}
 
Rimljani su ove grčke priče verovatno prihvatili tek u 3. stoljeću pne., kako se zaključuje na temelju fragmenata prvih rimskih pjesnika ― Livija Andronija, Gneja Nevija i Kvinta Enija.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>L</small>}} [[Livije Andronik]] (oko 280–204. pne.) preveo je, zapravo prepjevao, Homerovu ''[[Odiseja|Odiseju]]'' na latinski i napisao više drama s temama iz [[Trojanski ciklus|trojanskog ciklusa]] i mita o [[Perzej (mitologija)|Perzeju]], pri čemu je grčka božanstva često zamjenjivao italskim.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 120–122}} [[Gnej Nevije]] (oko 270–201. pne.) pisao je drame s tematikom iz rimske povijesti, tzv. [[Preteksta|pretekste]], a u tragediji ''Romul'' zamijenio je grčki mit rimskom legendom.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 127}} U to je vrijeme ugledniistaknuti rimski senator [[Fabije Piktor]] sastavio, na grčkom jeziku, svoju [[analisti]]čku povijest Rima, gdje je govorio i o legendarnoj prošlosti Rima, koju je vezao za [[trojanski rat]] i Eneju.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 128}} [[Kvint Enije]] (239–169. pne.) napisao je spis ''Euhemer ili sveta povijest'' ({{jez-lat|Euhemerus sive sacra historia}}), gdje je na racionalistički način, po ugleduuzoru na Grka [[Euhemer]]a, tumačio postanak različitih božanstava, koji su nekada, ako nisu samo [[Personifikacija|personifikacije]] prirodnih sila, zapravo bili moćni i slavni vladari kojima su se ukazivale božanske počasti.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 133}} S druge strane, brojne Enijeve tragedije, pisane poglavito po uzoru na [[Euripid]]a, popularizirale su grčke mitove o [[Ifigenija|Ifigeniji]], [[Melanipa|Melanipi]], [[Medeja|Medeji]], [[Telef]]u i [[Tijest]]u.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 135}} Legendu o [[Otmica Sabinjanki|otmici Sabinjanki]] obradio je u izgubljenoj preteksti ''Sabinjanke'', a cijelu je legendarnu prošlost Rima izložio u svom historijskom spjevu ''Anali'', koji je također većim dijelom izgubljen.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 138}} Nisu sačuvani ni ''Postanci'' ''(Origines)'', u kojima je [[Katon Stariji]] u razdoblju od skoro dvadeset godina (oko 168–149. pne.) opisivao legende o osnivanju ne samo Rima, nego i mnogih drugih italskih gradova.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 184–185}}
 
Veliki rimski učenjak i polihistor [[Marko Terencije Varon]] (116–27. pne.) ustvrdio je da su Rimljani odavno zaboravili svoju tradiciju, pa se o bogovima drevnog rimskog [[panteon]]a više ništa ne zna.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>L</small>}} Napisao je obimno djelo ''Starine'' ''(Antiquitates)'', gdje je, u 41 knjizi, prikupio podatke o svetovnim profanim starinama;{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 194–195}} Premda je to djelo u potpunosti izgubljeno o i ne može se znati kakve su se točno obavijesti tu nalazile, čini se, ipak, da neku izvorno rimsku mitološku građu nije pronašao, jer su se njegovi suvremenici i sljedbenici ― [[Ciceron]], Vergilije, Horacije, Livije i Ovidije ― pri izlaganju legendarnih događaja i dalje služili samo obrascima grčkog mita.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LI</small>}} S druge strane, o ranoj prisutnosti priče o Eneji među Rimljanima svjedoči jedan fragment koji Varon navodi iz drevne pjesme za koju kaže da se zove ''Pjesma [[Prijam]]ova'' ''(Carmen Priami)'',<ref>[[Marko Terencije Varon]], ''O latinskom jeziku'', [http://thelatinlibrary.com/varro.ll7.html VIII, 3, 28] (''veteres Casmenas cascam rem volo profarier'' = "želim da stare Kamene drevnu iskažu građu").</ref> a koja je sastavljena vjerojatno negdje u vrijeme Livija Andronika.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 116}} U [[Vergilije]]voj su ''[[Eneida|Eneidi]]'' filolozi pažljivom analizom uspjeli otkriti tek poneki trag starog rimskog i italskog predanja (bijela krmača,<ref>[[Vergilije]], ''[[Eneida]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0690.phi003.perseus-lat1:8.36-8.65 VIII, 43–45]</ref> utemeljenje Parentalija, Apolon iz [[Sorakta|Sorakte]]<ref>[[Vergilije]], ''[[Eneida]]'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi0690.phi003.perseus-lat1:8.36-8.65 XI, 785]</ref>), no i oni se više odnose na [[kult]] nego na mitologiju,{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LI</small>}} a i protkani su izvanrednom učenošću s elementima raznolikim ― [[Pitagorejci|pitagorejskim]], [[Orfizam|orfičkim]], [[platon]]skim i [[Stoicizam|stoičkim]].{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 316}} [[Tit Livije]] (59. pne.–17. n.e.) u svom opsežnom djelu ''[[Ab Urbe Condita (knjiga)|Od osnivanja Grada]]'' ''(Ab Urbe condita)'' idealizira prošlost, a mit racionalizira i podređuje [[patriotizam|patriotskim]] osjećanjima i trenutnim političkim prilikama.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 398–399}} [[Ovidije]] (43. pne.–oko 17. n.e.) u velikoj mitološkoj pjesmi ''[[Metamorfoze|Pretvorbe]]'' ''(Metamorphoses)'' daje pregled glavnih grčkih mitova o čudesnim transformacijama koje objašnjavaju postanke voda, stijenja, biljaka, životinja, zvijezda itd., a na samom se kraju govori i o nekim rimskim legendama, no samo o onima preuzetih iz ranijih književnih djela.{{sfn|Budimir|Flašar|1991|loc=str. 416}} Njegov ''[[Fasti (Ovidije)|Praznični kalendar]]'' ''(Fasti)'' obiluje foklornom građom i objašnjenima pojedinih rimskih svetkovina, običaja i [[ritual]]a, no i tu se prije svega otkriva Ovidijevo dubinsko poznavanje grčke mitologije.{{sfn|Srejović|Cermanović-Kuzmanović|1989|loc=str. <small>LI</small>}}